Marketing
Ma sve je kako treba biti osim ničega
Ono ka Nina piše post (mada je upitno jeli to post i piše li ona ili tipka):
Znate li kakav je to osjećaj kad vas probude usred najnapetijeg sna vašeg relativnog mladog života? Ja bi u tom trenutku mogla ubit golin rukama onog koji mi je to napravija. Za to bi trebala postojati zatvorska kazna. Ozbiljno, mislin ono budit nekog jer ga neko drugi zove na telefon je iznimno i krajnje nepromišljeno i glupo i da san imala išta tvrdo pokraj sebe u tom času moj brat bi danas ima čvoku veličine šljive po sredini čela.
Dosta o snovima, ajmo malo o cviću. O onom cviću šta raste u poljima i šumama u kojima se Crvenkapavica gubi, a ne onom koje umire u ˝cvjećarnama˝. Ono šta mene jebe u zdrav mozak je to šta ono cviće od kojeg se prave oni kurci aranžmani i buketi ja nikad nisan vidila da raste na nekoj livadi il sličnom mjestu bez čovjekovog utjecaja. Jedino cviće koje san tako vidila su tratinčice i makovi i ono neko jadno zakržljalo šta raste po dalmatinskoj zagori. Al od tratinčica i makova baš se ne prave buketi i ti kurci. Stvarno jeli ikad iko vidija da krizanteme, zumbuli ili čak tulipani rastu na nekon zapuštenon polju. Jer ja nisan. Ja san vidila samo korov. Pa di onda raste ovo cviće drugo šta se stavlja u one kurce i pizde materine i druge imaginarne frendove. Pa u staklenicima. U izoliranim mjestima gdje primaju sve potrebno za njihov život, ali život cjeline zvana svit ih zaobilazi dok se ne pojave na nekom grobu ili gradskom parku. A onda su zapravo mrtvi. Nisu više ono nešto što te uveseljava kad vidiš njihovu ljepotu. Onda su samo tu za nekakvu estetiku poredani ko vojska. Kao i ljudi. Koji su mogli izrasti u nešto više, nešto što donosi radost, ali su samo postali karike u lancu marketinških trikova za prodaju lubrikanata za imaginarne frendove zvane Pensi. 
Pa niste valjda mislili da san ozbiljna? 
Al jesan zapravo. Ljudi postaju roboti koji žive samo da bi povećali broj stanovnika i da bi povremeno povećavali natalitet. A to je tužno. Svak mora pronaći nešto za što će živjeti, nešto zbog čega će ujutro otvorit oći i pomisliti kako lijep dan iako je -2 i kiša liva ka iz kabla i bus/tramvaj in kasne il su autu otišle svićice u kurac pa će zakasnit u školu/na posao ili koje drugo važno mjesto. A bez da su pod utjecajem kakvih droga ili sirnice iz menze na PMF-U. Koja je iz Babića btw.
Ugl svatili ste poruku (nadam se) a sad ne budite robti kojima je životni cilj napušit se i pojebat se na katalinka. Budite LJUDI kojima je životni cilj napušit se i pojebat na Katalinića brigu.
Pozdravi iz osunčanog i pocrnjelog Splita.
Post je objavljen 10.04.2007. u 14:50 sati.