|
|
...:::Marija:::...
...:::Girl of darkness:::...
...::::Ekonomistica:::...
...:::Balavac:::...
27.09'
4b. ekonomske
maturantica
I'm so tired of being here
Suppressed by all my childish fears
And if you have to leave
I wish that you would just leave
'Cause your presence still lingers here ...
When you cried I'd wipe away all of your tears
When you'd scream I'd fight away all of your fears
And I held your hand through all of these years
But you still have
All of me
Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes
Can you forgive me again?
I don't know what I said
But I didn't mean to hurt you
I heard the words come out
I felt that I would die
It hurt so much to hurt you
Oprosti mi što ti ovo ne mogu reći u oči.
Oprosti mi jer drugačije ja neću moći.
Oprosti mi što sada drugoga volim.
Oprosti mi ja te molim.
Da te volim to je bila moja želja, ali
srce ne sluša, ono te voli….
Ali kao prijatelja.
(samo za njega, koji nije uspio dobiti moju ljubav.
Iako smo blizu a tako daleko znaj da imaš
Posebno mjesto u mom srcu. Volim te)
Sumrak se eto spušta čuje se zvona glas. .
žalosno pismo ti pišem rastanku našem
došao je čas.
U ruci pero mi drhti kao da želi reći,
Suza za suzom lije kao da nešto krije.
Zašto je tako moralo biti?
Zašto mladost mora da vene?
Zašto sada život ne napušta mene?
Tko je prvi izmislio ljubav?
Tko je prvi počeo voljeti?
Zašto nije pomislio da i ljubav može boljeti?
Opet. . . nakon toliko vremena...
baš kad sam mislila da sam te preboljela...
od bola sam zaplakala...
opet kiša iz očiju mi lije. . .
nitko ne zna kako teško mi je...
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Sjetit ces se jednog dana sto bio si mi u zivotu,
shvatit ces koliko si mi...znacio.
Jedne noci kada zuti ce mjesec past nad hladan grad
znat ces da nema me vise,
a shvatit ces da nitko te nikada...nije volio kao ato sam
te nekada voljela ja.Otici ces...na moj grob i uz zapaljenu
svijecu moliti za oprost,ali umjesto glasa mog sto
oprost ti daje,ti cut ces samo jecaje svoje i svoje suze
kako padaju po mojoj vjecnoj postelji
Nadam se da pitati tada ces sam sebe kako mogao
si pustiti da samo tako odem,kako mogao si
po zadnji put usne mi usnama dirati,a da to nisi radio
iskreno,a da to nisi radio jer si me volio.Digni se
tada,ljubavi jedina,i otidi uz pratnju tisine i
svojih koraka,hodaj polako,ne okreci se i
ne vracaj se jer tvoje me prisustvo...i mrtvu
boli.
od dana: 8.srpnja.2008 u 18:53 ima vas....
Boomp3.com
Get a Free Site Counter
Zabava i nagrade
The Darkness Inside
Killia
lady grenouille
Ivchy-kumica
Hypnoticc
Eric Corvus
2LUDAKUMA
Labia
black angel92
Magic dreams
_dark_angel_of_death
Bucik@....Luda Pitomačanka
nosen dahom sna
I will not make the same mistakes that you did,I will not let myself cause my heart so much misery,I will not break the way you did...You fell so hard,I've learned the hard way, to never let it get that far...
Možda misle da preuveličavam ali to je dio mene.
Možda sam sve umislila, ali tako je bilo.
Iako su bili uz mene u dobru i zlu nisu trenutno tu.
Potreban mi je samo mali zagrljaj da osjetim toplinu…
I kome da priznam kako mi je?
Nitko ne razumije.
Tko će mi reći dobro je ?
Nikoga nema.
Pitam se hoće li netko ustati i doći do mene!
Prazno je.
Zar je uzalud sve što sam činila?
Sva ona dobrota u meni, a sada….
Kada je najpotrebnije nema nikog!
Ima li smisla živjeti ovako?
Uz toliko tuge i ustajalih osjećaja. . .
Jednom ću stati i reći sve na glas.
Bojim se da taj dan neće doći.
Nitko neće slušati.
I ja ću kao i uvijek biti sama.
Sama u svijetu u kojem sam rođena.
Sama među ljudima koji su oko mene.
Sama….
Ali doći će dan kada će svi pomisliti na mene
I upitat se: Dali smo mogli pomoći?
A ja ću i dalje biti sama daleko od njih.
Umrla sam.. .
Večeras kad shvatila sam kakav si.
Umrlo je moje srce, koje te nekad toliko voljelo.
Umrla je moja duša koja je zbog tebe tolike
Godine patila.
Umrlo je moje tijelo…
Moje oči, koje bez tvojih pogleda više nemaju sjaj.
Moje usne, koje bez tvojih poljubaca ne vrijede ništa.
Umrlo je sve u meni, a ti ni ne shvaćaš koliku si mi bol
Nanio, za cijeli život me povrijedio.
Ali opraštam ti sve, štoviše, žalim te, jer ti ne znaš voljeti,
Ni ljubav primiti.
