srpanj, 2004 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
...ponekad dobiješ što želiš,
ponekad dobiješ što trebaš,
ponekad dobiješ što dobiješ...

Mike Gayle

Misli za svaki dan...
Prorok
Jesam li ja harfa koju ruka Svemogućega može dotaći ili frula da dah Njegov može proći kroza me?

Razgovarate kad više niste mu miru sa svojim mislima;
I u mnogom vašem razgovoru mišljenje je napol ubijeno
Bog ne sluša vaših riječi, osim kad ih sâm izgovara na vaša usta.

Kao što vas ljubav kruni, tako će vas i razapeti. Jer, koliko vam pomaže da rastete, toliko vas i potkresava..
Ali ako svojem strahu budete tražili samo ljubavni mir i ljubavni užitak,
bolje vam je da pokrijete golotinju svoju i da odete s gumna ljubavi,
u svijet godišnjih doba, gdje ćete se smijati, ali ne punim smijehom, i gdje ćete plakati, ali ne svim svojim suzama.

Ljubav nema ništa niti ona može imati:
Jer ljubav je dovoljna ljubavi.

Bit ćete zajedno i onda kad bijela krila smrti razmetnu vaše dane.
Da, bit ćete zajedno čak i u tihom Božjem pamćenju.

Pjevajte i plešite zajedno i radujte se, ali neka svako od vas uzmogne biti i sam.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Ima ih koji imaju malo i sve daju.
Ima ih koji daju s radošću i ta radost je njima nagrada.
I čovjeku široke ruke veća je radost naći onoga tko će primiti nego samo davanje.

Svaki rad je prazan ako nema ljubavi.
Rad je ljubav koja biva vidljiva.
Ali, ako ne možete raditi s ljubavlju, nego samo s gađenjem, bolje je da se ostavite rada i da sjednete uz hramska vrata i da prosite milostinju od onih što s radošću rade.

Vaša je radost vaša raskrinkana žalost.
I samo vrelo iz kojeg vam smijeh izvire često je bilo puno vaših suza.
Što žalost više raskopa vaše biće, to u nj može više radosti stati.
Kad ste radosni, zavirite duboko u svoje srce i otkrit ćete da vam je radost dalo ono što vam je dalo i žalost.

I ne trpite da praznňrukî sudjeluju u vašim poslovima, koji bi za vaš trud prodali svoje riječi.

Uživate u postavljanju zakonâ,
a još više uživate kršeći ih. Poput djece što se uz ocean igraju, uporno gradeći pješčane kule, a onda ih uz smijeh razaraju.
Što bih rekao o njima, osim da stoje na suncu, ali leđima okrenuti suncu?
Oni vide samo svoje sjene, a njihove su sjene njihovi zakoni.
I što je sunce njima nego bacač sjena.

I što biste, ako ne krhotine samih sebe, odbacili kako biste bili slobodni?

Mnogo ste svoga bola sami odabrali.

Željeli biste saznati u riječima ono što ste oduvijek znali u misli.


Halil Džubran

Linkovi
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

Moja preporuka!!!
_____________________
Hal
Kross
Maritin kutak
*Piskarije*
Reginaelena
Poliglotna
uspjeh
tritockice
Carrie
Mr.Piton
lil fish
Djevojka sa otoka
maja
Lagana
lonely girl
Ja u ljubav vjerujem
um
ja i ti

Moj mail:
ditemora@net.hr
ICQ: 41976683

Poslušajte koji savjet......

Paradoks našeg vremena kroz povijest je da imamo veće zgrade ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više ali imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje.
Imamo veće kuće i manje obitelji, više pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
više stručnjaka ali ipak više problema, više medicine ali manje zdravlja.
Umnogostručili smo naš imetak, ali smanjili svoje vrijednosti.
Govorimo previše, volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i natrag, ali imamo poteskoću da pređemo preko
ulice upoznati novog susjeda.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude. Pišemo više ali učimo manje.
Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati. Gradimo više kompjutera da sadrže više
informacija, da proizvode više kopija nego ikad, ali mi komuniciramo sve
manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i spore probave, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa, luksuznijih kuća ali uništenih
domova.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu a ništa u skladištu. Vrijeme
kada vam tehnologija može donijeti ovo tekst, i vrijeme kada možete
odabrati da li cete ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena sa vašim voljenima, jer oni neće biti tu
zauvijek.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome koji vas gleda sa
strahopoštovanjem, jer ce ta mala osoba uskoro odrasti i otići. Sjetite se
da date topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete
dati svojim srcem.
Sjetite se da kažete, "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, ali
najviše od svega i mislite tako. Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu
kada dolaze duboko iz vas.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena podjeli
vaših dragocijenih misli s drugima.

