čitam, mislim, pišem ...
19.11.2018., ponedjeljak
Hong Ying: K: umijeće ljubavi
|
Knjiga se temelji na istinitim likovima: mladom slobodnom Englezu Julianu i udatoj kineskinji Lin, starijoj od njega nekoliko godina. Radnja se odvija u kineskom gradu u koji je Julian došao raditi i u kojem živi Lin sa svojim mužem (Julianovim poslodavcem). Slatki mali trokut brzo postaje ljubavni. U predgovoru knjige, autorica se pita: „... jesu li istočnjačke žene stvarno toliko zavodljive? Jesu li Zapadnjaci uistinu toliko sebični i bahati? Takva pitanja u sebi nose određenu razinu stereotipa, upravo one vrste koja je prouzročila Julianovu propast — vjerovao je da su lstočnjakinje samo med i mlijeko, dok su Zapadnjaci hrabri i snažni.“ Prema onom što sam pročitao, knjiga je pokazala da je ovaj stereotip istinit u slučaju njih dvoje. A nešto kasnije autorica sama sebi odgovara: „Ako ova knjiga ima ikakvu poruku, onda ona glasi da stereotipi ne samo što su besmisleni nego su u stanju one koji ih šire odvesti u propast.“ Knjiga je napisana iz perspektive Juliana, a bilo bi jako zanimljivo, pa i korisno, pročitati i vidjeti kako je to Lin proživljavala. Naročito kraj priče. Knjiga nije erotska, iako su neke najave tako najavljivale. Odnosno, ne toliko da bi se roman tako mogao okarakterizirati. Prva rečenica: „Dana 6 . srpnja 1937. Republikanska armija napala je Brunete pokušavajući slomiti opsadu Madrida.“ Završetak: „Lin nije čula njezine riječi. Samo je znala da Svetkovina mrtvih još nije završila.“ Citati: Iz ovog se vidi Julianova mladenačka bahatost i sebičnost: „Činjenica da je Lin bila udana žena nije se nimalo doticala njega. Njezin problem, pa neka ga rješava sama. On može samo prihvatiti svaku njezinu odluku. Aferu s udanom ženom nije smatrao moralno upitnim činom. „ „»Da bi mogao usrečiti ženu, muškarac mora uvijek biti snažan. To piše u drevnim kineskim knjigama«, živo je objašnjavala Lin. »Dakle, svrha seksa je ženin užitak.« Julian se nije mogao načuditi. Prvi put u životu naišao je na seksologiju toliko čvrsto usredoročenu na ženu. Muški šovinizam u kineskom društvu, činilo mu se, zamirao je na pragu ložnice. Unutra se jang morao dovesti u sklad s jinom. Natočivši si još vina, upitao je izravno: »U tom slučaju, koliko si orgazama doživjela danas?« »Koliko? Žena vješta Umijeću ljubavi ne broji koliko.« Govoreći o vlastitome iskustvu i dalje je zvučala pomalo stidijivo. »Cijeli današnji dan za mene je bio jedan orgazam.« Uzdahnula je kao da se prisjeća nečeg toliko dobrog da to ne može biti stvarno. »Plutala sam poput oblaka što ga vjetar tjera sve više i više prvi put u životu — poput besmrtnice na nebesima. No, dosta priče o tome. Uživajmo jedno u drugome.« „Ne postoji plementi način da se ubije čovjek.“ i malo erotike: "Njegov ud bio je ustima, mijesila ga je jezikom, premetala u slini, podjarivala treperave iskre koje su ubrzo izletjele iz glavića. Zamalo je zavrištao, osjećajući kao da mu je, u njezinim ustima, planulo cijelo tijelo. Ta ga je silina doslovno razdirala. Svoje ruke, kao u očaju, zabacila je uvis, a cijela zdjelica joj se divijački trzala. Zazvao je njezino ime. Kao udareno munjom, njegovo tijelo, njihova tijela zajedno, trzala su se i raspadala. " |
- 10:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #
18.11.2018., nedjelja
Guillaume Musso: Što bih ja bez tebe
|
