< ožujak, 2007 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Veljača 2008 (1)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Listopad 2007 (3)
Rujan 2007 (2)
Kolovoz 2007 (1)
Lipanj 2007 (2)
Svibanj 2007 (2)
Travanj 2007 (3)
Ožujak 2007 (5)
Veljača 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

Slučajnim odabirom riječi opis bloga našega ide ovako:
Ronin
Odbjegla nevjesta
Road racing
Black killer
Olovni vojnik
Djevojčica iz džungle
me majself end aj

Zajebajen se.
Nije slučajni odabir.
To su DVD-ovi na Majinon stolu.

Image Hosted by ImageShack.us

Linkovi

Majin blog
Jok
Eat My Silkworms
veri intresting
Future Me
Svjetlosni propuh

Ja san NINa.
Nevolin ovako pisat o sebi.
Al jebiga. Nevolin ni živit pa opet živin.
I živin u leglu seljaka aka Splitu.
Iako je leglo seljaka nebi ga minjala za ništa.
Najlipši grad na svitu.
Samo se prošetajte po domu (omladine) i shvatit ćete ironiju.
Al nema veze ja sad tu pišen blog i ko jebe Split.
Glavno da ću se moć pripucavat sa ovon drugon šta ga piše sa menon.
Bok Maja. Kak si mi danas?mah

Image Hosted by ImageShack.us
Boa ^

Image Hosted by ImageShack.us
Bob ^

Image Hosted by ImageShack.us
Nosonja ^

E ovo je moj box

Ja san Maja... također iz Splita... nisam toliko kreativna al snać ću se... idem 1. razred II. gimnazije i nisam baš zadovoljna svojim životom... moj moto je jednostavno naslov jedne pisme: Live and let die! mislim da je to najjednostavniji opis života, zašto komplicirat... ako pitate ljude koji me znaju reć će da sam vesela, naporna, hiperaktivna osoba, ali sam zapravo puno drukčija to je samo vanjština... živim na Brdima - mnogi će reć selendra al ta selendra ima moju kuću, dućan i stanicu i meni ništa drugo ne triba (iako ima još dosta nepotrebnih stvari tipa 10 kladionica)... imam malog ali paprenog brata Jozu - 4 godine... on je jako zanimljiva osoba posebno ako gledate njegov horoskop znak: riba podznak: škorpion, jako zajebano riba je emocionalna i uvik se uvridi a škorpion se brani žešće nego iko... a ja sam znak: riba a za podznak nisam sigurna jeli riba ili vodenjak u svakom slučaju katastrofa...

četvrtak, 29.03.2007.

Nina piskara (i kopi pejsta):


Pa imam par poruka prije nego odgovorin na Martinu molbu.
Prvo prateći bend Roberta Planta se zove The Strange Sensation, a ne The New Senstion kako san ja glupača mislila (znala san da mi nešto neštima u imenu koje san napisala).
I drugo je poruka za Martu: Ako vas još jedanput vidin onako na hodniku, ozlijediti ću vas. I to bez šale. Poprilično san sigurna da bi njemu mogla slomit bar 2 kosti. burninmad
I sad ide tekst za koji me je marta zamolila da ga tu stavin da bi ga ona pročitala. Neželin nikakve komenatare u vezi toga, jer bilo kakva kritika bi uništila moje ionako krhko samopouzdanje u vezi pisanja kratkih priča. I slova č i ć nemaju kvacice jer je to prvobitno pisano u Text Documentu, a ne Wordu.
I ne obazirite se na ono u zagradama, to je mene nešto bilo puklo dok san to prepisivala na komp.


Kratka prica za laku noc, malogradanska gospodo



Lina (op.a.) je bila sretno dijete. Kad kažem je bila hocu reci da je još uvijek dijete samo ne sretno.
Odrastala je u gradicu na rijeci, u maloj, zatvorenoj i konzervativnoj sredini. Voljela je sanjariti sjedeci
ispod stabla u hladu, slušati ptice i žuborenje vode. Promatrala je oblake koje je u svojim mislima
oblikovala u pjesme. Njena obitelj ju je podržavala i ohrabrivala u tome.
Majka ju je hvalila svim susjedima, voljela je govoriti da je kreativnost nasljedila od nje. Ona je kao mlada
isto pisala pjesme, ali su je u tome omeli brak i obitelj. Lina nije voljela svu tu strku oko svojih pjesama,
nije je ni shvacala. Mislila je samo o tome kad ce opet cuti ptice.
Do svoje 11. godine odrastala je tako, slobodna, u dodiru s prirodom.
Bila je sretna dok njen otac nije dobio premještaj na poslu. To je znacilo da ce morati ici živjeti u veliki grad. Veliki grad pun nebodera, betona, automobila i smeca bez rijeke, stabala i ptica.

Otac i majka su kupili stan u kojem je morala dijeliti sobu sa starijim bratom.
S bratom nikad nije bila previše povezana jer je bio puno stariji od nje.
Nije bio idealist kao ona niti je volio prirodu. Prelazak u grad mu je bio olakšanje.
Ali ga je ona unatoc svemu tome jako voljela. Voljela ga je kad bi joj ujutro prije škole napravio dorucak.
Voljela ga je kad bi joj svirao pjesme na njihovom prastarom klaviru. Ali u gradu nije bilo klavira, a dorucak je morala sama praviti. Postali su još udaljeniji. Krenuli su u razlicite škole, dok su majka i otac bili još zaposleniji. Lina se osjecala napuš(t)enom. Išla je u školu gdje je gledala djecu kako zlostavljaju jedni druge zbog kompleksa i neostvarenih snova njihovih roditelja.
Lina se povlacila u sebe, više ne opisujuci oblake i plavo nebo, vec smrt i beznađe.
Život joj je prolazio pred ocima, a ona se više nije smijala. Život joj je postao besmislen.
Nikad nije upoznala ljubav izmedu dvoje ljudi (a može i troje i više), vec samo sklad s prirodom.
Gubila se u gradskoj gužvi i vrevi. Gušila se od ispušnih plinova. Glava joj je pucala od zvuka automobila.
Povratak u prirodu bi to popravio. Ali prestala se i tome nadati. Njen život je završio. Odlucila se prestati boriti.

U jutro na njen 15. rodendan brat ju je našao krvavu, prerezanih žila.
Napokon je bila slobodna.



| komentari (2) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.