džentlemeni (ne) čitaju tuđa pisma
30.09.2007., nedjelja
IZAZOVI MAJSTORSKIH ZANATA No.4. PLOČICE, No.5.STRUJA i No.6.PITURANJE
|
Do sad možda mislite da i nije bilo tako strašno? E pa sada je "najbolji dio". Period majstora koji jako voli pričati i smijati se i to glasno :) Eh da. Pločice zidne, pločice podne, pa fugica simo pa tamo, pa rezanje heh da... (...) Prilikom seljenja frižidera očupali ljudi utičnicu, druge dvije makli jer tamo je došlo nešto četvrto. U prostoriji još samo utičnica pored mog kompjutera. Ne! Ni ne pomišljajte bijesnio je glasić u mojoj glavi jer odmah se upalila lampica gledajući njihove pogleda upućene mojoj utičnici! Moojaa!! Start, šprint, tko će brže do utičnice majstor ili ja, naravno, ako smo za ravnopravnost ne moramo uvijek prve izlaziti kroz vrata - velikodušno prepuštam utičnicu dok me monitor gleda sućutno onako nekako taman pogled ima...ah, žrtve. Zapravo i da, nije da mi komp ne treba. Puno stvari obavljam s njim i preko njega. Linija također preseljena, ma totalno sam sva izbačena. Pazi kamo staješ, pazi za što se primaš...kud sam zašo u tuđinu! :o Krpa u ruke i čisti. Dakle, to je jedina dopuštena radnja. Osjećam se ko kućni ljubimac kojem se pokazuje gdje mu se nalazi pijesak. (...) Električari zafrkantski nastrojeni. Ne volim kad me se gleda ko tele u šarena vrata kad me osoba prvi put vidi. Ono, jel mi nešto na nosu? Taj đir onda vozim i zbunjuje. Nije se sa strujom igrati. Struja sređena u dva navrata, zid ima trag na sebi kao da je anakonda po njemu izvodila cha-cha-cha. Dakle, dobro, treba popiturat i hodnik. I zažblekat ga i pokrpat. U kući kao da je bomba pala, rupa i prepreka na sve strane i za slomit nogu i prst. Struja mora biti isključena... (...) Pituranje. Rastavi komp! Iznesi apsolutno sav namještaj. Slomila sam se ukratko. Jedini novitet kupila novi stol za komp i sad mi je fino prostrano (pssst...dok ne nakrcam opet papira i svega heh :) pa moram imat kreativni kaos ;) ) Zelena boja, bijela boja, plava boja...a ja tako htjela neku žešću za promijenu malo, uvijek po zidu su neke blage boje...mogu i ove zelena ili plava ali da ih ne razvodne toliko, ali ne može kuća imat 10 gazdarica pa eto, ja najmlađa moram bit cito dok sama ne budem imala svoje jednom...i pri ovom govoru miče se mudro prst moje mame ili pak bake po zraku...yap, sto puta čula kao i masu ostalog, ali tako to valjda ide. (...) Sve u svemu, prostorije u kojima najčešće prebivam su malčice drugačije, friže i lijep je osjećaj. :) |
IZAZOVI MAJSTORSKIH ZANATA No.2. b) VODOINSTALIRANJE i No.3. PROZOR
|
Još bušenja i kuća puna cijevi. Pa onda još bušenja. Pa slaganja. Vodoinstalater precizan i vrlo pedantan. Sve je ko po špagici. Sve već prešlo u neku rutinu. Ali još uvijek teritorij je moj. Knjige sam preselila na kat i sve svoje krpice doduše, ali komp se još drži, šćućuren u kutu, utvrda još nije pala! (...) Budim se ranim jutrom, u svom elementu naravno. Sva krmeljava, rasčupana, zabalavljena vrlo vjerojatno (ne, ne cuclam više prst ;) ), namrgođena (ustala na lijevu nogu?) i na vratima dva me dečka zbunjeno gledaju i cupkaju s noge na nogu kao i ja, samo što je meni bila sila! :))) Škiljeći na jedno oko i pokušavajući shvatiti što oni uopće žele i tko su uopće jedan promuca praktički: mi smo došli zbog prozora. Ah, bene! Maaamaaa! I odu oni radit prozor i starog bacit koji je već odavno bio na vječnim lovištima. (...) Vodoinstalater radi svoje, sada već uz nešto manje bušenja, ali gledajte, sad se trebaju rezati cijevi i tako. Stol usred propuha, sve pootvarano...kroz uši mi slobodno netko može provuć krpu i povlačit ju s jednog na drugi kraj. Errmm, trebala bih učit? Kao? Treći ispit mi je prekosutra? Ma sve ok, ima vremena, rekla je ona (ja) i ni slutila nije kakva joj se sudba sprema... |
IZAZOVI MAJSTORSKIH ZANATA No.2. a) BUŠENJE
