Do sad možda mislite da i nije bilo tako strašno? E pa sada je "najbolji dio". Period majstora koji jako voli pričati i smijati se i to glasno :) Eh da. Pločice zidne, pločice podne, pa fugica simo pa tamo, pa rezanje heh da...
(...)
Prilikom seljenja frižidera očupali ljudi utičnicu, druge dvije makli jer tamo je došlo nešto četvrto. U prostoriji još samo utičnica pored mog kompjutera. Ne! Ni ne pomišljajte bijesnio je glasić u mojoj glavi jer odmah se upalila lampica gledajući njihove pogleda upućene mojoj utičnici! Moojaa!! Start, šprint, tko će brže do utičnice majstor ili ja, naravno, ako smo za ravnopravnost ne moramo uvijek prve izlaziti kroz vrata - velikodušno prepuštam utičnicu dok me monitor gleda sućutno onako nekako taman pogled ima...ah, žrtve. Zapravo i da, nije da mi komp ne treba. Puno stvari obavljam s njim i preko njega. Linija također preseljena, ma totalno sam sva izbačena. Pazi kamo staješ, pazi za što se primaš...kud sam zašo u tuđinu! :o Krpa u ruke i čisti. Dakle, to je jedina dopuštena radnja. Osjećam se ko kućni ljubimac kojem se pokazuje gdje mu se nalazi pijesak.
(...)
Električari zafrkantski nastrojeni. Ne volim kad me se gleda ko tele u šarena vrata kad me osoba prvi put vidi. Ono, jel mi nešto na nosu? Taj đir onda vozim i zbunjuje. Nije se sa strujom igrati. Struja sređena u dva navrata, zid ima trag na sebi kao da je anakonda po njemu izvodila cha-cha-cha. Dakle, dobro, treba popiturat i hodnik. I zažblekat ga i pokrpat. U kući kao da je bomba pala, rupa i prepreka na sve strane i za slomit nogu i prst. Struja mora biti isključena...
(...)
Pituranje. Rastavi komp! Iznesi apsolutno sav namještaj. Slomila sam se ukratko. Jedini novitet kupila novi stol za komp i sad mi je fino prostrano (pssst...dok ne nakrcam opet papira i svega heh :) pa moram imat kreativni kaos ;) ) Zelena boja, bijela boja, plava boja...a ja tako htjela neku žešću za promijenu malo, uvijek po zidu su neke blage boje...mogu i ove zelena ili plava ali da ih ne razvodne toliko, ali ne može kuća imat 10 gazdarica pa eto, ja najmlađa moram bit cito dok sama ne budem imala svoje jednom...i pri ovom govoru miče se mudro prst moje mame ili pak bake po zraku...yap, sto puta čula kao i masu ostalog, ali tako to valjda ide.
(...)
Sve u svemu, prostorije u kojima najčešće prebivam su malčice drugačije, friže i lijep je osjećaj. :)
Post je objavljen 30.09.2007. u 18:55 sati.