Sada idi iz mog srca iz moje duše dok moji snovi kao kule
U pijesku se ruše.
Ne želim zbog tebe više plakati i patiti, jer znam da jednog
Dana ću te zaboraviti.
I znaj da ne mrzim te, ja opraštam ti sve....
If we could see tomorrow
What of your plans
No one can live in sorrow
Ask all your friends
Times that you took in stride, their
Back in demand
I was the one who's washing
Blood of your hands
I got a
Heart full of pain
Head full of stress
Handful of anger
Held in my chest
Uphill struggle
Blood, sweat and tears
Nothing to gain
Everything to fear
Nedjeljno jutro. . .
Kao i svaki drugi dan samo što . . .ma ipak je posebno.
Krenule su kao i svaku nedjelju u šetnju! Sjele su u park, ali nisu dugo bile same.
Došli su njih dvoje! Curama je pao osmijeh na licu a njoj je srce ubrzano lupalo. Svaki put su bile zajedno u društvu ali ovaj put nije bilo tako. Dečki su bili glavni hit. Njih četvero su sjedili nasuprot nje a dijelio ih je samo stol. Smijali su joj se u to nježno lice. Osjećala je da više ne pripada tamo! Samo je osjećala ili?
Jedna je ostala bez dečka. . .nešto je iskrsnulo morao je otići. Nije bila sama. . . ali bolje da je!
Najbolja frendica promijenila je stav prema njoj. Na svaku njenu riječ tvrdila je suprotno! Nešto nije bilo u redu!
Prisjetila se kako se zaklela da više nikad neće zbog dečka zanemariti prijatelje. Ponovila je to par puta u sebi. Pogledala je i vidjela kako one ne rade tako! Shvatila je da ona više nije važna. Njihove riječi dirale su joj srce, koje je već do sad bilo usamljeno i zatečeno u praznoj kutiji. Riječi su im bile pune mržnje. Prijateljice nisu kao nekad. Umišljenost je prevladala. Bile su sa dečkima a frendica koja im je pomagala bila je sama. Uputila se kući ne okrećući se. Cure su se naljutile na nju zbog tog čina. Sjedila je u hladnoj sobi i razmišljala. Sve dane provodila je sa njima, a one su nju zanemarile zbog osoba koje „vole“.
Znala je mnoge tajne koje bi im otvorile oči i spustile ih na Zemlju. Živjele su u snu koji je samo njima bio savršen. Mislile su da su sretne što imaju takve dečke, ali nijedna ih ne bi poželjela. Padala je noć a ona je još uvijek sama sjedila. Vratila se jedna. Prepričavala je svoje doživljaje sva sretna. Nije se obazirala kako je povrijedila „najbolju frendicu“!
Upitala je ljutiš se što na mene? Osmjehnula se i drhtavim glasom rekla : Ne!
Ponovno su se svi okupili! Iskaljivali su svoj bijes na njoj. Izgovorili su joj riječi koje su je promijenile. Vrhunac je bio on! Prijateljica bi je trebala braniti ali ne. On joj je važnije! Zaprijetio joj je da će je udariti a frendica, kao frendica samo se nasmijala.
Srce joj je puklo. Znala je da je gotovo još jedno prijateljstvo!
Opet je bila sama. Sama i napuštena, ali ne od svih. Bio je tu i Ivan! Njen najbolji prijatelj kojeg su one otjerale od nje. Mrak je pao i samo se sjaj svjetla vidio kroz prozor.
Čula je kucanje po prozoru. Otvorila ga je! Bio je to Ivan! Oboje su bili povrijeđeni!
Nasmiješio se a njoj je odmah postalo lakše. Trudila se da ne radi više pogreške koje je prije radila i tako ga otjerala od sebe. Osjećala se sigurno kao nikad. Kraj njega je uvijek sve bilo lakše. Pridružio im se i Marko!
Bili su savršena trojka. Zaboravila je na cure. Pričali su i pričali, a one su tek onda shvatile što su napravile. Nije se više obazirala na njih. U društvu je nedostajao njen smijeh i vedro lice puno sjaja. Trebali su je a nje nije bilo! Ona jedina nije zanemarila prijateljstvo zbog ljubavi, pa nemojte ni vi!
Naučila sam mnoge stvari, a jedna je i da dečki dođu a tako i prođu. A pravi prijatelji uvijek ostaju u srcu. Trebat ćemo ih cijeli život.
Meni su ostala dva najvjernija prijatelja, koja su uvijek pored mene.
A moje curke. . . Neće više biti kao prije. One ne čitaju blog, i drago mi je zbog toga! Ne mogu se više odnositi prema njima kao nekad. Neki bi rekli da to nisu prijateljice ali. . . Ma ne znam. I tako to malo vremena što sam bila happy srušilo se u vodu.
Neću samo trošiti suze, jer jedva čekam da odem na faks i da se maknem od svih! Ovo je trebala biti priča ali ni sama ne znam što je! Pozdrav svima vama, i naravno mojim Anđelima: Ivanu & Ivanu! Vojim ja vas sve!