< travanj, 2007 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Slučajnim odabirom riječi opis bloga našega ide ovako:
Ronin
Odbjegla nevjesta
Road racing
Black killer
Olovni vojnik
Djevojčica iz džungle
me majself end aj

Zajebajen se.
Nije slučajni odabir.
To su DVD-ovi na Majinon stolu.

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

Majin blog
Jok
Eat My Silkworms
veri intresting
Future Me
Svjetlosni propuh

Ja san NINa.
Nevolin ovako pisat o sebi.
Al jebiga. Nevolin ni živit pa opet živin.
I živin u leglu seljaka aka Splitu.
Iako je leglo seljaka nebi ga minjala za ništa.
Najlipši grad na svitu.
Samo se prošetajte po domu (omladine) i shvatit ćete ironiju.
Al nema veze ja sad tu pišen blog i ko jebe Split.
Glavno da ću se moć pripucavat sa ovon drugon šta ga piše sa menon.
Bok Maja. Kak si mi danas?mah

Image Hosted by ImageShack.us
Boa ^

Image Hosted by ImageShack.us
Bob ^

Image Hosted by ImageShack.us
Nosonja ^

E ovo je moj box

Ja san Maja... također iz Splita... nisam toliko kreativna al snać ću se... idem 1. razred II. gimnazije i nisam baš zadovoljna svojim životom... moj moto je jednostavno naslov jedne pisme: Live and let die! mislim da je to najjednostavniji opis života, zašto komplicirat... ako pitate ljude koji me znaju reć će da sam vesela, naporna, hiperaktivna osoba, ali sam zapravo puno drukčija to je samo vanjština... živim na Brdima - mnogi će reć selendra al ta selendra ima moju kuću, dućan i stanicu i meni ništa drugo ne triba (iako ima još dosta nepotrebnih stvari tipa 10 kladionica)... imam malog ali paprenog brata Jozu - 4 godine... on je jako zanimljiva osoba posebno ako gledate njegov horoskop znak: riba podznak: škorpion, jako zajebano riba je emocionalna i uvik se uvridi a škorpion se brani žešće nego iko... a ja sam znak: riba a za podznak nisam sigurna jeli riba ili vodenjak u svakom slučaju katastrofa...

utorak, 10.04.2007.

Ma sve je kako treba biti osim ničega

Ono ka Nina piše post (mada je upitno jeli to post i piše li ona ili tipka):


Znate li kakav je to osjećaj kad vas probude usred najnapetijeg sna vašeg relativnog mladog života? Ja bi u tom trenutku mogla ubit golin rukama onog koji mi je to napravija. Za to bi trebala postojati zatvorska kazna. Ozbiljno, mislin ono budit nekog jer ga neko drugi zove na telefon je iznimno i krajnje nepromišljeno i glupo i da san imala išta tvrdo pokraj sebe u tom času moj brat bi danas ima čvoku veličine šljive po sredini čela.
Dosta o snovima, ajmo malo o cviću. O onom cviću šta raste u poljima i šumama u kojima se Crvenkapavica gubi, a ne onom koje umire u ˝cvjećarnama˝. Ono šta mene jebe u zdrav mozak je to šta ono cviće od kojeg se prave oni kurci aranžmani i buketi ja nikad nisan vidila da raste na nekoj livadi il sličnom mjestu bez čovjekovog utjecaja. Jedino cviće koje san tako vidila su tratinčice i makovi i ono neko jadno zakržljalo šta raste po dalmatinskoj zagori. Al od tratinčica i makova baš se ne prave buketi i ti kurci. Stvarno jeli ikad iko vidija da krizanteme, zumbuli ili čak tulipani rastu na nekon zapuštenon polju. Jer ja nisan. Ja san vidila samo korov. Pa di onda raste ovo cviće drugo šta se stavlja u one kurce i pizde materine i druge imaginarne frendove. Pa u staklenicima. U izoliranim mjestima gdje primaju sve potrebno za njihov život, ali život cjeline zvana svit ih zaobilazi dok se ne pojave na nekom grobu ili gradskom parku. A onda su zapravo mrtvi. Nisu više ono nešto što te uveseljava kad vidiš njihovu ljepotu. Onda su samo tu za nekakvu estetiku poredani ko vojska. Kao i ljudi. Koji su mogli izrasti u nešto više, nešto što donosi radost, ali su samo postali karike u lancu marketinških trikova za prodaju lubrikanata za imaginarne frendove zvane Pensi. rofl Pa niste valjda mislili da san ozbiljna? lud Al jesan zapravo. Ljudi postaju roboti koji žive samo da bi povećali broj stanovnika i da bi povremeno povećavali natalitet. A to je tužno. Svak mora pronaći nešto za što će živjeti, nešto zbog čega će ujutro otvorit oći i pomisliti kako lijep dan iako je -2 i kiša liva ka iz kabla i bus/tramvaj in kasne il su autu otišle svićice u kurac pa će zakasnit u školu/na posao ili koje drugo važno mjesto. A bez da su pod utjecajem kakvih droga ili sirnice iz menze na PMF-U. Koja je iz Babića btw.
Ugl svatili ste poruku (nadam se) a sad ne budite robti kojima je životni cilj napušit se i pojebat se na katalinka. Budite LJUDI kojima je životni cilj napušit se i pojebat na Katalinića brigu.
Pozdravi iz osunčanog i pocrnjelog Splita.



| komentari (0) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.