< | rujan, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
ovdje je malo mjesto koje će biti podsjetnik na sve dobre i loše dane...
ovo je mjesto na kojemu su ljudi koje volim i cijenim i ljudi koji će tek doći...
mjesto na kojem svatko može reći svoje mišljenje...
mjesto za mene ...
Nešto o meni :
Zovem se Ivona
Idem u treći razred gimnazije
obožavam glazbu, osobito Mansona
cijenim svoje iskrene frendove
volim vikende
volim crnu boju
Sve ostalo ćete saznati čitajući moje postove ...
''Od novog jada stara bol će proći.''
''Moja čast je moj život, oboje su u jedno srasli,
Uzmete li moju čast, moj život niste spasili.''
''Smijem sve ono što dolikuje čovjeku;
Tko smije više od toga, nije čovjek.''
Lucija
Petra
Marija
Vanja
Spoiled bitch
Sučić
Ines
Mates
Lola
Keki
Anita
Nyka
Domenika
Dani
Anonimna brineta
Marko
Matta
Robi
Anchie
Matea
angel_of_darkness
Silly thing
Čohan
ludha mala
mala frčkava
Power Trip
Any
Valida
Sophie Wolf
Haba
Maja
Rosemary
.DevilRed.
sk8bail
saint616
Luciferčica
Juwica
tear-of-blood
...to sam samo ja...
Woodlands
dEgAnEgaNe
×silent scream×
amaryllis
the crow...
Moja ljubav
If I Was Your Vampire
6 a.m. Christmas morning.
No shadows,
No reflections here.
Lying cheek to cheek
In your cold embrace.
So soft and so tragic
As a slaughterhouse.
You press the knife
Against your heart.
And say,
"I love you, so much you must kill me now."
I love you
So much
You must kill me now.
If I was your vampire,
Certain as the moon,
Instead of killing time,
We'll have each other
Until the sun.
If I was your vampire,
Death waits for no one.
Hold my hands
Across your face,
Because I think
Our time has come.
Digging your smile apart
With my spade-tounge.
The hole is where the heart is.
We built this tomb together,
And I won't fill it alone.
Beyond the pale
Everything is black,
No turning back.
If I was your vampire,
Certain as the moon,
Instead of killing time,
We'll have each other
Until the sun.
If I was your vampire,
Death waits for no one.
Hold my hands
Across your face,
Because I think
Our time has come
Blood-stained sheets
In the shape of your heart,
This is where it starts...
Blood-stained sheets
In the shape of your heart,
This is where it starts.
This is where it will end.
Here comes the moon again.
6:19 and I know I'm ready
Drive me off the mountain.
You'll burn,
I'll eat your ashes.
The impossible wheels seducing
Our corpse.
If I was your vampire,
Certain as the moon,
Instead of killing time,
We'll have each other
Until the sun.
If I was your vampire
Death waits for no one.
Hold my hands
Across your face
Because I think
Our time has come.
Beyond the pale
Everything is black
No turning back.
Beyond the pale
Everything's black
No turning back.
This is where it starts.
This is where it will end.
Here comes the moon again.
This is where it starts.
This is where it will end.
Here comes the moon again.
Here comes the moon again
Here comes the moon again
"Angel With The Scabbed Wings"
He is the angel with the scabbed wings
Hard-drug face, want to powder his nose
He will deflower the freshest crop
Dry up all the wombswith his rock and roll sores
Dead
Is what he is, he does what he please
The things that he has you'll never want to see
What you're never gonna be now
Sketch a little keyholefor looking-glass people
You don't want to see him
You only want to be him
Mommy's got a scarecrow, gotta let the corn grow
Man can't always reap what he sow
"He is the maker"
(He is the taker)
"He is the saviour"
(He is the raper)
Tainted Love
Sometimes I feel I've got to
Run away I've got to
Get away
From the pain you drive in the heart of me
The love we share
Seems to go nowhere
And I've lost my light
For I toss and turn I can't sleep at night
Once I ran to you (I ran)
Now I run from you
This tainted love you've given
I'll give you all a boy could give you
Take my tears and that's not nearly all
Tainted love... oh
Tainted love
Now I know I've got to
Run away I've got to
Get away
You don't really want any more from me
To make things right
Need someone to hold you tight
And you'll think love is to pray
But I'm sorry I don't pray that way
Once I ran to you (I ran)
Now I run from you
This tainted love you've given
I'll give you all a boy could give you
Take my tears and that's not nearly all
Tainted love... oh
Tainted love
Don't touch me please
I cannot stand the way you tease
I love you though you hurt me so
Now I'm going to pack my things and go
Touch me baby, tainted love
ovo je jedan od prvih bandova čije sam cd-e dobila od starog i počela slušati...
