Marketing
Italija, Verona, Gardaland
slike:
prvo Verona, predivan grad! zbilja sam opčinjena njom!
Hm, što reći? Pa krenimo ispočetka!
Subota ujutro- 6 sati
Buđenje nakon petka provedenog vani. Žalimo za time što nećemo biti na Dubovcu večeras ali izdržala sam s nadom da će nam u Italiji biti predobro! Pogriješila nisam!
7 sati- dolazi bus, čeka nas, ulazak i prve borbe za mjesta. Ovaj put je A razred dobio. Stražnja sjedala pripadaju njima. Nema veze, jedino me povrijedilo što je rečeno da smo mi uvijek otraga. A dobro znam da u cijeloj gimnaziji nikada nisam sjedila na stražnjim sjedalima.
No nema frke, svađa na stranu. Ništa mi neće pokvarit izlet!
morah spomenut dosadne Slovence koji su nas sve izveli van na granici, užas!!
Stižemo u Veronu u popodnevnim satima. Predivan grad, s mnoštvo građevina, Arena je prelijepa i jako očuvana, ulice su uske i starinske. Imam dojam kao da sam ušla u grad u kojem je vrijeme zastalo. Ogromni parkovi i trgovi. Ulice čiste, a opet tako krcate. Mnogo je ljudi, turista. Toliko slatkih dečkiju na jednom mjestu nisam vidjela.
Koliko alternativaca samo! Super osjećaj. Razne predstave na ulicama koje privlače ljude. Sreli smo i Hrvate tamo. I oni su imali svoj nastup. Odlično je bilo!
Odlučujemo ipak piti! Svi piju, malo si hoćemo i možemo priuštiti. 
Koliko god da koštalo. Upućujemo se s dečkima iz A razreda do dućana. Njega nema… Cvet i ja dolazimo na prve informacije tražeći jeftinu trgovinu. Žena nas upućuje. Brzo odlazimo pripremajući se za večer u hotelu. Za 9 eura moje djevojke i ja smo uzele vodku trojku i 2 l soka.
Jeftinije nego ovdje. Ne mogu vjerovat!
Još je kod njih prag 16 godina. Kupujemo sve!
Navečer odlazimo u hotel koji smo tražili sat vremena duže. Izgubismo se.
Hotel je prihvatljiv. Zapravo solidan. Jedino moja i Lucijina soba nisu imale balkon, ali nema veze. Zapalile smo u drugim sobama.
Iako je zabranjeno na javnim mjestima pa i u hotelima pušit. Da, da, kazna 275 eura! Pa ti idi i puši cigarete… Ugl kreće faf u sobi 24. Bruno i Ferenac vode. Nisam mogla piti tu talijansku vodku pa se zamjenih s Ferencem za litru bambusa. Odlično! Nisam puno popila, nisam skoro ništa osjetila. A bilo je opet predobro! Ali nekima je bilo i lošije, jel tako Marija?! 
Od Svenovih šetnji po hotelu i pred raskama samo u boksericama s natpisom -Very impressive penis!
- do bježanja iz sobe u sobu.
Ti Talijani su grozni. Strogi su i ne daju mira. Postavili su neke likove pred sobe da ne izlazimo.
Inače ćemo imati posla s murjom, tako nam je rečeno. Mi uporno pokušavamo izać. Na kraju nam uspije. Završih s Lucijom kod Mateje i Tamare u sobi. Dečki se ubrzo priključuju. Ulazi naša raska, mi se sakrivamo. Govori kako je treći puta bude i da se smirimo! Mi nastavljamo… Dolazi druga raska, govori da zna kako je neko u sobi iako Mateja odlučno glumi i govori da nema zbilja nikoga. Žena ulazi u kupaonu u kojoj je mrak. Unutra Lucija i ja, prekrile se u tuš-kabini zastorom. Uvjerene kako nas neće skužit prekasno otkrivamo kako je dužina zastora nama do koljena, što znači da ostatak nogu viri. Žena pali svjetlo i pita tko je tu, te odmiče zastor. Lucija i ja složno odgovaramo- Dobra večer!- žena pizdi i viče. Svojim tužnim pogledom pokušavam objasniti da nismo ovdje svojom voljom te kako bismo voljele proći do naše sobe ali nam ne daju s recepcije. Naravno, sarkazam. Žena povjeruje. Pusti nas bez prijave. Sretne i zadovoljne kružimo hotelom. Cijeli razred u prizemlju mi na kraju hotela na drugom katu. Kako doći gore?? Zalutale smo. Ušle u neki hodnik koji vodi do kraja. Doslovno do kraja. Samo zid bez prozora i vrata.
Ushićeno i s bolesnim smijehom vraćamo se natrag. Završavamo napokon u svojoj sobi. Umjesto da se primirimo Anita nas zove u svoju sobu. Tamo Matija i Marko spavaju, ubijeni. Marko je obavljao neke poslove kroz balkon. A jedna cura iz razreda se točno nalazila kat ispod i također je bila na prozoru. Bila je drugo jutro uvjerena da je povremeno padala kiša te nam je svima to objašnjavala! ne znajući da je sve djelo Marka! Pričasmo do pola tri ujutro i vratismo se napokon u sobu. Ovaj put za stalno.
slikice iz soba:
Drugi dan odlazak u Gardaland. Prelijepo, prezabavno, odlično, zanimljivo, najluđe mjesto! Uživah tamo u svakom trenutku. Imam dosta slika. Stavit ću neke. Još ih moram nabavit, nemam sve. Toliko ljudi, smijeha, vožnji, uživanja. Mjesto na kojem zaboraviš sve brige i postaneš najveće dijete! 
Kao u bajci. Nešto predivno. Opčinjena sam. Jedino slobodni pad, skoro umrijeh tamo. Ali plavi tornado je nešto što morate probat. I vlak smrti. I 4D! Ma sve… toliko toga, joj. Ne može sve stat! Predobro!
i povratak...
ne žalih ni trenutka što nisam bila u Karlovcu! jer nama je bilo zakon.
toliko se još stvari dogodilo da nemam više snage za pisati.
Post je objavljen 25.09.2007. u 22:31 sati.