< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

28.05.2006., nedjelja

Nevolja i sloga...

Nevolja, kažu, provjerava prijatelje.

Doista, nerijetko zajedno s iznenadnim životnim nedaćama na dom našega života pokucaju i prijatelji.
Vijest o zlu koje nam se događa kao da im je pozivnica i ohrabrenje da kažu da su tu, uz nas, da nas ohrabre, pomognu ili da jednostavno budu u našoj blizini.
Bit će, možda, i onih koju na nevolji drugih žele hraniti svoju znatiželjnu zluradost, ali zasigurno je veći broj onih koji stižu s rukama prepunim dobrih namjera.

Miran i tih život nas pomalo udalji jedne od drugih. Svatko, zabavljen svojom brigom, ostaje zatvoren u svoj mali život. I tako mirni dani pogoduju rastu korova na putu između nas i drugih.
Dani bez iznenadnih potresa nam, osim toga, ostavljaju dovoljno prostora za male pakosti, otkrivanje tuđih sitnih zloća i smišljanje prikladnih životnih protustrategija. Ljubomora, zavist i neumjerena pohlepa postaju svakodnevno obilježje vremena u kojem bismo mogli neopterećeno i strpljivo graditi dom bolje budućnosti.

Treba li doći netko stran i zao, napasti naš mir i sigurnost, te staviti upitnik na našu povijest i postojanje pa da se opet složimo i ujedinimo?
Je li doista iznenadna bliskost i solidarnost blagoslov koji sa sobom donose samo nevolje rata?
Ili nas mora zadesiti nesreća da upoznamo prave prijatelje?

Možda mirni dani nisu dovoljno izazovni za dobrotu, pa se tek u progonu i strahu osjećamo pozvani na ruševinama bivše sigurnosti tražiti novo kamenje za novu zgradu boljih dana?

Ili najviše cijenimo ono što smo izgubili…
- 00:49 - Komentari (10) - Isprintaj - #

21.05.2006., nedjelja

Govoriti tuđim jezikom...

VJERUJEM

Vjerujem da postoje ljudi kojima sam važan.

Vjerujem da postavljeni zid nije nepremostiva prepreka između dvoje ljudi. On je poziv i izazov. Znam da ću ga morati prijeći i obnoviti porušeno.

Vjerujem da u svakom čovjeku postoji dobrota koja zaslužuje da je primijetimo i probudimo.
Vjerujem da i svakoj hladnoći ima barem malo topline koja čeka svoje vrijeme i dolazak boljih dana.

Vjerujem da nijedna riječ nije toliko otrovna da je se ne bi moglo preživjeti i pokušati je razumjeti.

Vjerujem da je prijateljstvo jače od inata i tuge, i ono valjda zaslužuje vremena, zimskog sna i čekanja proljeća…

Vjerujem da mi prijatelje poklanja sam Bog i da je svatko vrijedan truda, vremena i strpljenja

Vjerujem da život ne treba požurivati, doći će u punini i nadoknaditi sve dane čekanja i straha.

Vjerujem da nas netko moćan postavlja jedne pred druge da se prepoznamo i da nam bude lakše

Vjerujem u smijeh i osmijeh.
- 00:58 - Komentari (15) - Isprintaj - #

14.05.2006., nedjelja

Izvor i ušće...

"Dječice, ne ljubimo riječju i jezikom, već djelom i istinom"
Iv. 3,18

Susretoh je, bačenu u blato, pogaženu i poniženu.
Ona koja čovjeka čini čovjekom, anđelom na zemlji, Bogu sličnim, odbačena je.
Zaboravili smo joj izvorište, početak i mjeru punine, smetnuli smo da je ona uvijek dar, neočekivan i pomalo nezaslužen.
Umislili smo da je se može kupiti, s njom trgovati, živjeti je napola i usput.
Ponašali smo se kao njeni gospodari i vlasnici, kao da je možemo zgrabiti kad nas je volja i odbaciti je kad postane prezahtjevna tražeći da budemo pošteni i istiniti.

Stavili smo joj okvire i granice, opisali je brojkama i mjerom. Seciramo je i pokušavamo istražiti u našim modernim laboratorijima koji ne dopuštaju tajne i granice ljudske ograničenosti.
Želimo joj dokučiti uzroke i odrediti kraj.

Oduzeli smo joj maštu i slobodu.

Stavili smo je u pjesme, ali ne i u srce. Imamo je u filmovima, ali nam je život presiromašan za hrabri hod s njom.
Umišljamo da o njoj sve znamo, ipak se ne usuđujemo živjeti je.

Ljubav treba podignuti iz blata, vratiti joj zagubljeni sjaj, oživjeti je trpljenjem i strpljivošću.
Pružimo joj ruku i imajmo povjerenja u njezinu čarobnu nepredvidivost.

To je jedini način života i preživljavanja.
- 00:42 - Komentari (5) - Isprintaj - #