
Cijelo vrijeme razmišljam o tome kako zapravo živim u periodima po 365 dana. Kao da mi netko daje život na kapaljku. I onda se još sjetim ograničenja koja sama sebi namećem kako bih uspjela najčešće zadovoljiti ljudsku ćud i narav. No, kako Bededikt de Spinoza kaže ovako nekako: ako u ćudima i naravima nema ničeg zajedničkog one se ne mogu složiti. (...)
Ovo je jedno nedovršeno pisanje (pismo)...obično ako odmah ne završim ono čega se uhvatim onda više ni neću. Zato što možeš danas ne ostavljaj za sutra je moto koji poštujem iako ga se svaki put ne pridržavam.
|