Nikad se nemojte žrtvovati za druge, jer nikad ne znate dali bi oni učinili za vas!
Da to je savjet trebala ali. . . nitko nije bio tu kako bi mi to rekao.
Znam za prijatelje se treba žrtvovati ali samo ako su vrijedni toga. Znam da je bila vrijedan toga, i naravno ja nisam osoba koja ne bi pomogla ali ja sam ta koja je ostala kriva. Previše ljudi je upleteno u neke stvari i ja ostajem. Ja sam ta koja je kao sve uništila.
Puno puta sam se zaklela da neću više biti osoba koju svi mogu iskorištavati, ali ipak nije mi lako gledati prijatelje kako pate. Kada malo bolje razmislim, nitko nije bio uz mene kada je ON učinio nepravdu prema meni. Iskoristio me i ostavio. Samo sam dobila poruku kako me nije vrijedan, samo to. Uvijek se osjećam nekako ne mogu to ni izgovoriti. . . Možda iskorišteno?
Gledala sam jednu emisiju o poznatim ljudima. Bili su sebični i nakon jedne pogreške počeli su cijeniti ono što imaju. Možda ja sada cijenim previše ono što ne bih trebala. Opet se uvlačim u nešto što će mi pokvariti raspoloženje. Ma ustvari ko da se može još više pokvariti.
Osjećam kao da nikud ne pripadam. Svi se odvajaju. . . veseli me jedino što sam jučer shvatila da se neke samo neke stvari vraćaju u normalu. Dugo izbjegavanje Ivana promijenilo se. Sjedili smo kao i svake večeri i počeli smo pričati. Inače radili smo gluposti i odlučili smo napraviti još jednu, neću sad pričati koju da ne bi. . . ipak bili smo sami, mislila sam priča se sa mnom samo zbog toga, ali nije. Jučer smo kao nekad od sveg društva ostali Ivan,Ivan i ja.
Sjedili smo na starom mjestu, ja naravno u sredini. Osjećala sam se kao prije. Falilo mi je to. Opet kao nekad zezali smo se, smijali. Možda sam se tada osjećala kao da nisam napuštene.
Možda ću imati priliku doživjeti sve ono kao i prije.

Shot at 2007-08-13

petak, 10.08.2007.

Ljeto prolazi. Kada se sjetim da će uskoro škola. . .već!
Jedva čekam da idem u shopping . . .koliko stvari trebam kupiti. . .
Malo ću pustiti to na stranu,jer moram napisati nešto o ljudima koji me okružuju.
Naravno same pohvale, ali zapravo nije sve tako bajno. Naravno svi se miješaju u moju intimu koja nekim čudom nije nimalo zanimljiva. Hm već dugo, dugo sam sama (bez dečka) što ima neke prednosti, ali i nedostatke. . . Naravno kuda bez toga!
Na svu sreću imam društvo koje mi je ono što trebam, možda sam malo i previše zabrijala ali . . . i tako društvo. . . Možda je problem što su u društvu sve dečki osim mene i meine sekice. Dugo ali stvarno dugo, dobro možda par mjeseci nisam čula nijedan sočni trač o meni i društvu. . . mislila sam koje olakšanje,ali vratila su se vremena . . .
Najednom svi hoće upasti u društvo, čak su počeli ispitivati meine sekicu o meni.
Uglavnom priča počinje mojim bliskim odnosima sa dvoje ljudi. . .naravno muška populacija.
Sa jednim sam imala nešto malo i to više puta. Samo da mi je znati kako su to saznali. . . a drugi joj. . . Naravno te osobe su stvarno nešto posebno. Pošto sam s njima u društvu vezala sam se za njih, a s njima stvarno mogu o svemu pričati. E tako taj drugi tip nazvat ću ga. . . hm. . . Elvis! E da. . .s njim je drugačije. Duže vrijeme ga promatram, mislim kako i ne bi. On je dečko koji bi se svakoj curi svidio. . .mislim ima ono nešto. Dobrota, simpatičnost te još mnogo toga. Par ljudi nas je vidjelo kako gotovo svake noći sjedimo na ulici i pričamo. Zar je to zabranjeno? On ima i motor pa se znamo voziti po noći. Jednostavno super se zabavljamo. Počele su kružiti priče da smo zajedno, samo što on i ja nismo bili svjesni toga. Ja sam t nekidan saznala a on možda još ne zna. Priča se i za onog prvog dečka da smo zajedno. Ali naravno to njemu ne smeta. Ponekad se osjećam ko da sam u emisiji Zvijezde extra!
I to me dovelo do pitanja i rasprave same sa sobom . Zašto ljude zanimaju tuđi životi?
Znam neke osobe imaju motiv; kao što je uništiti mi sreću za koju sam se borila. Ali što je ostalima motiv? ? Kamo god se okrenem osjećam kako ljudi šapuću okreću glavu. Prije sam radila gluposti ne kažem da ih još ne radim ali ipak smirila sam se. Tada je tračanje bilo normalno. Ali sada! Sada ništa ne radim. Živim svoj život sa osobama koje mi odgovaraju, a to mi daje onaj mir, sreću, zadovoljstvo! Ponekad pomislim kako ne bih trebala izlaziti iz kuće kako bi se sve smirilo. Ali to sigurno nije pravi način. Pokušala sam svoje osjećaje izraziti u pričama kao prije, ali bezuspješno! Jeste li se kad osjećali kao da vam je dosta svega? Tako se ja osjećam. Htjela bi se vratiti u ono vrijeme kada sam bila još mala curica koja je provodila dane igrajući se sa vršnjacima. . . nažalost vrijeme se ne može vratiti. Da barem dobijem ono samopouzdanje kojim bih dokazala da sam jaka. Kada bih barem dobila zagrljaj koji bi mi pružio potporu jer svijet je okrutan. Iako se mnogi tješe kako im je život savršen, vjerujte nije. Ništa nije savršeno. Imam još jednu želju koja bi me upotpunila. Htjela bih ponovno pisati. Pisati priče. Pisati ono što me usrećuje. . . Nadam se da ću jednom vratiti tu snagu i motiv koji sam imala. . .

srijeda, 01.08.2007.

Dream

I have dreamt of a place for you and I
No one knows who we are there
All I want is to give my life only to you
I've dreamt so long I cannot dream anymore
Let's run away, I'll take you there


Forget this life
Come with me
Don't look back you're safe now
Unlock your heart
Drop your guard
No one's left to stop you now. . . .