 Po danu bi spavala po noći bila budna. Zamjenila sam dan za noć. Loše, idem spavati. Leđa me već ubijaju i samo čekam onog "Šveđanina", kojeg mi je obećao frend dok sam buncala sva pod gripom, da me izmasira...možda bi bilo dobro nabaviti krevet koji bi masirao čitavu noć...onda pak nikako ne bi spavala nego na leđima. Inače spavam na boku, s nogama na jastuku, a glavom tko zna gdje, sve mi deke popadaju pogotovo ako ima jedno 10 na meni zimi, ili spavam na leđima, a jedna noga mi je ko balerini naslonjena na drugu, ili treća pozicija je ta da spavam na kolač: savijem se i stisnem u sebe da mi koljena dođu do brade. Volim se sva ušuškati. Kada mi je toplo izbacim samo jednu nogu van. Spavam na kauču i ne bi ga mijenjala za svo zlato ovoga svijeta. Moj kauč i ja smo skupa od moje 5 godine kad su me ja mislim izvadili iz onog krevetića koji je imao ogradu. Imam i svoje jastuče, maleno jedno, meni dovoljno. Mamim se upravo oprati zube, otuširati, uvuć se u piđamu i ušuljat u krevet...ah, tih 15ak minuta mi je cijela vječnost dok dođem do kreveta, a već su mi se sve oči razlijepile po tipkovnici. Idem spavati, jer će me morat nositi u muzej voštanih figura u poziciji tipkanja na kompjuteru. noć
|