stari me i usmjerio na pravi put, sada shvaćam kada mi je znao kao klinki govoriti da se prava glazba sluša zauvijek, nije prolazna kao današnja...
također jedan od prvih bandova koje sam slušala... još ih i danas volim...
u ruke sam ih dobila od jedne frendice kojoj se baš i nisu sviđali! imala sam sreće!
ovo je čovjek koji mi puno znači u životu... ne samo on, već njegova glazba... i molim, bilo kakve predrasude i mišljenja zadržite za sebe.
Hendrix je za mene jedna velika legenda. način na koji svira, izražava svoj dar, pjesme... volim ga!
Shot at 2007-07-05
Bend kojeg sam nedavno intenzivnije počela slušati, a i dosta mi znači zbog jedne osobe...
obožavam njihove stvari... jednostavno njihove pjesme dođu do tebe, osjetiš ih... i like it...
najsavršeniji čovjek na svijetu ...
slike:
prvo Verona, predivan grad! zbilja sam opčinjena njom!
Hm, što reći? Pa krenimo ispočetka!
Subota ujutro- 6 sati
Buđenje nakon petka provedenog vani. Žalimo za time što nećemo biti na Dubovcu večeras ali izdržala sam s nadom da će nam u Italiji biti predobro! Pogriješila nisam!
7 sati- dolazi bus, čeka nas, ulazak i prve borbe za mjesta. Ovaj put je A razred dobio. Stražnja sjedala pripadaju njima. Nema veze, jedino me povrijedilo što je rečeno da smo mi uvijek otraga. A dobro znam da u cijeloj gimnaziji nikada nisam sjedila na stražnjim sjedalima.
No nema frke, svađa na stranu. Ništa mi neće pokvarit izlet!
morah spomenut dosadne Slovence koji su nas sve izveli van na granici, užas!!
Stižemo u Veronu u popodnevnim satima. Predivan grad, s mnoštvo građevina, Arena je prelijepa i jako očuvana, ulice su uske i starinske. Imam dojam kao da sam ušla u grad u kojem je vrijeme zastalo. Ogromni parkovi i trgovi. Ulice čiste, a opet tako krcate. Mnogo je ljudi, turista. Toliko slatkih dečkiju na jednom mjestu nisam vidjela. Koliko alternativaca samo! Super osjećaj. Razne predstave na ulicama koje privlače ljude. Sreli smo i Hrvate tamo. I oni su imali svoj nastup. Odlično je bilo!
Odlučujemo ipak piti! Svi piju, malo si hoćemo i možemo priuštiti. Koliko god da koštalo. Upućujemo se s dečkima iz A razreda do dućana. Njega nema… Cvet i ja dolazimo na prve informacije tražeći jeftinu trgovinu. Žena nas upućuje. Brzo odlazimo pripremajući se za večer u hotelu. Za 9 eura moje djevojke i ja smo uzele vodku trojku i 2 l soka. Jeftinije nego ovdje. Ne mogu vjerovat! Još je kod njih prag 16 godina. Kupujemo sve!
Navečer odlazimo u hotel koji smo tražili sat vremena duže. Izgubismo se. Hotel je prihvatljiv. Zapravo solidan. Jedino moja i Lucijina soba nisu imale balkon, ali nema veze. Zapalile smo u drugim sobama. Iako je zabranjeno na javnim mjestima pa i u hotelima pušit. Da, da, kazna 275 eura! Pa ti idi i puši cigarete… Ugl kreće faf u sobi 24. Bruno i Ferenac vode. Nisam mogla piti tu talijansku vodku pa se zamjenih s Ferencem za litru bambusa. Odlično! Nisam puno popila, nisam skoro ništa osjetila. A bilo je opet predobro! Ali nekima je bilo i lošije, jel tako Marija?!
