Još bušenja i kuća puna cijevi. Pa onda još bušenja. Pa slaganja. Vodoinstalater precizan i vrlo pedantan. Sve je ko po špagici. Sve već prešlo u neku rutinu. Ali još uvijek teritorij je moj. Knjige sam preselila na kat i sve svoje krpice doduše, ali komp se još drži, šćućuren u kutu, utvrda još nije pala!
(...)
Budim se ranim jutrom, u svom elementu naravno. Sva krmeljava, rasčupana, zabalavljena vrlo vjerojatno (ne, ne cuclam više prst ;) ), namrgođena (ustala na lijevu nogu?) i na vratima dva me dečka zbunjeno gledaju i cupkaju s noge na nogu kao i ja, samo što je meni bila sila! :))) Škiljeći na jedno oko i pokušavajući shvatiti što oni uopće žele i tko su uopće jedan promuca praktički: mi smo došli zbog prozora. Ah, bene! Maaamaaa! I odu oni radit prozor i starog bacit koji je već odavno bio na vječnim lovištima.
(...)
Vodoinstalater radi svoje, sada već uz nešto manje bušenja, ali gledajte, sad se trebaju rezati cijevi i tako. Stol usred propuha, sve pootvarano...kroz uši mi slobodno netko može provuć krpu i povlačit ju s jednog na drugi kraj. Errmm, trebala bih učit? Kao? Treći ispit mi je prekosutra? Ma sve ok, ima vremena, rekla je ona (ja) i ni slutila nije kakva joj se sudba sprema...
Post je objavljen 30.09.2007. u 18:21 sati.