Često jutrom, dok žurim hvatajući pobjeglo vrijeme, sretnem ženu, djelatnicu gradske čistoće. Nastojim je pozdraviti. Nekako tiha umorno gurajući svoja kolica nekad odpozdravi, a drugi put se radije zabavi čistoćom moje ulice.
Jutros je sretoh na rivi razigranu sa svojim djetetom, neprepoznatljivu, vedru od života.
Zatekoh prije nekoliko dana moga strogog starog i uvijek dalekog profesora kako hrani golubove uz more...
Volim ponekad prošetati splitskim grobljem. Tamo se nekako iz posebnog kuta vidi život i ono što mislimo da življenje jest.
I gledam začuđeno kako na jednom grobu čovjek priča, vedro i sanjarski priče o ljubavi svojoj pokojnoj supruzi. Ne htjedoh ga ometati niti koracima niti pozdravom. Zanijemih od ljepote prizora.
Treba ponekad samo malo strpljenja ili mrvica dobre volje pa da se led počne topiti, ljutnja pretvori u ispriku a mrgud u prijatelja...
Probao sam i više puta uspio...
Želim vam lijepu nedjelju!
Post je objavljen 30.04.2006. u 00:48 sati.