Od Svenovih šetnji po hotelu i pred raskama samo u boksericama s natpisom -Very impressive penis!- do bježanja iz sobe u sobu. Ti Talijani su grozni. Strogi su i ne daju mira. Postavili su neke likove pred sobe da ne izlazimo. Inače ćemo imati posla s murjom, tako nam je rečeno. Mi uporno pokušavamo izać. Na kraju nam uspije. Završih s Lucijom kod Mateje i Tamare u sobi. Dečki se ubrzo priključuju. Ulazi naša raska, mi se sakrivamo. Govori kako je treći puta bude i da se smirimo! Mi nastavljamo… Dolazi druga raska, govori da zna kako je neko u sobi iako Mateja odlučno glumi i govori da nema zbilja nikoga. Žena ulazi u kupaonu u kojoj je mrak. Unutra Lucija i ja, prekrile se u tuš-kabini zastorom. Uvjerene kako nas neće skužit prekasno otkrivamo kako je dužina zastora nama do koljena, što znači da ostatak nogu viri. Žena pali svjetlo i pita tko je tu, te odmiče zastor. Lucija i ja složno odgovaramo- Dobra večer!- žena pizdi i viče. Svojim tužnim pogledom pokušavam objasniti da nismo ovdje svojom voljom te kako bismo voljele proći do naše sobe ali nam ne daju s recepcije. Naravno, sarkazam. Žena povjeruje. Pusti nas bez prijave. Sretne i zadovoljne kružimo hotelom. Cijeli razred u prizemlju mi na kraju hotela na drugom katu. Kako doći gore?? Zalutale smo. Ušle u neki hodnik koji vodi do kraja. Doslovno do kraja. Samo zid bez prozora i vrata. Ushićeno i s bolesnim smijehom vraćamo se natrag. Završavamo napokon u svojoj sobi. Umjesto da se primirimo Anita nas zove u svoju sobu. Tamo Matija i Marko spavaju, ubijeni. Marko je obavljao neke poslove kroz balkon. A jedna cura iz razreda se točno nalazila kat ispod i također je bila na prozoru. Bila je drugo jutro uvjerena da je povremeno padala kiša te nam je svima to objašnjavala! ne znajući da je sve djelo Marka! Pričasmo do pola tri ujutro i vratismo se napokon u sobu. Ovaj put za stalno.
slikice iz soba:
Drugi dan odlazak u Gardaland. Prelijepo, prezabavno, odlično, zanimljivo, najluđe mjesto! Uživah tamo u svakom trenutku. Imam dosta slika. Stavit ću neke. Još ih moram nabavit, nemam sve. Toliko ljudi, smijeha, vožnji, uživanja. Mjesto na kojem zaboraviš sve brige i postaneš najveće dijete! Kao u bajci. Nešto predivno. Opčinjena sam. Jedino slobodni pad, skoro umrijeh tamo. Ali plavi tornado je nešto što morate probat. I vlak smrti. I 4D! Ma sve… toliko toga, joj. Ne može sve stat! Predobro!
i povratak...
ne žalih ni trenutka što nisam bila u Karlovcu! jer nama je bilo zakon.
toliko se još stvari dogodilo da nemam više snage za pisati.
E da. Danas je točno godina dana otkako sam započela pisati ovaj blog. Imala sam neke kratke pauzice, a svi znamo da to nije dugo trajalo. Jednostavno mi je već postala navika da navečer prije spavanja upalim komp i provjerim vaše komentare. Nadam se da ću još dugo pisati i da ćete vi ostavljati još više komentara. Iako nemam pravo da se žalim. Uglavnom, htjela bih zahvaliti cijeloj blogerskoj ekipi, znači ljudima koji me čitaju i komentiraju. Koliko sam samo ljudi upoznala preko bloga i kasnije sretala na cesti. A danas sam s većinom stvorila lijepe prijateljske veze. I zbog toga mi je najviše drago.
Eto, pozdrav svim znanim i neznanim blogerima i zbilja se nadam da ćemo još dugo, dugo pisati naše blogove!
E sada, još moram spomenuti da idem u Italiju. Da, da. U Gardaland i zbilja mislim da bi nam moglo biti odlično! Prespavat ćemo u Veroni. Idem sa svojim i a razredom, a priključili su se još neki ljudi iz druge smjene. Još nam je raska zbilja dobra, vjerujem da će nam omogućiti apsolutno sve tamo! Definitivno neće biti spavanja cijelu noć, neki se pripremaju na poveća opijanja, a ja se ovaj put mogu zadovoljiti samo kojom cigaretom jer ne želim zeznuti drugi dan kad odlazimo u Gardaland. Pitam se kako bih se vozila na svim tim vožnjama nakon nekakve burne noći i velikog opijanja? E ne. To nadoknadim drugi vikend.
Jedino mi je žao što nećemo moći uživati na –apokalipsa partiju- !!
A to je uvijek tako. Nikad ništa, onda ti se dvije velike stvari odvijaju istovremeno.
