< rujan, 2005 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

01.09.2005., četvrtak

Informacija i formacija...

U mojoj ulici postoji zid.
Bijel, nekako izazovno čist. Ponekad.
Do sada ne pamtim da je u takvom nevinom stanju izdržao tjedan dana.
Duže traju poruke, crteži i na bijeloj površini nabacani sadržaji, nego njegova bjelina.

Svašta se tu nađe: nježni obiteljski razgovori, očaravajuće bogatstvo izraza, duhovitosti dovoljne da nasmije cijelu ulicu, svađa, poruka i odgovora…
Pa se izmjenjuju ljubavni uzdasi i grafiti puni boli, onda nadođu nedovršene rečenice, zagonetke i lucidne akrobacije riječima.
Pa pitanje bez odgovora i odgovori bez pitanja…
Mnogi htjedoše na bjelini zida ostaviti svoj znamen, trag, poruku ili pouku. Svatko kao da ima potrebu nešto dopisati, dometnuti, ispraviti. Djeca, umjetnici koji ga žele pretvoriti u svoje platno, mladi čija riječ kao da nije dovoljno glasna upisuju svoj krik... Spazih nekidan jednog starčića kako pokušava isprazniti sadržaj boce sa sprejem koja ostade nekom piskaralu prije njega.

Svanu mu opet jutra kad je potpuno bijel, djetinje čist i spreman na nova slova i boje.
Možda je zidu svejedno što i tko na njem piše. Ali prolaznicima nije. Neki se ljute, drugi sa zanimanjem prate novonastale epizode dugotrajne zidne sapunice, drugi žale što nisu dovoljno hrabri da i sami ponešto dopišu…
Više sam se puta zatekao kako kroz dan negdje u sebi ponavljam ono što sam pročitao na oglasnoj ploči moje ulice zidu koji kao živo biće postade stanar mog kvarta.

Ma, zapravo, sve što pročitamo ili čujemo u nama živi i ostavlja svoj trag. Kao na ponekad bijeli zid moje ulice, tako novovjeki pisači svakodnevno žele upisati poneku ideju, stav ili neke svoje boje u naš unutrašnji život.
Tako informacija postaje formacija. Zapisi oblikuju duše i živote, usmjeravaju nas i suptilnom arogancijom nam kazivaju što je dobro što loše. Crtaju nam staze kojima treba ići, mijenjaju kriterije lijepoga, sugeriraju nam gdje je najbolje potrošiti svoj novac, vrijeme i život. Kreiraju putove mode i slobodnog vremena, odgoja i vrednota. Stvaraju mentalitet i tradiciju. Zato tolika bespoštedna borba za medije!
Tisak i televizija, glazba i sva ta moderna kakofonija zvukova i ideja zapravo nas napada i vrti kormilo življenja u svojim pravcima.
I što je zid bjelilji i mlađi, to je izazovniji za nova pismena.

Želeći barem u ponekom zakutku sebe ostati svoji hrabro i oprezno filtriramo sadržaje koji će nas oblikovati. Neke novine uopće više ne čitamo, pazimo da nitko ne istresa smeće kroz tv ekran u naš dom, biramo ono na što nas srce i mudrost predaka nuka.
Ali iz svoje ulice ne možemo pobjeći.

Mislim da sljedeći događaj ima veze s napisanim! A vi ?
ISTANBUL: STOTINE OVACA SAMOUBOJICA
Stotine ovaca slijedilo je svog predvodnika i strmoglavilo se s litice u 15 metara duboki jarak u istočnoj Turskoj dok su pastiri s užasom promatrali to kolektivno samoubojstvo, izvješćuju u petak mediji. Nešto više od 400 ovaca pošlo je u bezdan za ovnom predvodnikom u provinciji Van, kod granice s Iranom, i poginulo, no njihova su tijela ublažila pad ostatka stada, 1100 ovaca, koje su preživjele.
Pastiri iz sela Ikizler su za vrijeme doručka ostavili stado bez nadzora, ne sluteći što će se dogoditi. Šteta zbog gubitka ovaca iznosi 74.000 dolara. (H)

Preneseno iz Slobodne Dalmacije
- 07:38 - Komentari (5) - Isprintaj - #