Ne pitajte što možete očekivati od života, nego što život može očekivati od vas.
Viktor Frankl
Neke trenutke pravo cijenimo tek kad postanu prošlost. Onda uočimo koliko smo malo u njima uživali i koliko su nam propuštene ljepote nudili.
Promatrali smo ih očima običnosti i zato su nam i bili sivi i neposebni.
Pa i za ljubavlju žalimo tak kad smo je ugušili i za toplinom doma čeznemo nakon što smo oholo pogazili zavjete vjernosti i strpljivosti. I prijatelji nam nedostaju onda kad ih protjeramo, i dani sunca kad sami navučemo na nebo oblake.
Poneka neugledna vrata kriju kristalne dvorane i svadbene stolove. Nama su odškrinuta, makar mislimo da je važniji sitni život kojim smo zabavljeni. Propuštamo ono što se rijetko i ne svakome dariva.
Da li je to prokletstvo ili Božja logika koju sporo učimo?
Gozba života se događa onima koji na raskršćima strpljivo čekaju svoj dobar trenutak.
Možda nas njihova sretna sudbina potakne da nam svaki čovjek i njegova riječ, svaka vrata, te najneuglednije prigode i susreti postanu važniji i posebniji.