geoterma

nedjelja, 07.02.2010.

Vratimo se malo na Grunt- kako smo ga nazvali

Kućica, baraka i ostale dragocjenosti

Kad smo kupili grunt, na njemu smo zatekli jedan objekt koji je bivšem vlasniku služio kao vikendica, oko 7 x 4, sa zapuštenom terasom obraslom u šiblje i manje drveće, napravljen do deke od betonskuh blokova, bez krova, s dvije prostorije unutra.Navedeni objekt smo građevinskom dozvolom " legalizirali" -platili 50% višu komunalnu naknadu i ucrtali ga kao gospodarski objekt,na tu površinu iako je gazda imao nekakve papire za njega. Tu smo kućicu, koliko smo mogli, uredili za privremeni boravak: očistili, obojili iznutra, jednu prostoriju pregradili i dobili WC s tušem, u toj istoj prostoriji uredili zidanu kuhinjicu, napravili kamin i naložili vatricu (sve to po sistemu „sam svoj majstor“), a terasu raščistili od korova te stavili krov (u paketu sa stavljanjem krova na glavnu kuću)Sve osim krova urađeno je po sistemu uradi sam , malo sporije nego da su to radili meštri , ali zato ne manje kvalitetno i puno jeftinije. Jednoga dana "kućica" će poslužiti za spremanje zimnice, dječje rođendane i slično, procijenili smo da bi ju skuplje bilo rušiti i odvesti ,nego obuhvatiti projektom i građevinskom dozvolom. Sve u svemu - nitko sretniji od nas.

pogled na "kućicu" koja će poslužiti kao gospodarski objekt

pogled na kuću sa terase "kućice" za vrijeme betonaže ploče prizemlja

E sad smo mogli na gruntu i boraviti i prespavati kao ljudi. Zvuči je'n, dva, tri – kućica je gotova, no bilo je tu posla: i napraviti kanalizaciju prema maloj postojećoj septičkoj jami, i opkopati temelje da se barem malo odvlaži, i vodu s bunara, koji je postojao na gruntu, dovesti na 70 m udaljeno brdašce, dakle i staviti novu pumpu u bunar i staviti laminat u jednu od prostorija…da jako važno imamo i bunar dubine oko 7m koji će puno olakšati gradnju.
Kućica je dobila krov , tradicionalni biber naravno, obložena ciglom unutar šupljina betonskih stupova , a jednoga dana će i fasada po principu uradi sam

Druga dragocjenost, mada baš i nije izgledala kao dragulj, bila je baraka. Drvena, trošna, zapravo ruglo, no poprilično velika i korisna. Ondje smo odlagali alat i materijal za kuću, i mi a kasnije i radnici. Nju smo srušili čim je napravljen podrum kuće, na veliku radost susjeda koji su je gledali oko 20 godina.
Već spomenuti bunar odradio je na više načina: odande smo crpili vodu za gradnju, za tuširanje, čak i za pranje suđa, a i danas je koristimo za iste svrhe i tom vodom zalijevamo vrt, kada god je potrebno. Za tu svrhu u bunar sam spustio potopnu pumpu koja je tamo već 4.godinu, spojena na hidrofor u podrumu kuće.
Treće blago je ograda. I to bi bio trošak koji bi trebalo podnijeti da je nije bilo. Jednog dana, kad bude moguće, promijenit ćemo je ili urediti, no i ova služi svrsi.
Četvrto, na gruntu je postojala struja i telefonski priključak. Ne moramo komentirati što to znači, osobito struja.
Peto, čemu se nismo nadali kad smo kupovali grunt je skori prolazak vodovoda, već godinu dana nakon kupovine grunta. Jupi! Imamo vodu, pitku, čistu, onu iz bunara nismo nosili na analizu pa ju nismo ni konzumirali za piće.
Šesto, možda ne važno za gradnju, ali svakako ugodno i korisno, brojne su posađene voćke: predivne jabuke starih sorti, kruške, trešnje, šljive, nešto kupina i malina,grožđe, a kad smo očistili korov, vidjeli smo da ima i cvijeća, ukrasnoga grmlja koje tek sad dolazi na svoje. Od dolaska radimo na obogaćivanju okoliša novim biljem, i ukrasnim i jestivim. Dogovorili smo se da barem u ovu svoju oazu nećemo ništa unositi što je otrovno, umjetno, štetno za nas ili životinje, pa koliko nikne i opstane, dobro je – barem znamo da je zdravo.Bez umjetnih gnojiva i prskanja. O bilju jednom drugom prilikom.
Sve navedeno dobro nam je došlo – i da opet kupujemo grunt, svakako bismo tražili neki koji ima barem dio "infrastrukture" i postojeće raslinje, u protivnom mora se krenuti od nule i sve platiti i uzgojiti, a za sve treba vremena i punooo novca.