OSTANIMO MLADI!
- Odbacimo nebitne brojeve. To uključuje starosnu dob, težinu i visinu.
Prepustimo doktorima brigu o tome. Zato ih i plaćamo.
- Čuvajmo vesele prijatelje. Losa raspoloženja nas jedino vuku ka
dnu.
- Nastavimo učiti. Naučimo više o kompjuterima, vještinama, vrtlarstvu, o
bilo čemu. Nikada ne dajmo mozgu da bude besposlen. " Besposlen um je
radionica lošega ." A ime losega je Alzheimerova bolest.
- Uživajmo u jednostavnim stvarima.
- Smijmo se često, dugo i glasno. Smijmo se dok ne izgubimo dah.
- Suze se dešavaju. Izdrzimo, odbolujmo, i produžimo dalje. Jedina osoba
koja je uz nas čitav život smo mi sami. Budimo ŽIVI dok živimo.
- Okružimo se onim što volimo, bila to obitelj, ljubimci, uspomene,
muzika, biljke, hobiji, bilo šta. Nasi domovi su nase skloniste.
- Cijenimo svoje zdravlje: Ako je dobro, čuvajmo ga. Ako je nestabilno,
popravimo ga. Ako se ne može popraviti, nađimo pomoc.
- Ne preuzimajmo krivicu. Krenimo na put do šetalista, do obližnje
pokrajine, do strane zemlje, ali NE tamo gdje je krivica.
- Recimo ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.


I ZAUVIJEK UPAMTIMO:
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego momentima koji nam
oduzmu dah.

27.07.2004., utorak

Daj da te nađu...

U ranom i toplom sumraku jedne subotnje večeri u listopadu, djeca u susjedstvu igraju se skrivača. Otkad se nisam igrao skrivača? Trideset godina, možda i više. Sjećam se kako se igra. Učas bih se mogao uključiti da me netko pozove. Ali, odrasli se ne igraju skrivača. Barem ne samo radi zabave. Nažalost.

Jeste li vi među djecom u svojoj ulici imali nekoga tko se skrivao tako dobro da ga nitko nije mogao naći? Mi smo imali takvoga. Nakon nekog vremena odustali bismo i otišli, a on neka se skriva dok ne crkne. Prije ili kasnije došao bi za nama i on, bijesan što ga nismo i dalje tražili. A mi smo bili bijesni jer ne igra kako treba. Skrivaš se da bi te netko pronašao, tumačili smo mu. A on je odgovarao da se nema smisla skrivati ako ćeš pustiti da te otkriju, pa smo svi vikali tko je on i zašto misli da zna bolje do nas, i da nas baš briga što on zna, i da se više nećemo igrati s njim ako tako nastavi, tko njega uopće treba, i slične stvari. Skrivanje i vikanje. Međutim, slijedeći put on bi se isto tako predobro sakrio. Vjerojatno i danas negdje čuči dobro skriven.

Dok ja pišem ove retke, igra je u punom jeku; pod hrpom suhog lišća u dvorištu ispod mojeg prozora krije se jedan dječak. Dugo već leži ondje, svi ostali su nađeni, skupili su se oko pika i dogovaraju se da odu i ostave ga. Razmišljam da li da odem do pika i šapnem im gdje se skriva. Pomišljem čak da zapalim to suho lišće, tako da mora izaći. Na kraju sam jednostavno kroz prozor viknuo: "MALI, DAJ DA TE NAĐU!". I toliko ga uplašio da se vjerojatno popiškio u gaće od straha, rasplakao i potrčaš kući da me tuži mami. Teško je znati čime pomažeš a čime odmažeš.

Jedan moj poznanik je prošle godine tako otkrio da ima rak. Neizlječivi. Bio je liječnik. Znao je stoga mnogo o umiranju, i nije htio da njegova obitelj i prijatelji propate zajedno s njim. Stoga je čuvao svoju tajnu. I umro je. I svi su govoriili kako je bio hrabar kad je odlučio patiti bez riječi i nikome ništa ne reći, i tako dalje i tako dalje. Ali u intimnijem društvu, i obitelj i prijaatelji rekli su da zapravo ljute na njega zato što im je pokazao da mu nisu potrebni, što nije vjerovao u njihovu snagu. I boljelo ih je što se nije oprostio s njima.

Predobro se skrivao. Da je popustio i dopustio da ga otkriju, ostao bi u igri. U igri skrivača, na način odraslih. Kad se želiš sakriti. Kad voliš znati da te netko traži. A nisi siguran želiš li da te nađu ili ne želiš. "Ne želim da to itko zna." "Što će ljudi pomisliti?" "Ne želim time nikoga opterećivati."

Još više od skivača, volim igru koji se zove Sardine. U toj igri osoba koja je ispala odlazi da se nekamo sakrije, a svi ga pođu tražiti. Kad ga netko nađe ostane i skrije se s njim. Vrlo brzo se svi skupe i natisnu jedni uz druge, skrivaju se zajedno, stiješnjeni u malom prostoru, poput legla psića. I vrlo brzo se netko zahihoće, netko ne može zadržati smijeh, i tako se svi u smijehu otkriju.

Srednjovjekovni su teolozi čak i Boga opisivali na način koji je blizak igri skivača, zvali su ga Deus absconditus. Ali ja mislim da je Bogu zapravo bliža igra Sardina. I da će ga svatko na kraju naći kao što se u sardinama svi na kraju nađu-zbog neobuzdanog smijeha koji nas otkrije zbijene jedne uz druge.

"Pik spas za sve!" Djeca na ulici uzvikuju poziv koji znači "Dođi na pik gdje god bio. Počinje nova runda." To i ja kažem. Svima onima koji su se sakrili predobro. Mali, daj da te nađu! Pik spas za sve.

R. F.

... i govorili su naši stari:
"Čovjek se ne treba ogledati u vodi,
nego u drugim ljudima."
- 00:43 - Komentari (2) - Isprintaj - #