< kolovoz, 2004 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

31.08.2004., utorak

O braku (2) (Muška nježnost)

Uplovljavanje u bračne vode ima svoje početke. Uglavnom vezane uz lijepe uspomene (koje kasnije znaju biti najbolji mirotvorci). Kao da se samo Nebo umiješalo u naš život. Od neotesanih grubijana i kroničnih podrugljivaca odjednom postajemo pjesnici-sanjari. Sami se sebi čudimo i sebe ne prepoznajemo. A ne prepoznaju nas ni drugi. Obitelj u panici pokušava pohvatati potrgane konce i poput nespretnog lutkara paničnim potezima konopaca na kojima smo do tada bili vezani pokušava sinhronizirati naš život i poteze. Brzo se agnažiraju razni snifferi koji će u stilu najproslavljenijih junaka špijunskih filmova, a sve usput, kao slučajno, upratiti naše staze i vidjeti tko je za naše novo ludilo glavni krivac.

Našu iznenadnu metamorfozu dugogodišnji prijatelji također doživljavaju kao atak na sebe i zgradu prijateljstva koju su i oni godinama zidali. I oni su tužni i prstima mrljaju po platnu nove slike koju započesmo stvarati.

Neobičnost događanja primjećuje se i na svemu oko nas. Skala uspješnosti u razrednim dnevnicima ili položenim ispitima rapidno i vrtoglavo ide nezaustavljivo prema dolje. Naši poslovi stoje i čekaju neko trijeznije vrijeme. U očima nam se zrcale kristalići koji su jasna priča o onome što je u nama. Panični savjetnici i emisari uskaču nemilice i bez kucanja u naš život, svi nam nešto crtaju, objašnjavaju, polijevaju nas vodom iskustva, mudrosti i savjeta, koje tko zna odakle iskopaše, jer im sliče upravo onoliko koliko i srceparajuće SMS porukice koje o Božiću, Novoj godini ili Uskrsu dobijemo, pa se smijemo kad shvatimo TKO nam ju je poslao i da bi toj osobi trebala još tri života da takvo nešto svoje kaže. Svi, kao, žele ugasiti taj iznenadni i pogubni požar koji nam se događa. Odoh ja opet u krivom pravcu...ops evo me na željenu temu!

Naime to vrijeme "leptirića u trbuhu" jest vrijeme NJEŽNOSTI. O muškarcima danas govorim, naravno. Kao da imamo u sebi neku duboko skrivenu količinu nježnosti koja se tada probudi i poput uspavanog vulkana bukne. Kakve rečenice i izrazi ljubavi dugo zatočeni u nama odjednom ugledaše svjetlo dana. Divimo se svemu, sanjamo, u sitnicama vidimo čudo i bajku. Polovicu te ljepote u sebi trošimo kao da će sutra smak svijeta. Drugu polovicu čuvamo za .... reći ću poslije za kada.

Eh, dakle - to je vrijeme nježnosti. Novootkrivenom biću želimo pružiti sve najbolje i najljepše što nosimo u sebi. U toj igri traženja, pjesništva, ispitivanja i luckastog dodvoravanja osjećamo se začarano i doista posebno. Osvajamo i želimo biti osvojeni Nezaustavljvi zamašjak ljubavi pomalo se i sve brže okreće (nezaustavljivo...hm?)...

A da u vremeplovu braka potrčimo malo (više) naprijed...?

U braku smo poslove i EMOCIJE podijelili na "muške" i "ženske". Hajdemo malo o toj ružnoj podjeli: muškarac je šrt emocijama, to je područje koje je prepušteno ženi (poput kuhinje ili domaćinstva) ona je ta koja stalno nosi srce na dlanu, on se brani šutnjom. Ona je ta koja želi razgovarati o ljubavi, on će radije o ekonomiji. Ona je ta koja nježnošću krasi dom, muškarac misli da je zadužen za sigurnost. Svakom svoje.

E tu nastaje problem... i kad je oluja došla do granice paničnog spasavanja sa broda koji tone, tada nerijetko, naši gore spomenuti macho muškarci iz nekog zahrđalog sanduka vade onu drugu polovicu emocija i pokušavaju spasiti nespasivo i oživjeti nešto što je godinama venulo. Zaboravljaju da se nježnost umnaža i živi nježnošću, te da je ta druga polovica škrto čuvanoga blaga za crne dane davno usahla i da nema duše. Ponovno dolazi vrijeme toplih riječi, pažnja, romantike, svijeća i cvijeća, zaklinjanja i obećanja obučenih u zlato, čitaju se stare pjesme, prelistavaju požutjeli papiri, skida se prašina sa uspomena koje godinama nisu vidjele sunca..... Prekasno ili ne???


MAGLA I SUNCE

U srcu svake magle u nama sja sunce koje bi nam htjelo posvijetliti.
Valja nam stoga sa sunca pomno uklanjati maglu kao koru, kako sunce ne bismo pozlijedili.

A magli budimo zahvalni jer nas ona poučava o vrijednosti sunca za kojim čeznemo, i o našoj vastitoj.

S. Lice

Drago blogersko društvo htio bih vas potaknuti da još jednom pročitate ovu priču.


- 16:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #