Marketing
Od novog jada, stara bol će proći
Hej ljudi!
Kao što smo svi mogli primijetiti, ovih dana po blogovima uglavnom smo mogli naići na totalno deprimirajuće postove, vezane uz početak škole i naših obveza vezanih uz nju. E pa ne mogu reći da će moj post biti nešto drugačiji, sretniji ili možda optimističniji jer ja zbilja nemam snage niti volje za pisanje nekakvih lažnih i ushićenih rečenica praveći se kao da se apsolutno ništa ne događa. Shvatili ili ne, ja ne dižem prašinu oko svega i dalje stojim uz činjenice koje sam navela u prethodnom postu. One su naime vezane uz naša preseravanja i lica koja vječito žele privući pažnju drugih, praveći se da trpe maksimalne boli i trenutke od kojih ih nitko ne može lišiti. E sada, škole me lišiti neće nitko niti on to može. To je moja odluka koju sam donijela prije dvije pune godine i sada nastavljam u trećoj godini u dobro nam znanoj GIMNAZIJI. Zajeb ili ne, pokazat će vrijeme. Da gubim živce i dragocjene dane, sate i vikende koje bih mogla ipak bolje iskoristiti nije upitno, ali radim to za bolju budućnost. Iako ne znam što se događalo zadnjih dva tjedna, možda predškolski strah koji je započeo još zadnji tjedan praznika, mirne duše pišem kako straha nestalo nije i on traje i traje…
Nije to tipičan strah, to vam je posljedica mojeg lošeg raspoloženja koji je uzrok već spomenutom. Kako ga se riješiti? E pa ljudi ako vas muči isto, znajte da učeni ljudi daju maksimum 5 dana, ma neka bude i tjedan. Da, to vam je period za vrijeme kojeg bi se trebali riješiti depresije. Ali, ja već dva tjedna osjećam melankoliju te sam iz jednog prosječnog flegmatika koji je miješan jednom dozom naravi sangvinika, prešla na totalno drugu stranu i postala melankolik. Nikad prije, ali sada se bližim tome. Naravno, nije za to jedini razlog škola. Događalo se puno stvari, loših, u zadnje vrijeme. Prijateljstvo, mijenjanje čitavog pogleda i razmišljanja o određenim osobama koje su vrlo dobro ili manje znane, mnogi su razočarali moje bližnje i mene i to neću više dopustiti. Pitam se, je li potrebno biti kuja koja će ostale povrijediti, a živjeti sretno?! Da, ponekad bih voljela isplanirati kakvu osvetu, ali jednostavno, nejde to meni. I oduvijek se nekako ustručavam. Da, volim se izjasniti, reći svoje mišljenje i boriti se protiv nepravde. Ali neću se spuštati na njihov nivo! Samo se zapitajte koliko bi nam bilo ljepše da istinski pomažemo frendu ne izdajući ga, a da on isto to radi za nas. I na taj način da se lanac širi. Pa ne bi bilo spletkarenja niti tužnih ljudi koliko ih ima sada! To je na nama, ali vidim da baš ne vodimo naže živote najbolje…
od novog jada, stara bol će proći
u potpunosti se slažem s ovom rečenicom koja mi je jako draga. samo novim udarcem koji ti život zada usmjerit ćeš svoju jačinu i sposobnost sa zastarjelog i manje bolnog udarca od kojeg je tada ostala samo masnica. fokusiramo se na trenutno najveću bol i s velikim iščekivanjem čekamo novu. što znači, udarci prestaju tek kada tvoj život završi!
moje mišljenje...
Do sljedećeg puta, a tad, nadam se s mnogo veselijim postom!
Ljudi, vidimo se za vikend!! 
Rudlava
Post je objavljen 04.09.2007. u 22:47 sati.