Kamen koji odbaciše graditelji postade kamen zaglavni.
Mt 21,42
Najveće darove gladnima ovoga svijeta pružaju siromašne ruke ljudi koji ne daju od svojeg suviška, nego od svog srca. To nisu otpaci i uvredljive mrvice sa obilnih stolova, nego komadići srca koji pronalaze svoj put prema potrebnima.
Bogataši ostaju nijemih usana i praznih ruku za potrebnike, istovremeno siromašni traže siromašnije i blaže njihov jad.
Dok sjednice, skupštine i rezolucije u blještavim dvoranama govore gordim riječima o svijetu siromašnih i nerazvijenih, dotle gladni svijeta tiho dijele zajedničke korice kruha i dobrotom brišu nevolje današnjice.
Iza neugledne vanjštine nerijetko se krije čarobno bogatstvo osobe, kao što i lijepa odjela prečesto skrivaju nitkove.
Lista vrijednih ciljeva i uzora traži svakodnevne revizije. I pošteno traženje priređuje nam nevjerojatna iznenađenja.
Pa imamo siromašne bogatune i bogate siromaške. Kad zagrebemo ispod površine vidljivoga i privlačnoga čekaju nas otkrića bijede i samoće. A prosjački skuti u prljavom obličju nude često prave bisere ljudi, veličinâ i prijatelja.
Važno je pitanje tko kome može više dati i tko je koga potrebniji.
I tko kome može više reći.
Što nam "veliki" i "bogati" mogu kazati o obitelji, moralu, poštenju i dobrom životu? Što možemo naučiti od novovjekih sudaca čija je cijela povijest bila okrvavljena ratovima, osvajanjima tuđega, kolonijama i pljačkama? Dovoljno o njima govori već to što se usuđuju bilo što i bilo kome kazati.
Možda zaspale vrijednosti doista treba ponovno potražiti na nekom drugom kraju svijeta, zaviriti u kolibe od blata i trstike ili poslušati što nam o dobrome i lijepome govore siromašna usta.
Oni koje učimo pismenosti mogu nam iščitati u nutrini napisan Zakon čija smo slova zaboravili trčeći za posjedovanjem i uživanjem.
Temelj novoga i boljega svijeta najvjerojatnije leži u njihovim rukama.