< studeni, 2004 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

10.11.2004., srijeda

Pismo prijatelju...

Svi smo mi uvijek dovoljno jaki da podnesemo ono što se dogodilo drugima.
La Rochefoucauld

Dragi moj prijatelju

Koliko sam puta iz neke tajne škrinje mudrih i iskusnih rečenica izvukao dar savjeta i podrške za tebe i druge meni drage ljude. I dok ih izgovaram možda se i sam čudim koliko mi je jasan tuđi život i kako imam britke i glasne odgovore na tvoja pitanja. Obično imam rješenje za sve tuđe probleme i čarobni izlaz u svim njihovim labirintima.

Kazat ću ti kako će te kroz život ono što te ne slomi ojačati i učiniti osjetljivijim prema drugima. Reći ću ti da je sreća uvijek u blizini tvojih vrata, da je ne trebaš tražiti predaleko i preuporno. Naći će ona tebe!
Kazat ću ti da osobe koje su te povrijedile nisu tebe vrijedne. Savjetovat ću ti da ponekad odlučno iza sebe zatvoriš vrata i zauvijek okreneš novu stranicu svoje povijesti.
Reći ću ti da slijediš svoje srce. Ono će ti uvijek biti svjetionik, čvrsta ruka, radost, ali istovremeno najiskreniji i najpošteniji sudac.
Govorit ću ti o ljubavi najljepšim riječima i napomenuti da se s ljubavlju ne kockaš i da je ona ono najvrjednije, što bez obzira na cijenu, u životu uvijek moraš izabirati.
Reći ću ti isto tako da svaka rana s vremenom zacijeli na svojoj vidljivoj površini, ali da se njene dubine liječe potpuno tek ljubavlju.
Isto tako ću ti kazati da ono što po vrletima i pustarama tražiš kao izgubljeno blago jest uvijek u tvojoj blizini. I kad se umoriš, i kad posustaneš i kad izgubiš nadu ono će se samo pronaći i dat će znak svoga postajanja pojavivši se na tvome dlanu.

Savjetovat ću ti kako ćeš proći kroz krizu i koliko ćeš ljudima vjerovati. Imat ću pravu rečenicu koja će dati odgovor na svako tvoje pitanje. Pouzdaj se u moje iskustvo.
Reći ću ti da svaka rana boli onoliko koliko joj dopustimo i da sami često dohranjujemo svoju bol.
Savjetovat ću ti da se baviš nečim lijepim i vedrim, da imaš otvorene oči i ruke za darove života.
Ponukat ću te da na zgarištu predugo ne oplakuješ zlo, radije postavi nove temelje i oprosti, ponajviše radi sebe i svojeg mira, jer je mržnja i zlopamćenje najveći ubojica onoga u kome živi, a tek poslije onih kojima je usmjerena.
Bol je tiha i treba je odbolovati strpljivo promatrajući kako pješčanik života prosipa svoje minute. Kad ih prođe dovoljna količina - bude lakše.
Opomenut ću te da svoj dom ne podižeš na nečijoj ruševini i da ne dopustiš da u planove tvoje sreće budu utkane tuđe suze.
Reći ću ti da je svakom danu dosta muke njegove i da je jutro uvijek mudrije od večeri i da novi dan donosi i nove horizonte. Sunce će i sutra biti ono od jučer, ali će na drugačiji način obasjavati ono što nam se danas činilo nerješivom enigmom.
Snage treba podjednako obilno i za nevolje i za iznenadne radosti.

Ali, prijatelju moj dragi - ja ne mogu živjeti u tvojoj koži niti do kraja upoznati tvoju dušu. Postoje putovi i prijelazi koje u životu moraš sam, doista sam, proći. Zato ti moje riječi mogu samo biti znak dobrohotnosti jednog prijatelja i ne puno više od toga.

Uostalom i ja, ovako blagoglagoljiv i savjetima bogat, uglavnom ostajem nijem sam pred samim sobom. Zamuckujem nemoćan kada sebi trebam nešto reći i sa sobom pošteno razgovarati. I sva logika rasplitanja čvorova i nemogućih izlaza koja je kroz savjete drugima toliko živahna i uvjerljiva, nije uvijek dovoljno jaka da sebi nešto kažem i sebe u nešto uvjerim. To ti moram priznati u ime našeg prijateljstva. A opet, doista mi je i važno čuti rečenice koje netko od mojh prijatelja budi zaspale u meni. Vjerujem da smo u tome slični.

KLAUN

U ordinaciju glasovitog psihijatra došao je naizgled vrlo uravnotežen, ozbiljan i uglađen čovjek. Nakon kratka razgovora liječnik je, međutim, otkrio da čovjeka muči osjećaj duboke potištenosti i da ga izjeda velika tuga.
Liječnik je vrlo savjesno pristupio liječenju, te na kraju razgovora reče pacijentu: "Zašto večeras ne biste pošli u cirkus koji je upravo stigao u grad? U njemu nastupa poznati klaun koji nasmijava i uveseljava ljude širom svijeta; svi govore o njemu, kažu da je jedinstven. I vama će biti dobro, vidjet ćete."

Nato onaj čovjek udari u plač govoreći: "Taj klaun sam ja".
- 11:27 - Komentari (24) - Isprintaj - #