 Zid je napravljen. Na par dana izmjena majstora. Komp prekriven bijelim stolnjakom, koji je uskoro prestao biti bijel a postao boje kao drevni papirus pronađen duboko u tajnim odajama egipatskih piramida. Pod i zid zjape u rupama. Majstoru se na obrvama nakupila prašina. Cijeli pod u prostoriji do prekriven kao skrojenim pahuljicama, lišće biljaka dobilo odijelo po mjeri...moje knjige izložene na milost i nemilost...tko se nadao da će se dić takva prašina po cijeloj kući! Ispit je sutra. Čak dva! Držim knjigu u ruci, na katu sam. Ispod mene se trese pod, iznad mene luster, a vitrina tresucka sa staklima. Uključujem liniju. Pojačavam! Tražim neku žešću muziku! Odustajem... |
IZAZOVI MAJSTORSKIH ZANATA No.1. ZIDANJE
|
Da krenemo od pred mjesec dana kada nisam ništa pisala, a bilo je materijala. Moja obitelj odlučila je urediti jednu najobičniju manju kupaonu u stanu. Ne izgleda ništa posebno niti ništa teško. U pripremnim fazama izmjerilo se kamo što mora doć, koliko metara kvadratnih i ostalih stvari treba kupiti i sl. Ponosno izjavljujem da sam sve to ja pomogla raditi, heh. Nedostaje mi to prčkanje po stvarima otkako nema tate ni nona (djeda). Prije sam uvijek nešto s njima prčkala po i oko kuće i voljela sam to više nego tzv. ženske poslove. Npr. rađe bih išla s njima farbat ogradu, popravljat prozor, nosit i slagat drva i sl. nego doma bit u kuhinji. Ok, kod mene je i to specifična situacija, previše žena i ne možeš do šparheta osim ako ne osjete neku milost pa kažu, ajde danas bi ti mogla nešto napraviti (skuhati, speći i sl.). No dobro, jednom kada budem živjela sama moja kuhinja, moj teritorij hehe :) ;) iako tada ću najvjerojatnije plakati za maminom i bakinom kuhinjom dok barem identično ne budem znala napraviti stvari dobro kao one. I da, tako ja opet sa kupaone došla na kuhinju, evo mene natrag par metara pa ću bit opet na kupaoni. Uglavnom, mama je htjela da joj ostane mala ostava pa se trebao radit zid. Fino, majstor do napravio u jedan dan skoro i ne bi se ni primjetilo da je tamo da nema karakter kakav ima. Nije to loš karakter, ali ponekad malo zaboli glava od jačine glasa i smijeha njegovog, ali ajde dobro. Tko je rekao da 70-godišnjaci nisu za niš?! Ili barem ja imam čast upoznati i nekoliko onih poletnih :). Da, produkt toga dana bio je gotov pregradni zid. Ali i tog dana počelo je dizanje ranim jutrom. To bi izgledalo ovako. Izbauljala bih iz kreveta još krmeljavih očiju, sva počupana i u piđami u 07 ujutro, i dok sam se okrenula već mi se u mutnom obzoru od uha do uha smiješilo lice majstora i gromoglasno mojim ušesima ko truba u vojničkom kampu za obuku specijalnih jedinica poželio bi mi dobro jutro itd.itd. I tako mjesec dana. Po čitave dane se vrlo glasno i vrlo opširno pričalo. Ja sam još uvijek sretno mogla tipkati na svoj komp ono što sam trebala. Ali, jednog dana...to će se promijeniti... |
29.09.2007., subota
POST NUBILA PHOEBUS (lat.)
Najčešće uvijek čuješ da poslije oblaka dolazi sunce, ali nekako svi uvijek zaborave da onda logičnim nekim slijedom uvijek poslije sunca dolaze oblaci!  Sretna, sretna, leti, leti, leti (što? - btw, sjećate li se te igre?) i onda me pogodila praćka i sad ližem rane. Ma ok, da ne dramatiziram praviše na antibioticima sam, temperatura niža (bila jakojako visoka    ), al mi smeta kad je uopće ima, malo puno preznojavanja (sinoć ga hvala Bogu nije bilo), otečena i tako to. Btw, lijepo ja rečem boli zub i to ne jedan zapravo nego možda i dva. Kaže zubarica neću te s temperaturom!? Ali što ako mi temperatura je od zuba??   ha?! I onda sad od okolice oko zuba otišao krajnik, boli uho!  sva sreća da me doktorica hoće, u zdravstvu anybody!! aarrrgghh!! i jel normalno da padne zubna plomba? se to ne bi trebalo držati u/na zubu?? al ako mi je od zuba i ako mi je to već mogla izliječit ajme!  i zašto nema smajlića koji ganja sjekirom  |