< travanj, 2006 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

30.04.2006., nedjelja

U drugom svjetlu...

Često jutrom, dok žurim hvatajući pobjeglo vrijeme, sretnem ženu, djelatnicu gradske čistoće. Nastojim je pozdraviti. Nekako tiha umorno gurajući svoja kolica nekad odpozdravi, a drugi put se radije zabavi čistoćom moje ulice.
Jutros je sretoh na rivi razigranu sa svojim djetetom, neprepoznatljivu, vedru od života.

Zatekoh prije nekoliko dana moga strogog starog i uvijek dalekog profesora kako hrani golubove uz more...

Volim ponekad prošetati splitskim grobljem. Tamo se nekako iz posebnog kuta vidi život i ono što mislimo da življenje jest.
I gledam začuđeno kako na jednom grobu čovjek priča, vedro i sanjarski priče o ljubavi svojoj pokojnoj supruzi. Ne htjedoh ga ometati niti koracima niti pozdravom. Zanijemih od ljepote prizora.

Treba ponekad samo malo strpljenja ili mrvica dobre volje pa da se led počne topiti, ljutnja pretvori u ispriku a mrgud u prijatelja...

Probao sam i više puta uspio...

Želim vam lijepu nedjelju!
- 00:48 - Komentari (16) - Isprintaj - #

23.04.2006., nedjelja

Htio sam te provjeriti...

Htio sam provjeriti tvoje prijateljstvo, vidjeti što se krije iza tvoga vedrog lica, pronaći sjenu na suncu koje se, iznenadno i blještavo, činilo nevjerojatnim.

Vagao sam tvoje riječi i nisam dopuštao da olako oduševljenje, bez provjere, odškrine zabravljena vrata povjerenja.

Puno njih mi je kazalo da se prijevara raširila poput kuge prostorima življenja. Nisam htio biti jedan od brojnih brodova nasukanih na hridinama iskrenosti.

Život prepoznajem po boli, zato sam htio vidjeti koliko si živ dirajući tvoje rane.

Sumnja i oprez su poput iskusnog grobara kopali raku mogućeg prijateljstva.

Rekoše mi da si dobar i živ, da su sjedili s tobom za istim stolom i da ti mogu vjerovati, a ja se nemoćno oslonih na svoju i njihovu nevjernost. Uživao sam u svojoj sumnji, ona je hranila moj oprez i vraćala me na stazu na kojoj ništa nije živo ni sigurno.

Koliko sam toga propustio?
Vjeran sumnji, nisam primjećivao prilike koje život samo ponekad ponudi.

Oprosti mi Prijatelju moj, što nisam imao više pouzdanja u Tvoju riječ i svoje dobre slutnje.


Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju...

- 00:32 - Komentari (15) - Isprintaj - #

15.04.2006., subota

Aleluja

Postoji grob drugačiji od ostalih, grob koji nije mjesto boli i nemoći, nego mjesto pobjede i života.

Na grobovima ljudi obično plaču i nemaju što kazati.
A ovaj grob mjesto je života, nove nade i otvorena vrata prema vječnosti. Na ovome grobu se ne zatvaramo u bespomoćnu minutu šutnje, radije život pretvaramo u pjesmu pobjednika.

Na grobovima obično piše "Ovdje počiva..."
A na ovom grobu piše : "Nije ovdje, uskrsnuo je !"

Želim vam vedrinu i oduševljenje onih koji vjeruju u uskrsnuće.
Neka vas zahvati punina Života koji se poput nebeske rijeke razlijeva do srdaca ljudi.

Blagoslovljen nam Uskrs!
- 22:02 - Komentari (11) - Isprintaj - #

09.04.2006., nedjelja

Mir tebi...

Grančice palmi i maslina označavaju mir. Zapravo pozivaju na mir, kao najveće blago ove zemlje i potiču na mir u nama.
A mir nije obična tišina, uspavana pasivnost, niti nemoćno tupo promatranje postojećeg stanja. On ne treba stražare da ga oružjem štite, niti bogate da ga kupuju. Mir treba one koji će ga živjeti i tako ga poput blagoslovljene rijeke širiti svijetom.

Temelj mira jest pravednost. Kroz pravedne odnose i poštena životna rješenja u našim danima se nastanjuje mir.

Budimo mir.

Zašto ne uvježbavamo mir?

U jednom stripu u nekom časopisu vojnik pita svog narednika zašto ih po cijeli dan tjera da pucaju kao mahniti i da uvježbavaju ratne vještine, a narednik mu odgovara da su u proteklih 3500 godina samo 204 godine bile bez rata, na što mu vojnik postavi pitanje: "A zašto onda ne uvježbavamo mir?"

Renata Miljević-Riđički - Dubravka Maleš - Majda Rijavec, Odgoj za razvoj


- 00:17 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.04.2006., nedjelja

Pšenično zrno...

"Zaista, zaista kažem vam: ako pšenično zrno,pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod."
Iv 12, 24

Godišnjica je smrti dragog pape Ivana Pavla II. Mnoštvo u Rimu, danas na njegovom grobu moli i traži zagovor.
Sjećamo se čovjeka koji je u običnosti ove zemlje ostavio dobar trag, pozvao i potaknuo na dobrotu, te živio s hrabrom ljubavlju.
Vjerujem da je i druga strana rijeke Života bogatija za jednu prekrasnu osobu.

MODRA RIJEKA

Niko ne zna gdje je ona
Malo znamo al je znano
Iza gore iza dola
Iza sedam iza osam

I još dalje i još gore
Preko gorkih preko mornih
Preko gloga preko drače
Preko žege preko stege
Preko slutnje preko sumnje

Iza devet iza deset
I još dublje i još jače
Iza slutnje iza tmače
Gdje pjetlovi ne pjevaju
Gdje se ne zna za glas roga
I još hude i još lude

Iza uma iza Boga
Ima jedna modra rijeka
Široka je duboka je
Sto godina široka je
Tisuć ljeta duboka jest
O duljini i ne sanjaj
Tma i tmuša neprebolna

Sto godina široka je
Ima jedna modra rijeka
Ima jedna modra rijeka
Valja nama preko rijeke

Mak Dizdar

- 00:14 - Komentari (11) - Isprintaj - #