Knjiga se temelji na istinitim likovima: mladom slobodnom Englezu Julianu i udatoj kineskinji Lin, starijoj od njega nekoliko godina. Radnja se odvija u kineskom gradu u koji je Julian došao raditi i u kojem živi Lin sa svojim mužem (Julianovim poslodavcem). Slatki mali trokut brzo postaje ljubavni.
U predgovoru knjige, autorica se pita:
„... jesu li istočnjačke žene stvarno toliko zavodljive? Jesu li Zapadnjaci uistinu toliko sebični i bahati? Takva pitanja u sebi nose određenu razinu stereotipa, upravo one vrste koja je prouzročila Julianovu propast — vjerovao je da su lstočnjakinje samo med i mlijeko, dok su Zapadnjaci hrabri i snažni.“
Prema onom što sam pročitao, knjiga je pokazala da je ovaj stereotip istinit u slučaju njih dvoje.
A nešto kasnije autorica sama sebi odgovara: „Ako ova knjiga ima ikakvu poruku, onda ona glasi da stereotipi ne samo što su besmisleni nego su u stanju one koji ih šire odvesti u propast.“
Knjiga je napisana iz perspektive Juliana, a bilo bi jako zanimljivo, pa i korisno, pročitati i vidjeti kako je to Lin proživljavala. Naročito kraj priče.
Knjiga nije erotska, iako su neke najave tako najavljivale. Odnosno, ne toliko da bi se roman tako mogao okarakterizirati.
Prva rečenica:
„Dana 6 . srpnja 1937. Republikanska armija napala je Brunete pokušavajući slomiti opsadu Madrida.“
Završetak:
„Lin nije čula njezine riječi. Samo je znala da Svetkovina mrtvih još nije završila.“
Citati:
Iz ovog se vidi Julianova mladenačka bahatost i sebičnost:
„Činjenica da je Lin bila udana žena nije se nimalo doticala njega. Njezin problem, pa neka ga rješava sama. On može samo prihvatiti svaku njezinu odluku. Aferu s udanom ženom nije smatrao moralno upitnim činom. „
„»Da bi mogao usrečiti ženu, muškarac mora uvijek biti snažan. To piše u drevnim kineskim knjigama«, živo je objašnjavala Lin.
»Dakle, svrha seksa je ženin užitak.« Julian se nije mogao načuditi. Prvi put u životu naišao je na seksologiju toliko čvrsto usredoročenu na ženu. Muški šovinizam u kineskom društvu, činilo mu se, zamirao je na pragu ložnice. Unutra se jang morao dovesti u sklad s jinom. Natočivši si još vina, upitao je izravno: »U tom slučaju, koliko si orgazama doživjela danas?«
»Koliko? Žena vješta Umijeću ljubavi ne broji koliko.« Govoreći o vlastitome iskustvu i dalje je zvučala pomalo stidijivo. »Cijeli današnji dan za mene je bio jedan orgazam.« Uzdahnula je kao da se prisjeća nečeg toliko dobrog da to ne može biti stvarno. »Plutala sam poput oblaka što ga vjetar tjera sve više i više prvi put u životu — poput besmrtnice na nebesima. No, dosta priče o tome. Uživajmo jedno u drugome.«
„Ne postoji plementi način da se ubije čovjek.“
i malo erotike:
"Njegov ud bio je ustima, mijesila ga je jezikom, premetala u slini, podjarivala treperave iskre koje su ubrzo izletjele iz glavića. Zamalo je zavrištao, osjećajući kao da mu je, u njezinim ustima, planulo cijelo tijelo. Ta ga je silina doslovno razdirala. Svoje ruke, kao u očaju, zabacila je uvis, a cijela zdjelica joj se divijački trzala. Zazvao je njezino ime. Kao udareno munjom, njegovo tijelo, njihova tijela zajedno, trzala su se i raspadala. "
Post je objavljen 19.11.2018. u 10:31 sati.