Ali ipak biram Italiju…
Eto, nisam imala inspiracije niti vremena za ikakav dubokouman post. Stoga se ispričavam na ovakvom kratkom javljanju.
Moram samo spomenuti da je period depresije iza mene i duboko zakopan. Sada sam zbilja sretna i vjerujem da su mnogi primijetili, osobito moji bližnji da sam ponovno ona stara, vesela, pričljiva, uvijek za zezanciju… Puno zahvaljujem na razgovorima mojim istinskim frendovima i naravno ništa ne bi bilo bez glazbe! Ona je ta koja me uvije iščupa.
Uskoro mi je rođendan! I to je još jedan od razloga da se osjećam ugodno. Volim rođendane, nemam fobije od starenja, barem ne trenutno. Za to ću imati vremena. Dok smo ovako mladi i ludi nema potrebe za takvim razmišljanjem.
I hoću puno, puno komentara!
Vaša Rudlava
&
Hej ljudi!
Kao što smo svi mogli primijetiti, ovih dana po blogovima uglavnom smo mogli naići na totalno deprimirajuće postove, vezane uz početak škole i naših obveza vezanih uz nju. E pa ne mogu reći da će moj post biti nešto drugačiji, sretniji ili možda optimističniji jer ja zbilja nemam snage niti volje za pisanje nekakvih lažnih i ushićenih rečenica praveći se kao da se apsolutno ništa ne događa. Shvatili ili ne, ja ne dižem prašinu oko svega i dalje stojim uz činjenice koje sam navela u prethodnom postu. One su naime vezane uz naša preseravanja i lica koja vječito žele privući pažnju drugih, praveći se da trpe maksimalne boli i trenutke od kojih ih nitko ne može lišiti. E sada, škole me lišiti neće nitko niti on to može. To je moja odluka koju sam donijela prije dvije pune godine i sada nastavljam u trećoj godini u dobro nam znanoj GIMNAZIJI. Zajeb ili ne, pokazat će vrijeme. Da gubim živce i dragocjene dane, sate i vikende koje bih mogla ipak bolje iskoristiti nije upitno, ali radim to za bolju budućnost. Iako ne znam što se događalo zadnjih dva tjedna, možda predškolski strah koji je započeo još zadnji tjedan praznika, mirne duše pišem kako straha nestalo nije i on traje i traje…
Nije to tipičan strah, to vam je posljedica mojeg lošeg raspoloženja koji je uzrok već spomenutom. Kako ga se riješiti? E pa ljudi ako vas muči isto, znajte da učeni ljudi daju maksimum 5 dana, ma neka bude i tjedan. Da, to vam je period za vrijeme kojeg bi se trebali riješiti depresije. Ali, ja već dva tjedna osjećam melankoliju te sam iz jednog prosječnog flegmatika koji je miješan jednom dozom naravi sangvinika, prešla na totalno drugu stranu i postala melankolik. Nikad prije, ali sada se bližim tome. Naravno, nije za to jedini razlog škola. Događalo se puno stvari, loših, u zadnje vrijeme. Prijateljstvo, mijenjanje čitavog pogleda i razmišljanja o određenim osobama koje su vrlo dobro ili manje znane, mnogi su razočarali moje bližnje i mene i to neću više dopustiti. Pitam se, je li potrebno biti kuja koja će ostale povrijediti, a živjeti sretno?! Da, ponekad bih voljela isplanirati kakvu osvetu, ali jednostavno, nejde to meni. I oduvijek se nekako ustručavam. Da, volim se izjasniti, reći svoje mišljenje i boriti se protiv nepravde. Ali neću se spuštati na njihov nivo! Samo se zapitajte koliko bi nam bilo ljepše da istinski pomažemo frendu ne izdajući ga, a da on isto to radi za nas. I na taj način da se lanac širi. Pa ne bi bilo spletkarenja niti tužnih ljudi koliko ih ima sada! To je na nama, ali vidim da baš ne vodimo naže živote najbolje…
od novog jada, stara bol će proći
u potpunosti se slažem s ovom rečenicom koja mi je jako draga. samo novim udarcem koji ti život zada usmjerit ćeš svoju jačinu i sposobnost sa zastarjelog i manje bolnog udarca od kojeg je tada ostala samo masnica. fokusiramo se na trenutno najveću bol i s velikim iščekivanjem čekamo novu. što znači, udarci prestaju tek kada tvoj život završi!
moje mišljenje...
Do sljedećeg puta, a tad, nadam se s mnogo veselijim postom!
Ljudi, vidimo se za vikend!!
Rudlava