< listopad, 2005 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

30.10.2005., nedjelja

Pošalji nam, o Bože, luđaka...

Pošalji nam, o Bože, luđaka
Koji se zalažu do kraja
Koji zaboravljaju
Koji vole onkraj riječi
Koji se daju za istinu i sasvim.

Treba nam luđaka
Nerazumnih i strastvenih
Sposobnih skočiti u nesigurnost
U nepoznato gladnije od siromaštva.

Treba nam luđaka danas
Zanesenih jednostavnim životom
Sramotom netaknutih
Odlučnih ne izdati nikada
I prezreti vlastiti život
Sposobnih prihvatiti svaki zadatak
I otići bilo kud
Bezbrižni i poslušni
Poletni i izdržljivi
Blagi i jaki...

Pošalji nam, o Bože, luđaka...

Louis Joseph Lebert


"Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizuje bit će uzvišen"
Mt. 23, 12


- 00:34 - Komentari (14) - Isprintaj - #

23.10.2005., nedjelja

Spoj neba i zemlje...


Jedna stara priča pripovijeda o dobrom čovjeku kojemu je Bog zajamčio ispunjenje želje. Čovjek se malo zamislio, a onda rekao: "Volio bih da mogu činiti dobro, a da to ne znam".
Bog ga je uslišao.
Nešto kasnije Bog uvidi da je to jako dobar prijedlog, te ga odluči prenijeti i svim ostalim ljudima.
Tako je to sve do naših dana...

- 00:29 - Komentari (11) - Isprintaj - #

19.10.2005., srijeda

Čovjek ne može otkriti nove oceane
ako nema hrabrosti izgubiti iz vida kopno.


- 22:35 - Komentari (12) - Isprintaj - #

16.10.2005., nedjelja

Ljudi ni izdaleka ne krivotvore novac onoliko koliko novac krivotvori ljude.

S. Lazzari

- 17:52 - Komentari (11) - Isprintaj - #

09.10.2005., nedjelja

Poziv na svadbu...

Ne pitajte što možete očekivati od života, nego što život može očekivati od vas.
Viktor Frankl

Neke trenutke pravo cijenimo tek kad postanu prošlost. Onda uočimo koliko smo malo u njima uživali i koliko su nam propuštene ljepote nudili.
Promatrali smo ih očima običnosti i zato su nam i bili sivi i neposebni.

Pa i za ljubavlju žalimo tak kad smo je ugušili i za toplinom doma čeznemo nakon što smo oholo pogazili zavjete vjernosti i strpljivosti. I prijatelji nam nedostaju onda kad ih protjeramo, i dani sunca kad sami navučemo na nebo oblake.

Poneka neugledna vrata kriju kristalne dvorane i svadbene stolove. Nama su odškrinuta, makar mislimo da je važniji sitni život kojim smo zabavljeni. Propuštamo ono što se rijetko i ne svakome dariva.

Da li je to prokletstvo ili Božja logika koju sporo učimo?

Gozba života se događa onima koji na raskršćima strpljivo čekaju svoj dobar trenutak.
Možda nas njihova sretna sudbina potakne da nam svaki čovjek i njegova riječ, svaka vrata, te najneuglednije prigode i susreti postanu važniji i posebniji.

Sreća nas nađe kad ona hoće!

- 00:26 - Komentari (14) - Isprintaj - #

04.10.2005., utorak

Mira Tvog da budem glas...

Lice ove zemlje može se mijenjati na razne načine. Povijest pamti nasilja, ratove i obmane, otimačine i laži, spletke i krađe koje su ostavile neizbrisive bore na licu zemlje koja nam je povjerena.

Jedan je čovjek to pokušao i uspio na sasvim drugačiji način.

Sin bogatog trgovca htjede siromaštvom posvjedočiti svijetu Božju i vlastitu dobrotu.
Pjesnik koji razgovara s pticama, smrt zove svojom sestricom i beskrajno se veseli životu doista je zanavijek promijenio lice zemlje.
Nasmiješio ga je!

Svako vrijeme iznjedri ovakve velikane. Nekad Franjo iz Assisa, a u našim danima Terezija iz Kalkute ili Karol Wojtyla dokaz su, izazov i poticaj…


MOLITVA SV. FRANE

BOŽE MOJ, DOPUSTI MI, ALELUJA
MIRA TVOG DA BUDEM GLAS, ALELUJA

IMA LI MRŽNJA BILO GDJE, ALELUJA
DAJ DA LJUBAV NOSIM TU, ALELUJA

IMA LI SUMNJA BILO GDJE, ALELUJA
DAJ DA VJERU NOSIM TU, ALELUJA

IMA LI OČAJ BILO GDJE, ALELUJA
DAJ DA NADU NOSIM TU, ALELUJA

IMA LI ŽALOST BILO GDJE, ALELUJA
DAJ DA RADOST BUDEM TU, ALELUJA

IMA LI TAME BILO GDJE, ALELUJA
DAJ DA SVJETLO BUDEM TU, ALELUJA


- 17:52 - Komentari (7) - Isprintaj - #

02.10.2005., nedjelja

Bitno i nebitno...

Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
Mt 21,42

Najveće darove gladnima ovoga svijeta pružaju siromašne ruke ljudi koji ne daju od svojeg suviška, nego od svog srca. To nisu otpaci i uvredljive mrvice sa obilnih stolova, nego komadići srca koji pronalaze svoj put prema potrebnima.

Bogataši ostaju nijemih usana i praznih ruku za potrebnike, istovremeno siromašni traže siromašnije i blaže njihov jad.

Dok sjednice, skupštine i rezolucije u blještavim dvoranama govore gordim riječima o svijetu siromašnih i nerazvijenih, dotle gladni svijeta tiho dijele zajedničke korice kruha i dobrotom brišu nevolje današnjice.

Iza neugledne vanjštine nerijetko se krije čarobno bogatstvo osobe, kao što i lijepa odjela prečesto skrivaju nitkove.

Lista vrijednih ciljeva i uzora traži svakodnevne revizije. I pošteno traženje priređuje nam nevjerojatna iznenađenja.
Pa imamo siromašne bogatune i bogate siromaške. Kad zagrebemo ispod površine vidljivoga i privlačnoga čekaju nas otkrića bijede i samoće. A prosjački skuti u prljavom obličju nude često prave bisere ljudi, veličinâ i prijatelja.

Važno je pitanje tko kome može više dati i tko je koga potrebniji.
I tko kome može više reći.

Što nam "veliki" i "bogati" mogu kazati o obitelji, moralu, poštenju i dobrom životu? Što možemo naučiti od novovjekih sudaca čija je cijela povijest bila okrvavljena ratovima, osvajanjima tuđega, kolonijama i pljačkama? Dovoljno o njima govori već to što se usuđuju bilo što i bilo kome kazati.

Možda zaspale vrijednosti doista treba ponovno potražiti na nekom drugom kraju svijeta, zaviriti u kolibe od blata i trstike ili poslušati što nam o dobrome i lijepome govore siromašna usta.
Oni koje učimo pismenosti mogu nam iščitati u nutrini napisan Zakon čija smo slova zaboravili trčeći za posjedovanjem i uživanjem.

Temelj novoga i boljega svijeta najvjerojatnije leži u njihovim rukama.
- 00:47 - Komentari (7) - Isprintaj - #