|
KLASICIZAM - Likovi u klasicizmu po uzoru na starogrčke junake moraju biti: hrabri, postojani, čvrsih moralnih nazora i moraju upravljati sovjim postupcima. - Kalsicizam osobitu pažnju posvećuje književnoj tehnici, to znači da se propisuje što je vrijedna književnost, a što nije -> klasičari smatraju da je tragedija vrhunas književne produkcije, ali i ta tragedija mora zadovoljavati neke uvjete: tema mora biti uzvišena, stil pisanja je uzvišen, mora biti pisana u stihu, obavezna je podjela u pet činova, i likovi moraju biti postojani, uzvišeni, hrabri... - Svrha tragedija je poučavanje gledatelja i hvali se vrlina, a osuđuju se poroci. - Najznačajniji predstavnici klasicizma su: Pierre Corneille (tragičar), Jean Racine (tragičar), Moliere (komediograf), Carlo Goldoni (komediograf) JEAN RACINE - Francuski klasicistički tragičar - Zauzima, uz Corneilla, središnje mjesto francuske dramaturgije - Potječe iz ugledne i imućne obitelji, ali je rano ostao bez roditelja tako da su ga odgajali drugi - Odgajan je u duhu jansenizma – pojam koji je dobio ime po teologu Jansenu, to je učenje prema kojem je svijet isprazan, a čovjek se po svojoj prirodi ne može popraviti bez božje milosti. ŕ odgajanje u duhu odricanja - Živio je na dvoru Luja 14. u funkciji službenog povjesničara i neki smatraju da je elemente za svoju najpoznatiju tragediju možda pronašao i na samom dvoru - Uz Fedru, 2 najpoznatije tragedije su: Andromaha, Ifigenija FEDRA - Tragedija koja je napravljena na predlošku priče iz Grčke mitologije - Fedra je Tezejeva žena kojoj se događa nešto na što ona ne može utjecati; zaljubljuje se u svojeg posinka Hipolita koji je Tezejev sin iz prvog braka. - Tezej je u borbi i misli se da je poginuo. - Fedra je cijelu tragediju razmatrana između razuma i osjećaja - Tek kad stvarno misli da je Tezej mrtav, odlučuje Hipolitu izraziti ljubav - Hipolit odbija tu ljubav - No tezej se vraća kući i saznaje da saen ešto događa na dvoru ali ne zna što PIERRE CORNEILLE - Francuski dramatičar - Smatraju ga ocem klasicističke tragedije - Rebao postati pravnik, ali se opredijelio za književnost i kazalište - Pisao je i komedije - Najpoznatija tragedija „Cid“. OZNAKE DRAMSKIH DJELA - Njegova dramska djela sadrže sve elemente klasicističke poetike - Podjela u 5 činova; pisanje u stihu i karakterizacija likova - Likovi su racionalni – oni su gospodari svojih osejćaja, imaju dubok osjećaj časti i moralnih obveza - Tragedija Cid – predložak za tu tragediju je Španjolska legenda o vitezu iz 11.st. koji se zove don Rodrigo. Kojeg su prozvali Cid (gospodcar naroda) jer je pobjedio Maure, etc. - Don rodrigo je sin Don Diega, a zaljubljen je u Himenu koja je kći don Gameza. Njihovi očevi su u svađi. Da bi obranio svoju čast i čast svoga oca, don Rodrigo ubija njezinog oca. Sada se tu razvija dramatski sukob jer bi Himena trebala osvetiti svoga oca i ubiti don Rodriga u kojeg je zaljubljena. Na rkaju djela intervenira sam kraj tako da tragedija ne završava tragično. Kralj presuđuje da se oni trebaju vjenčati za jednu godinu dok ona odžaluje svog oca. Djelo nije završilo sretno... JEAN BAPTISTE TOQUELIN MOLIERE - Rođen u Parizu - Francuski scenarist, književnik, glumac, jedan od velikana humanističke satire - Završio gimnaziju isusovaca - Zavšrio pravo, ali se posvetio kazalištu - U parizu je osnovao kazališnu družinu „Čuveno kazalište“ iliti „L'illustre theatre“ - Ismijavao je ondašnje društvo, pokvarenost aristokracije, licemjerje, crkve.. - Prvi put se potpisuje kao Moliere 1664. - Umro je na kazališnim daskama prilikom i zvedbe svoje komedije „Umišljeni bolesnik“ UKUPNO stvaralaštvo - Škrtac, Škola za žene, škola za muževe, Umišljeni bolesnik.. - U svojim komedijama uzori su mu bili antički komediografi Plaut , Terencije - Molierove komedije ŕ plautovske komedije - „Škrtac“ napisan pod izravnim utjecajem Plauta i njegove „Aulularije“ - „Tartuffe“ – ismijava crkveno licemjerje, zamjerio se crkvi - „Kaćiperke“, „Građanin plemić“ Škrtac - 5 činova, koemdija - Likovi: Harpagon – središnji lik, pronašao blago u škrinjici i drži ga u dvorištu, zaljubio se u Marijanu - Sin Cleante – zaljubio se u Marijanu - Kćer Elise - Molierovo djelo je slženije od Plautove komedije - Kod Plautove komedije škrtac čuva blago u čupu CARLO GOLDONI - Talijanski komediograf, rođen u Mlecima - 1731. Diplomirao pravo u Padovi - Surađuje s različitim kazalištima ŕ reformator talijanskog kazališta - Comedia de'll arte - Suprotstavlja se tradiciji komediji de'll arte (glumci improviziraju) - Najpoznatije djelo: „Krčmarica“ tj „Gostioničarka“ - Te „Ribarske svađe“ Krčmarica: - Mjesto radnje u Firenci - 3 gosta: markiz , grof konte, i vitezi Ripafratta. - Odlike djela – spretni dijalozi, likovi govore pučkim jezikom , za razliku od Moliera koji je oštri kritičar ljudskih mana, Goldoni spominje te mane, ali ih ne osuđuje nnego od nih radi svojevrsnu „igru“ FRANCOIS – MARIE AROUVET (VOLTAIRE) Epigram – kratha duhovita i - Francuski filozof, povjesničar, publicist, dramatičar, romanopisac i pjesnik - Jedan je od najutjecajnijih osoba prosvjetiteljstva - Jedan dio tog razdoblja naziva se Voltaireovo razdoblje - Isusovačka naobrazba - Rođen u Parizu - Bio ponosan na svoju pripadnost - Nije izbjegavao dobru zabavu - Zbog epigrama protiv nego tamo proveo je 11mjeseci u zatvoru - Zbog drugog sukoba otišo je u Pastillu - Nakon izlaska iz Pastille prognan je u Englesku - Kasnije progonstvo iz Paraiza u pokrajinu Champagne - Bio je nadahnut Newtonom - Pisao je povijesna djela te opisivao ljudskih duh i društvo - 1759. Najpoznatije djelo ŕ „Candide“ ili „(O) Optimizmu) - To je satirični roman iliparodija na pustolovno-semntimentalne romane - Roman u kojem predstvlja svoje filozofske pogelde i ismijava Leibnizovu teoriju o harmoniji svijeta Glavni lik Canidide ( lat Candidus) – nevin, čist, naivan - Filozof, optimist, živi na dvoru svog strica baruna - Njegov učitelj Pangloss je pobornik Leibnizove teorije - Protjeran s dvora zbog svoje ljbuavi prema Kunigundi - Putuje svijetom i shvaća da sviejt ima i loših strana - Misao: „Trebamo obrađivati svoj vrt“ - Voltaire – bio je protivnik crkve - „kada boga nebi bilo, trebali bi ga izmisliti“ - „iako se ne slažem s tvojim mišljenjem, branit ću tvoje pravo da ga kažeš do kraja života“ Prosvjetiteljstvo - Opći društveni i građanski pokret u europskim zemljama u 18.st. - Nastao je u Engleskoj, ali se najviše afirmirao u Francuskoj - Njegova osnovna ideja je širenje znanja u najšire slojeve društva (otvaranje škola), a zalagao se za pobjedu kritičkog uma u umjetnosti i znanosti - Blisko je racionalizmu, a u književnosti nije imalo neku posebnu poetiku, nego je svaki pisac donosio neka vlastita obilježja u svoja djela - Najpoznatiji je Voltaire - Prosvjetiteljske ideje dolaze i u hrvatsku književnost u 18.st. - Naši prosvjetiteljski predstavnici su: § Matija Antun Reljković (piše epskim desetercom) § Andrija Kačić Miošić ( piše epskim desetercem) § Tituš Brezovački - Zajedničko im je to što su htjeli prosvjetliti svoj narod - Veliku ulogu imala je usmena književnost iz koje pisci preuzimaju epski deseterac - Epski deseterac koriste iz razloga što je taj stil bio poznat puku, a oni su i namijenili ta djela narodu da bi ga prosvijetlili moralno i vjerski - Prvi put je zapisana naša najpoznatija usmene balada ŕ Hasanaginica - Zapisao ju je talijasnki putopisac Alberto Fortis u svojem djelu: „Put po Dalmaciji“ - J. W. Goethe ju prevodi u 18.st. na Njemački jezik i onda je ona uvrštena u poznatu zbirku narodnih pjesama „Volkslieder“ (Herder) - U ovom razdoblju važno je i djelovanje pisca Matije Petra Katančića (1750. – 1825.) koji se smatra začetnikom njiževne znanosti - Osim što je pisao lirske pjesme, preveo je Bibliju na Hrvatski jezik - To je prvi tiskani prijevod cijele Biblije u Hrvatskoj kniževnosti - Objavljen je posmrtno 1831. U Budimu MATIJA ANTUN RELJKOVIĆ - Rođen u Svinjaru (Davor), u blizi Nove Gradiške - Osnovno obrazovanje stekao u franejvačkom samostanu - 1762. Piše „Slavonske libarice“ i „Satin“ (iliti „divji čovik“) - Poticaj za pisanje doibo je zavrijeme pruskoga zarobljeništva - Tamo upoznao prosvjetiteljsku literaturu i naučio Frnacuski - Upoznao europske običaje - Slavonci su dugo vremena bili pod Turcima pa jebila zaostala - 1785.- car Josip II. dodijelio mu je titulu plemića - Umro u Vinkovcima Ukupno stvaralaštvo - Prva tiskana knjiga „Slavonske libarice“; Djelo namijenjeno vojnicima; prijevod s Francuskog - 1767. – „Nova slaovnska i Nimačka gramtika“ - 1771. – „Prava i pomnjivo ispisana ovčarnica“ - 1795. – „Nek je svašta“ - 1794. „Postanak narodne pravice“ - Prevodo basne (Ezopove) „Satir iliti divji čovik“ - Didaktični spjev ispjevan ikavskom štokavštinom u desetercu - Sjetovni sadržaj - prvo djelo hrvatske književnosti - Napisan 60 godina nakon odlaska Turaka iz Slavinije - 3098 stihova - Djelo opisuje nemarnost ljudi i potiče čitatelja da razmisli o svom odnosu prema mjestu u kojem živi - Kritizira i opisuje loše moralne i gospodarske prilike u Slavoniji - Satir – izmišljeni lik koji poučava Slavonce - 11 pjevanja - Dvosturko satirični spjev - Smatra da se zlo može iskorijeniti sam kroz prosvjetu - Kritizira Slavonce što slabo poznaju svoje pismo i jezik nego imaju Turske običaje :“prelo“ gdje se širo nemoral; „kolo“ gjde se satstaju i plešu te „divan“ mjesto gdje muškarci trate vrijeme - Satir daje savjete i o gospodarenju (na održavanje domaćinstva i polja, etc.) - Slavonac predstavlja sve ljude u Slavoniji koji su nakon Turaka doživjeli slom u duhu i kulturi Tituš Brezovački - Pjesnik i dramatičar - Rođen u Zg - 1773. – u Pešti završio teologiju i filozofiju - Prva tiskana knjiga: „ Latinski stihovi“, 1780. - Pisao je pjesme u desetercima - 3 drame: „Sveti Aleksij“; „Diogenes“; „Matijaš Grabancijaš dijak“. - Umro u ZG „Matijaš Grabancijaš dijak“ - Dijak = đak; zavšrio 12 bogoslovnih škola i 1 vilenjačku pa se mogao služiti čarolijom - Eksplicitno moralno djelo - Likovi: krmar Vuksam; Smolko, Jugović - U djelu Tituš iznosi prosvjetiteljske ideje kroz superiornog Matijaša koji priglupe i jadne ljude dovodi u smiješne i naivne situacije ANDRIJA KAČIĆ MIOŠIĆ - Rođen u Bristu - Školovanje započeo u franjevačkom samostanu u Zaostrogu - Zavšrio teologiju i filozofiju u Budimu - 1730. – postao učitelj na filozofskoj školi u Šibeniku - Prvo djelo bio mu je jedan filozofski priručnik - 1756. – objavljeno njegovo najpoznatije djelo: „Razgovor ugodni narodi Slovinskog“ - 1760. – objavljena „Korabljica“ „Razgovori ugodni narodi slovinskog“ - Zbornik epskih pjesama u desetercu - Obuhvaća povijest „naroda Slovinskog“ (naš narod) od najstarijih vremena do Kačićeva doba - Najviše opjevava borbe protiv Turaka - Često se služio povijesnim spisima i dokumentima - Nijemac Herder preuzeo 3 teksta za svoju zbirku „Narodne poezije“ - Taj bzornik ima ključnu ulogu u pobjedi novoštokavskog narječja kao općeg Hrvatskog narodnog izraza - Jezikom i stilom Miošić je bio blizak narodu pa je u ono vrijeme bio iznimno popularan - Korabljica je pučki pisana kronika u prozi - Prvi dio obuhvaća priče iz Starog zavjeta, a drugi dio događaje na slavenskom jugu ROMANTIZAM - Književno – umjetnički praac, ali i stilska epoha, koji se javlja krajem 18. I početkom 19.st. - Možemo ga podijeliti u dvije faze: - 1. Predromantizam: razdoblje krajem 18.st. u kojem se još pišu klasicistička djela, ali se vide i naznake novog razdoblja u književnosti - 2. Romantizam – od 1800. – 1830. – razdoblje u kojem pobjeđuje poetika romantizma Oznake romantizma: - Potpuno odbacivanje klasicizma pa i racionalizma tj shvaćanje da je razum glavno sredstvo spoznaje - Isticanje iracionalnog - Bijeg od stvarnosti - Pesimizam poznat pod nazivom „svjetska bol“ - Tipični romantični likovi su razočarani zbog svijeta u kojem žive, pesimistični, bježe od problema, i osjećaju se suvišnima -Teme- 1) intimne – osobne preokupacije 2) povijesne – predstavnik Victor Hugo 3) pejzažne – daleki egzotični krajevi 4) mističe – predstavnik E.A.Poe - Romantizam se prvo javlja u Njemačkoj književnosti (Goethe) pa se širi u Englesku književnost (G.G: Byron); pa u Francusku književnost (V. Huho, A. De Lamartine) pa u Rusku književnost (Puškin, Ljermontov) - U Hrvatskoj književnosti romantizam je u stvari hrvatski narodni preporod (Stanko Vraz, P. Preradović, I. Mažuranić) - Najviše se piše lirika zato što je u njemu naglašena osjećanjost i unutarnji osjećaji - Čak i djela koja ne spadaju u liriku sadrže neka lirska obilježja tako da nastaje tzv romantični ep i roman u stihovima JOHANN WOLFGANG GOETHE - Njemački književnik i mislilac - Rođen u Frankfurtu - Potječe iz ugledne obitelji - Studirao pravo 1765. - Preveo našu prvu baladu Hasanaginicu na Njemački jezik - Umro u Weinmaru - „Sturm und Drang“ – „Oluja i nagon“ – pokret mladih genija - U tom razdoblju piše najznačajnije djelo roman „Patnje mladog Werthera“ - Jedno vrijeme bio upravitelj Weinmarskog kazališta - 1808. – objavljen priv dio Fausta; najpoznatije drugo djelo - 1833. – drugi dio Fausta objavljen; posmrtno - Uzori Goethea: Homer, Shakespeare, Biblija; svjetski klasici, usmjereno pjesništvo mnogih naroda; široko područje povijsti i teologije i filozofije; njemački pisci Herder i Schiller Patnje mladog Werthera - Epistolarni roman (u obliku pisma) - Ta pisma su upućena njegovom prijatleji Wilhelmu - Verterizam – pokret; pretjerana sentimentalnost; romantičnost; moda o ponašanju Wertherova oblačenja; pogleda na svijet i samoubojstva - Romantičarska obilježja u djelu: u većini slučajeva osjećaji prevladavaju rauzm; mnogo iopisa prirode; Werther puno više piše o svojim osjećajima nego događajima - Werther pati zbog nemoguće ljubavi s Lottom jer ona je zaručena za Alberta i kasnije će se udati za njega - Lotta nije ravnodušna, ali osjeća dužnostprema svome mužu - W. Prati osjećaj suvišnosti na ovom svijetu - Na kraju počini samoubojstvo Albertovim pištoljem - Pokopan je bez svećenika W. – mladi pjesnik i slikar; tipšični romantični junak; njime upravlja strast a ne razum; osjeaćjan; pesimističan; sklon maštanju; neprilagođen; obrazovan; nadaren; ljudi ga vole i poštuju Faust - Dramski spjev - Nastajao je preko 20 godina - Pisano u stihovima - Nastalo na podlozi opznate legende o doktoru Faustu koji je sklopio savez sa stoniziranom osobom Mefistafelesom kako bi unaprijedio znanost - Iznosi svoja filozofka stajališta FRIEDRICH SCHILLER - Njemački dramatičar, pjesnik i esejist - Završio kao vojni liječnik - Ne podnosi vojnu stegu, bježi u Minnheim - U mladosti je bio član pokreta Sturm und Drag - Drame: „Don cArlos“ ; „Spletka i ljubav“; „Razbojnici“ Razbojnici - Pojava te drame predstavlja konačnu pobjedu romantizma nad klasicizmom - Drama je koncepirana na suprotnosti dvojice braće od kojih jedan predstavlja dobro, a drugi zlo Maxximillian von Moor – otac Karl Moor – sin (dobar) Franz Moor – sin (zao) Amalia – Karlova zaručnica - Djelo je postiglo veliki uspjeh s fabulom o plemenitom mladiću koji postaje razbojnikom da bi se tako borio protiv društvenih nepravdi Franz Moor – nastoji na nepošten način izboriti mjesto koje je u očevom srcu u oporuci zauzima Karl; nemoralan Karl – borac protiv ljudskog zla i licemjerja |
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv