Kako mi je posao narušio zdravlje i kako sam se „izvukla“

srijeda , 24.09.2014.

U mom prvom postu ste mogli pročitati kako putujem i radim po cijeloj Europi te kako sam se našla u stambenim problemima i isto tako izvukla zahvaljujući dobroj preporuci i grupi investitora u nekretnine.

U ovome postu ću vam pisati o svom drugom neugodnom iskustvu koje je proizašlo iz situacije u kojoj su se moji snovi brzo rasplinuli, došlo je do prekida veze, unaprijeđenja na poslu i svoju prvu kuću sam morala brzo prodati.

Sve to dovelo je do naglog pogoršanja mog zdravstvenog stanja. Prije problema sa kućom često sam izlazila s ekipom i kolegama u grad, iako sam do kasno radila nije mi predstavljalo problem naći par sati vremena za dobar večernji izlazak. Ipak, spoznaja da ću brzo morati prodati kući i da se selim u Londom i ostavljam svoju komformu situaciju u Birminghamu iza sebe polako su me činile sve depresivnijom, bez obzira što je London oduvijek bio nešto čemu sam težila. Uobičajeni poslovni zadaci koje sam prije lakoćom obavljala sada su mi predstavljali problem. Svaki dan sam se s posla vraćala sve umornija i depresivnija. To se odrazilo i na moj društveni život, ljudi su se počeli ograđivati od mene.

Kada sam počela rješavati problem sa kućom već je bilo kasno, moje tijelo je doživjelo šok i veliku promjenu. Moji problemi sa leđima koje vučem iz rane mladosti su opet uhvatili maha. Nakon preseljenja u London prijatelj kojeg sam upoznala mi je preporučio nekoliko web stranica i magazina na kojima se može naći puno korisnih savjeta i članaka u vezi zdravlja, naročito oko problema s leđima. Jedan od članaka je i „Back pain exercises“ gdje sam pronašla način kako jednostavnim i 10-minutnim vježbama mogu smanjiti bol u leđim i to trenutačno.

Također pročitala sam i Depression na wikipediji što mi je pomoglo u mom shvaćaju depresije i da mi se takve stvari u životu više ne dešavaju nakon naglih promjena i šokova. Na istom magazinu sam pronašla i članke u vezi prehrane, nutrcionizma…

Ovo je upravo način na koji ću pokušati više pisati u budućnosti, dijeliti ću s vama što više korisnih linkova, članaka i web stranica. Ubacite i vi koji koristan link u komentarina ;)
U sljedećem postu će na red doći priča o tome kako sam se potpuno izvukla iz svojih stambenih problema i problema s leđima, kako sam postala još jača i uz pomoć korisne literature ostvarivala poslovne rezultate kakvima se nisam nadala, barem ne u tako brzom vremenu.

Moji stambeni problemi u Engleskoj

subota , 20.09.2014.

Od Zagreb preko Bruxellesa i Birminghama do Londona i sve zahvaljući svom poslu telekomunikacijskog stručnjaka. Neću vam pisati putopise (možda nekom drugom prilikom), već pišem da podijelim jedno od najdragocijenih iskustava koje sam doživjela putujući i radeći.

Moj prvi posao u inozemstvu bio je u Bruxellesu. Prekrasan grad, romantika na najjače. A tek Brugge koji je udaljen nekoliko desetaka kilometara… U Belgiji sam se zadržala 5 mjeseci, unaprijedila jezik, naučila puno o svom poslu, upoznala puno zanimljivih ljudi. Bila sam smještena u hotelu koji je plaćala moja firma i dijelila sam sobu sa poslovnom kolegicom iz Češke. Sasvim pristojan smještaj.

Nakon avanture u Belgiji vraćena sam u Hrvatsku na mjesec dana gdje sam zbog dobrog feedbacka nadređenih iz Belgijskih dana ubrzo dobila priliku za novi odlazak, ovaj put u Englesku. Naravno da nisam previše razmišljala, odmorila sam se na našem Jadranu, spakirala kofere i u jesen 2010. Pravac Engleska, Birmingham. Blizina Londona, pomisao na povijesnu jezgru Europe, engleska glazba, filmovi, serije i moj nemirni avanturistički duh samo su ubrzali odluku o odlasku.

Sada pišem iz svog stana u mirnom Londonskom predgrađu, Crystal Palaceu. Posao mi nije u samoj urbanoj sredini Londona pa mi je kod odabira smještaja blizina tvrtke bila glavna vodilja. Do Piccadilly Circusa mi treba 20 minuta ugodne vožnje vlakom.

Međutim, iza mene i ugodnog Londonskog razdoblja je jedno doista teško razdoblje. Po dolasku u Birmingham sve se počelo naglo mijenjati. Počela sam napredovati poslovno, privatno, „geografski“. U firmi u Birminghamu je krenulo odlično, željeli su me zadržati duže od predviđenog roka koji je bio 6 mjeseci. Ekipa je bila super. Pod onim „privatnim“ napredovanjem sam mislila na vezu s dečkom kojeg sam upoznala u firmi. Nakon dva mjeseca shvatili smo da želimo živjeti skupa, a kako nismo mogli mijenjati cimere odlučili smo kupiti ni više ni manje nego – svoju kuću u Birminghamu. Saznanje o zadovoljstvu nadređenih i obostrane želje za produljenjem ugovora išli su u prilog našoj odluci. Nakon 6 mjeseci shvatili smo da je to bila jedna velika greška.

Nažalost dečko je u firmi počeo nazadovati, jednostavno se nije snašao a jezična barijera stvarala mu je veliki problem. Uspio je izdržati još mjesec dana nakon čega je morao otići svoj rodni Portugal. I tako sam se našla sama u našoj kući, a da stvar bude gora „promaknuće“ mi je nudilo napredovanje ali samo ako preselim u London gdje je središte tvrtke. Koliko sam se veselila Londonu toliko sam bila tužna i uzrujana zbog naše kuće u Birminghamu. Nisam vidjela izlaz, nisam imala vremena za prodavanje kuće preko agenta.

Srećom, tu se pojavio jedan kolega iz tvrtke i ispričao mi svoju sličnu priču. Rekao mi je da postoji način da se brzo „riješiš“ svoje kuće u Engleskoj. Rekao mi je za grupe investitora koji kupuju kuću za gotovinu i to vrlo brzo, bez puno papirologije. Sve mi je bilo malo sumnjivo ali nakon istraživanja sam saznala da je cijela stvar potpuno legalna. Na upit sell house quickly u tražilici sam dobila izlist nekoliko takvih tvrtki (grupa investitora) i u roku od 3 tjedna moja kuća prodana.

Kada sam došla u London imala sam dovoljno keša za kupnju nove kuće, ali poučena ranijim iskustvom stopirala sam odluku, odlučila proputovati cijelo britansko otočje te prihvatiti podjelu stana u Londonu sa ostalim kolegama.

Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.