Iza mene je stajao Steven. Nisam mogla vjerovati. Inače,Steven je kapetan naše metlobojske ekipe,na 7. je godini. Bila sam iznenađena zbog toga jer smo oduvijek bili samo (ne)prijatelji. Uvijek smo se svađali na treninzima i o mojem neredovitom dolaženju.
Zastala sam i nasmijala se.
"Hm...Moram priznati da te nisam očekivala."-rekla sam kroz smješak.
"A ja moram priznati da niti ja nisam ovo čekao,niti planirao,zapravo sam tek shvatio da nešto osjećam sad kad si otišla."-cijelo ovo vrijeme nisam mogla vjerovati da to on govori.
"Znam da ti imaš nešto s Fredom i ne bih sad tu ništa htio prekidati,samo...Nisam to mogao držati samo za sebe"-pogledao je prema dolje kao da mu je neugodno " Znam da je sve ovo glupo..."
Ja sam se cijelo vrijeme smješila širokim osmjehom jer je ovo bilo potpuno neočekivano.Odjednom me lupio neki,ne znam,znate onaj osjećaj kad izgubite osjećaj postojanosti i nije vas briga što radite i kakve bi posljedice mogle biti? Znala sam da s Fredom ne može biti isto kao i prije jer je prekompliciran cijeli naš odnos. Tako da,jednostavno,dok je on pokušavao složiti rečenicu koja je imala neki smisao,ja sam jednostavno došla do njega: " Ej,ma sve je ok...S Fredom je gotovo..."-podigao je glavu i pogledi su nam se sreli. Gledali smo se tako neko vrijeme,vjerujem da ni jedno od nas u ovo ne bi vjerovalo da nam je ovo netko rekao da će se dogoditi prije tjedan dana.
Počeo je padati snijeg a mi smo se poljubili. Bilo je stvarno prekrasno,nisam to prije mogla niti zamisliti.
Poslije smo još otišli na pivoslac kod "Tri metle". Tamo su bile Lana i Keira koje su mi se cijelo vrijeme podsmjehivale.
Odlučila sam ih ignorirati.Baš kad me Steven zagrlio,u "Tri metle" su ušli Ron i Harry.
Ron je ostao gledati i zinuo je valjda tako jako da mu je čeljust dosegla pod. To stvarno nisam mogla ignorirati. Vjerujem da nije ni Stevenu bilo svejedno. Tužno sam pogledala Rona koji je par trenutaka kasnije samo uvrijeđeno sjeo na stol. Točno se vidjelo da cijelo vrijeme s Harryem komentira kao što ja radim Fredu. Svi me osuđuju. Nitko se nikad nije pitao je li meni lijepo biti u takvoj vezi? Da se s nekim čujem dva puta tjedno i to samo zato što ja prva pošaljem pismo...Nije fer prema meni.
Steven mi je rekao neka se ne obazirem ali mi je stvarno bilo teško pa sam ga zamolila da odemo.
Vratili smo se u Hogwarts i otišli u šetnju sada već snježnim perivojem.Putem smo još sreli i zagrljene Marca i Dante. Dante je široko razrogačila oči jer jednostavno nije mogla vjerovati. U sljedećem trenutku već mi je dala smješak podrške što mi je zaista puno značilo. Marco se malo zlobno smijao,ali ništa previše čudno za njega...
Kasnije je počela mećava pa smo se htjeli ne htjeli morali vratiti svatko u svoju društvenu.
Dugo smo se ljubili na rastanku ali smo vidjeli Filcha kako nam se opako približava pa smo se ipak malo požurili...
U sljedećem trenutku,odmah pri ulazu u društvenu Isabell i Dora su me napale pa smo sjele ispred kamina da im sve ispričam...
Post je objavljen 21.12.2006. u 21:35 sati.