Snow (Hey oh)
Iza mene je stajao Steven. Nisam mogla vjerovati. Inače,Steven je kapetan naše metlobojske ekipe,na 7. je godini. Bila sam iznenađena zbog toga jer smo oduvijek bili samo (ne)prijatelji. Uvijek smo se svađali na treninzima i o mojem neredovitom dolaženju.
Zastala sam i nasmijala se.
"Hm...Moram priznati da te nisam očekivala."-rekla sam kroz smješak.
"A ja moram priznati da niti ja nisam ovo čekao,niti planirao,zapravo sam tek shvatio da nešto osjećam sad kad si otišla."-cijelo ovo vrijeme nisam mogla vjerovati da to on govori.
"Znam da ti imaš nešto s Fredom i ne bih sad tu ništa htio prekidati,samo...Nisam to mogao držati samo za sebe"-pogledao je prema dolje kao da mu je neugodno " Znam da je sve ovo glupo..."
Ja sam se cijelo vrijeme smješila širokim osmjehom jer je ovo bilo potpuno neočekivano.Odjednom me lupio neki,ne znam,znate onaj osjećaj kad izgubite osjećaj postojanosti i nije vas briga što radite i kakve bi posljedice mogle biti? Znala sam da s Fredom ne može biti isto kao i prije jer je prekompliciran cijeli naš odnos. Tako da,jednostavno,dok je on pokušavao složiti rečenicu koja je imala neki smisao,ja sam jednostavno došla do njega: " Ej,ma sve je ok...S Fredom je gotovo..."-podigao je glavu i pogledi su nam se sreli. Gledali smo se tako neko vrijeme,vjerujem da ni jedno od nas u ovo ne bi vjerovalo da nam je ovo netko rekao da će se dogoditi prije tjedan dana.
Počeo je padati snijeg a mi smo se poljubili. Bilo je stvarno prekrasno,nisam to prije mogla niti zamisliti.
Poslije smo još otišli na pivoslac kod "Tri metle". Tamo su bile Lana i Keira koje su mi se cijelo vrijeme podsmjehivale.
Odlučila sam ih ignorirati.Baš kad me Steven zagrlio,u "Tri metle" su ušli Ron i Harry.
Ron je ostao gledati i zinuo je valjda tako jako da mu je čeljust dosegla pod. To stvarno nisam mogla ignorirati. Vjerujem da nije ni Stevenu bilo svejedno. Tužno sam pogledala Rona koji je par trenutaka kasnije samo uvrijeđeno sjeo na stol. Točno se vidjelo da cijelo vrijeme s Harryem komentira kao što ja radim Fredu. Svi me osuđuju. Nitko se nikad nije pitao je li meni lijepo biti u takvoj vezi? Da se s nekim čujem dva puta tjedno i to samo zato što ja prva pošaljem pismo...Nije fer prema meni.
Steven mi je rekao neka se ne obazirem ali mi je stvarno bilo teško pa sam ga zamolila da odemo.
Vratili smo se u Hogwarts i otišli u šetnju sada već snježnim perivojem.Putem smo još sreli i zagrljene Marca i Dante. Dante je široko razrogačila oči jer jednostavno nije mogla vjerovati. U sljedećem trenutku već mi je dala smješak podrške što mi je zaista puno značilo. Marco se malo zlobno smijao,ali ništa previše čudno za njega...
Kasnije je počela mećava pa smo se htjeli ne htjeli morali vratiti svatko u svoju društvenu.
Dugo smo se ljubili na rastanku ali smo vidjeli Filcha kako nam se opako približava pa smo se ipak malo požurili...
U sljedećem trenutku,odmah pri ulazu u društvenu Isabell i Dora su me napale pa smo sjele ispred kamina da im sve ispričam...
Nešto...hm...neuobičajeno...
Prvo sam mislila da se neću prilagoditi,zaista. Znala sam to jer uvijek kada sam s Fredom slučajno zavirila u Društvenu Gryffindora svi su glasno uzdisali i kolutalo s očima.
Sada sam se sprijateljila s većinom iako se još uvijek ne osjećam kao doma... Najlijepši trenuci su mi bili oni provedeni s Keirom,Agathom i Friollom,uvijek smo se ludo zabavljale...Pa čak i pri pisanju zadaća.
Sada sam se sprijateljila s Isabell i Dorom. Njih dvije su totalno lude otkačene cure...S puno ljubavnih ugriza po vratu..
Ja sam razmišljala o tome kako sam ja dosta puta imala ljubavne ugrize ali nikad nikog nisam "ljubavno grizla",lol... Morat ću to uvježbati...
Dosta sam vremena također provodila s bratom s kojim se baš nisam imala prilike toliko često viđati...
A kad već prepričavam moram ispričati i što mi se...hm,pa sad,kolko tolko zanimljivo dogodilo.
Kao i svako jutro prije nastave ležala sam u krevetu i mislila na to kako se moram već jednom izvući iz tog kreveta i pokrenuti se malo..Bilo je teško jer moram priznati da su Gryffindorske spavaonice puno toplije od Slytherinskih. Ležala sam tako u polusnu dok nisam čula histerično Dorino hihotanje.
Iza baldahina su provirile Dorine tamne i Isabelline svijetle oči ispunjene entuzijazmom.Ja sam samo protrljala oči a one su (obje) već uzele zamah i bacile se na moj krevet.
U ruci su imale pismo koje je bilo oslovljeno na mene. Nasmijala sam se kao da mi je neugodno i primila ga u ruke... Nakon što sam brzo pogledom preletjela rečenicu poklopila sam ga i stisnula uza sebe da ga sakrijem od zantiželjnih pogleda. Rekla sam da je od tete na što su se one bezobrazno nasmijale i počele mi otimati pismo. Na kraju su ga uzele i počele na glas čitati: Draga Irma!Htio sam ti reći...-" da,ovo je sigurno od tvoje tete,kad je ona promjenila spol? "-zločesto je prokomentirala Dora... Nije mi baš bilo neugodno,samo malo neuobičajeno da mi netko tako šalje pisma.
Pogotovo me iznenadilo što je taj netko anoniman. Nakon što su cure to isto pismo pročitale na stotinu načina glumeći raznim glasovima razne dečke sjele su u društvenu i mozgale tko bi to mogao biti.
Na kraju pisma je pisalo da bi se volio naći sa mnom u Hogsmeadu jednom prilikom,tj.,preciznije u 9 sati ako sam slobodna. Morala sam ovo ispričati prvom prilikom Agathi i Keiri koje su se također čudile anonimnom "obožavatelju".
Prvo nisam znala jel bi bilo u redu ta do učinim jer sam još uvijek s Fredom,ali kasnije sam ipak odlučila otkriti tko je to jer to nije nužno ljubavni sastanak.
Spremila sam se i otišla s Dorom i Isabell kod "Tri metle" oko osam da malo još s njima popričam i da mi budu podrška...
Nisam se baš nešto previše spremala; obukla sam svoje najdraže i nezamjenjive levisice 501 i neki pulover. Preko je išla moja nova tamno plava pelerina....Mislim,ovo su nevažni detalji ali moram i s njima malo gnjaviti...
Pošto smo se dogovorili na ulazu u Hogsmeade,otišla sam 5 minuta ranije do tamo jer ne volim kasniti.
Nisam dugo čekala kada sam čula da je netko viknuo za mnom: "Ej,Irma!"
Čula sam dobro poznati glas i naglo se okrenula...
Promjene
Moj život je kao i svaki drugi. Nije prepun zanimljivosti koje se događaju iz dana u dan...
S tom mišlju se tješim kada pomislim na to da je šteta što baš moj život sliči nekoj jeftinoj sapunici...
Mislim da moja veza s Fredom polako puca,ne znam što se to dogodilo s nama...U zadnje vrijeme se jako rijetko viđamo,a i naše dopisivanje se svelo na tjedno javljanje u kojem opisujemo što ima novog...
Nije to više isto,fali mi ono od prije... Fali mi ta njegova zaigranost i onaj njegov pogled kojim me nekada gledao... Osjećam se potpuno usamljeno,kao da nemam niti jednog normalnog prijatelja...
Pogotovo sada kada sam...ma što vam sad to pričam,moram početi od početka...
Bili smo u Velikoj dvorani na svečanoj večeri i baš kad sam pomislila da će to biti još jedna dosadna večera,prof. McGonnagall je započela svoj govor kao ravnateljica Hogwartsa.
Da ojačamo kao skupina,cijeli Hogwarts,par učenika će zamjeniti domove,ali samo privremeno,da se upoznaju međusobno i da se razbiju predrasude ako ih ima.
Pošto nikada nisam imala sreće s tim da me u bilo čemu izvuku,nisam se ničemu nadala već sam samo zurila u svoj tanjur misleći na večeru (bila sam jako gladna i umorna od treninga) ...
Tada je zazvonilo ime u mojim ušima: "Agatha Smith"-premjestili su je u Hufflepuffe...Nije mi bilo svejedno jer sam znala da ćemo se sada rjeđe viđati,a ona mi je bila baš draga...
Sljedeće ime nisam čula jer sam isprativši Agathu postala još bezvoljnija,ali kada su me Keira i Friolla sa strane počele gurkati shvatila sam da je riječ o meni. Klobuk koji sam zadnji put imala na glavi pri samom dolasku u Hogwarts glasno je viknuo: Gryffindor!- na mjestu Slytherinskog grba na mojoj pelerini,zasjao se zlatni Gryffindorski lav. Nisam bila niti svjesna situacije kada sam sjela odmah do Mary Matthews. Bila je sretna što sam došla u Gryffindore,napominjem,bila je jedna od rijetkih koji su bili sretni što će u svom domu ugostiti jednu Slytherinku.
Sljedeća je bila Anira koja je iz Gryffindora bila premještena u Ravenclawe- moram priznati da me to nije čudilo jer je cura stvarno jako mudra.
Znam da je Ami prešla u Slytherine zbog čega nije bila sretna...Mislim da će joj Ashlee najviše nedostajati...
A kad smo već kod Ashlee,nije ni ona bila pošteđena; bilo mi je drago što je došla upravo u Gryffindore jer smo sad jedine gošće tako da dijelimo spavaonicu s Mary i Jennifer. S Jennifer si nikad nisam bila dobra a u prilog mi nije ni došlo njezino cinično okretanje s očima kada su mi rekli da sam s njom u sobi.
Za ostale ljude ne znam kamo su otišli niti odakle jer ih ne poznajem.
Uglavnom,prvo mi je bilo drago jer većina Gryffindora su bili zaista dobri ljudi,ali Ashlee je ipak prihvaćenija od mene jer nije Slytherinka. Mary jer svima pokušavala objasniti kako predrasude ne bi trebale utjecati na njihovo mišljenje o meni i ja sam se naravno na to naljutila jer se znam i sama braniti.Iako me nitko baš nije doslovce napadao. Jednostavno su me neki pojedinci ignorirali zbog čega sam se osjećala kao da sam loša osoba. Harry,koji je i sam u zadnje vrijeme povučen,dosta je vremena provodio sa mnom u razgovorima; nekad smo si bili jako dobri. Njega jedinog,uz Mary i Ashlee nije bilo briga što sam Slytherinka...
Sada igram za Gryffindorsku metlobojsku ekipu i moram priznati da mi je užasno čudno...
Najradije ne bih niti dolazila na treninge,ali kao što je naglašeno,osvojeni bodovi se bilježe mom pravom domu,ne Gryffindorima...Tako da ću se potruditi...