Romantični triler s elementima fantastike. Priča o pariškom policajcu Martinu, koji se, slijedeći kradljivca umjetnina, ponovo nađe u Americi, gdje nakon više od deset godina iznova susreće svoju prvu ljubav, Gabrielle. Gabrielle ima dva važna muškarca u životu. Jedan je njezin otac, a drugi njezina prva ljubav. Jedan je slavni policajac, drugi je slavni kradljivac umjetnina. eh... Gabi ......... Početak knjige „San Francisco, Kalifomija Ljeto 1995. Gabrielle ima 20 godina. Amerikanka, studentica treće godine na sveučlištu Berkeley.“ Završetak: „Martin pogleda dragulj posljednji put i svom snagom zamahe prema Pacifiku. Ovo ti šalje tvoj mali, pomislio je upućujuči nijemu misao Archibaldu.“ Citati: „Archibald tada primijeti da mu se otkucaji srca usporavaju. Čudno, ova sumračna prognoza oslobodila ga je straha: strah od najgorega mnogo je gori od sigurnosti da će se najgore dogoditi. Strah je neprijatelj. Uvijek.“ „I opet ga prožima bolan osjećaj praznine koji ga vraća u onih nekoliko dana koje je proživio toga ljeta, koji ga vraća u Gabriellin zaštitnički zagrljaj, u jedine trenutke kada mu se činilo da je s nekim činio jedno. Zašto je ljubav tako opojna droga? Zašto ljubeći nanosimo toliku bol? Pjesmica iz uličnih orgulja vratila ga je na trenutak u stvarnost. Prepoznao je glazbu iz lijepoga Truffautova filma. Sjetio se i naslova pjesme: Vrtlog života. To je istina, život je takav... Čas vrtlog koji nas očara, poput vrtuljka u djetinjstvu. Čas vrtlog ljubavi i pijanstva, dok sanjamo zagrljeni na preuskom krevetu pa doručkujemo u podne jer smo dugo vodili ljubav. Čas razoran vrtlog, siloviti tajfun koji na vuče na dno kad zahvačeni olujom u orahovoj ljusci shvatimo da ćemo se razbiti o val. I da nas je strah.„ „Gledao ju je s tugom. Imao ti petnaest, dvadeset, četrdeset, sedamdeset pet, uvijek je isto: jebena ljubav uništava sve pred sobom jer su trenuci sreće tako kratkotrajni da za njih moraš platiti enormnu cijenu...“ U knjizi autor citira pjesmu Charlesa Aznavoura »De t'avoir aimee«: „Što mi je ostalo od toga da sam te volio? Osim riječi bez odgovora Osim prazna dodira Osim kože koja žudi za tvojim prstima osim straha da ću te voljeti i sutra sve do smrti.“ |
- 20:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #
04.11.2018., nedjelja
Arto Paasilinna: Godina zeca
|
Dugo sam tražio ovu knjigu, da „nastavim niz“ nakon „kolektivnog samoubojstva“. Možda sam očekivao više, uvijek to bude tako, pa sam pomalo ravnodušan nakon čitanja. No, dobra je to priča, daleko od toga da nije. Vatanen je novinar kojem u jednom trenutku „pukne film“, odustane od dotadašnjeg života, posla, žene …. i krene sasvim drugim putem. Sa zecom u džepu. Ono što mi maštamo, on je ostvario. Početak: „Dva su potištena čovjeka sjedila u automobliu. Kroz zaprašeno vjetrobransko stakio tuklo im je u oči zalazeće sunce. Bilo je oko Ivanjdana, početkom ljeta. A osim sunčanih zraka, pokraj njihovih umornih očiju promicao je finski ljetni krajolik s pošljunčenom cestom. No ta dvojica nisu obraćala pozornost na ljepotu večeri... „ Završetak: „I ovaj nam posljednji čin pokazuje, kako i sami znamo, da se s Vatanenom nitko ne smije poigravati.“ |
- 12:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
|
Opis bloga
... i osjećam želju ostaviti svoj dojam ... NA POČETAK poštanski sandučić: ggirry@gmail.com _________________________________ google-site-verification: google8930073dab7299a1.html
koliko nas ima
tko chita? __________________ a i drugi chitaju: FORUM knjiški moljac suzette xiola mačka u martama projekt prodaj maglu Urbana riječ lupiga -------------------------------- bookmark booksa lupiga metro -------------------------------- BLOG.HR |