džentlemeni (ne) čitaju tuđa pisma
24.07.2007., utorak
uključi dobar ton BON - TON
 Sišu me krvopije od komarica (ženke sišu krv, ne mužjaci) ali dok ne napišem jedan postić nema spavanja. To mi je valjda umjesto mlijeka i meda. A i pretoplo je u krevetu, heh. No da, o čemu sam ja ono htjela, srećom najprije stavim naslov pa me ko natuknica podsjeti na moje misli od pred par sekundi (o da, zaboravim za čas). Nisam tip osobe koja voli obilazit rođake, susjede i sl. Ako baš moram i ako baš zovu, a ako me toliko trebaju mogu i oni do mene. Kad nekamo krenem bilo bi lijepo uvijek nešto ponijeti, ok ako su rođaci u pitanju možemo se vidjeti i bez kave, keksa ili čega već. Kada dođem pred vrata pokucam ili pozvonim. Obrišem noge. Lagano ispružim vrat prema naprijed i napravim polukorak, oprezno i pažljivo kao da ću zagaziti na jaje iako točno znam gdje se što nalazi u kući. Čekam da mi netko konačno kaže uđi i da me spazi na vratima. Neugodno mi je ulaziti u kuću (makar sam pokucala i pozvonila) a da mi nitko nije dao na znanje da je to moje kucanje i zvonjenje čuo. Ako treba zvonit i kucat i nakašljavat ću se do besvijesti. Napokon kada se netko javi (primoran zbog mene dići se iz fotelje i prestat gledat tv) uđem unutra. Stojim. Neću sjesti ako mi se ne ponudi, makar mi je to kuća od bratića i sestrične koji su mi ko brat i sestra. Kamo me posjednu tamo jesam i ne mičem se. Gledam, ali ne diram. Ako mi nešto žele pokazati krenem za njima i kad mi završe pokazivanje vratim se istim putem i sjednem na mjesto na kojem sam i malo prije. Ne uzimam kolač, keks ili grickalicu osim ako me se ne ponudi sto puta, jer 99 puta odbijem (međutim, moju kumu npr. ne možeš odbiti, moje joj ne zvuči kao da). Ne stavljam noge na stol ili susjednu stolicu, ne prevrćem knjige po policama i ne listam časopise (ukoliko do naravno ne čini i onaj kod kojeg jesam). Ne palim i ne gasim sama tv i liniju, niti ću bez neke zadrške otići u wc ukoliko mi postane sila. Reći ću da idem na wc i daaa, povući ću vodu i počistiti za sobom. E sad. Tako se ja recimo ponašam. Dolazeći kod mene, neki ljudi si daju oduška u pregledavanju mojih stvari (ako mi netko takne komp očito se kocka sa životom), čak sam doživjela otvaranje ormara, ladica te stavljanja nogu na stol na kojem jedem!! Hej! Pa di ti je kultura?! Pristojnost?! Osnove bontona?! Da ne govorim kako mnogi uopće nemaju naviku obrisati noge, a ja se trebam prezuvati kada dolazim kod njih?! Ej, ej! Ovo su znaci koji mene osobno znače kao nepoštivanje. Ne poštuješ moju kuću, ne poštuješ mene! Ne trebaš se ni najmanje osjećati kod mene ko u kavezu, ali skuliraj se malo čovječe, jednostavno to ne može tako. Opušci na kauču, nepovučena voda u wc-u, hodanje po stanu i zavirivanje u svaki kutak, možda si je ta osoba jednostavno "malo" predoslovno shvatila onu "osjećaj se kao kod kuće". Pokazuju li ponašanja kojih sam se takla da se ljudi upravo tako ponašaju kod kuće pa im je onda normalno ponašati se i u tuđoj tako. Nekako sumnjam da si stavljaju noge na stol gdje jedu ili da si pale cigaretama navlake od stolica. Znate što je najgroznije? Oni najnekulturniji i bez imalo srama dok su kod vas kod svoje kuće se ponašaju kao da boluju od opsesivnokompulzivnog poremećaja "sve mi mora biti čisto, ništa mi ne diraj". Pitam se, koja je to rupa u prirodnim zakonima kućnog odgoja a koju ja uporno propuštam vidjeti?! |