VODOVOD
Prošli put pratio sam Jadro i došo do njegovog izvora.
Interesantno je da nema nijednog pritoka, ako cementara i judi nisu priključili svoje otpadne resurse.
Trebalo bi bit znano da je još car Dioklecijan prije cca 1700 g. vodu direktno s izvora,
kanalom, dugim cca 9 km., slobodnim padom doveo u svoju palaču.
To očito nije bilo samo za činit bevandu, jer kanal prosječnog profila 75*160 cm.
dovodio mu je oko 100 hiljada kubika vode dnevno. (cca kubik u sek.)
Naravno isprid palače da je napravit rezervoar odakle se voda dalje razvodila po palači.
I sve to lipo bez letrike, bez pumpi i drugih blagodati civilizacije, samo sila teža, ........
a višak je bome išo u more.
Kanal pratio zemljište po slojnicama, a di je bila dolina napravili su kanal na stupovima, a di je bilo brdo probili su tunel.
Pa tako napravljeno sedam većih ili manjih prelaza dolina i prokopano četiri tunela.
Kanal i danas dovodi vodu Splitu i okolici, naravno temeljito obnovljen u skladu s hidro,higijensko-tehničkim uvjetima.
Tokom vjekova ovaj sistem bio devastiran i razrušen i kao takav van upotrebe do 1879 g.
kada pod upravom Bajamontija biva obnovljen.
Kasnije, u "mračno doba", uz Dioklecijanov vod dodan je i novi, pa tako zajedno, ruku pod ruku veselo teku,
do točke gdje Dioklecijanov vod služi samo za atrakciju, ili je potpuno nestao pod temeljima grada.
Kanal počinje od samog izvora, ali kako sam prije reka tamo pristup nije dozvoljen
Pozdrav izvoru,
zato idemo šetnjom po kanalu prema Splitu.
a ispred mene ima još šetača.
Ne može bit bez točkih,
i odma na samom početku kratki akvadukt premošćuje malu udolinu.
Nedaleko iznad suvremeni "autodukt", odvojak autoputa za pristup Splitu.
Dalje vodovod ide po izohipsi
i prelazi jednu
pa drugu udolinu
da bi potom bila suvremena kontrolna stanica gdje se voda klorira, što sada, kažu,
napuštaju, jer je klor veoma ubitačan u slučaju kakvog neželjenog incidenta.
Na cca 2-om km. trasa prolazi kroz kratki tunel
kojem s ove strane ne mogu pristupiti, jer je teren veoma obrasao.
Zato pozdrav Klisu i
Solinu
Putem okolo
nalazim izlaz iz tunela koji je dužine cca 100 m
i dalje unutra se ne može.
Tu, od 2-gog do 3-ćeg kilometra
vodovod vijuga
i dalje ide novovjekim naseljem
uz ulicu,
a koju drugu već Dioklecijanovu,
da bi kod ove kontrolne kućice opet ušao u tunel dužine cca 300 m.
Ovdje se nova i stara trasa malo odvajaju,
da bi se opet poslije uhvatili pod ruku.
i akvaduktom premostili
dolinu Karabaš
pa potom opet ispod puta
preko doline
Bilice
a onda kroz vrata
preko autoputa stari i novi vod, svaki za sebe.
Potom započinje najviši akvadukt
zvan "Mostine", jer je stoljećima bio srušen van njegove stvarne funkcije.
Najveća visina je 19 m, a dužine je 234 m (Rep.zavod za zaštitu spomenika kulture SRH,
Splitski vodovod, separat, Nadežda Katanić i Milan Gojković, 1972.g.)
ova građevina je vidljivo najmonumentalnija
iako nije kompletno originalna
već su to samo izvjesni stupovi i
i neki lukovi.
Pogled na Mostine od ispod autoputa
i sa autoputa je impresivan,
zahvaljujući Antoniju Bajamontiju kada je 1879 g.
čitav vodovod obnovljen i ponovno stavljen u funkciju.
da bi većin dijelom funkcionirao do danas.
Trasa nadalje ide pored novog Mala (kojeg nikako da otvore !?)
preko manjeg
akvadukta
gdje zaokreće i ide ispod autoceste
i hita dalje na zapad
do suvremene crpne stanice pred ulaz u tunel
ispod naselja Ravne njive i Brda.
Odavde se sada voda distribuira samo novoizgrađenom mrežom.
Dio vode slobodno otječe,
a prije su ovo bile cijevi za daljnju distribuciju
Tu počinje najduži tunel koji je u Dioklecijanovo doba(i Bajamontijevo) naravno bio u funkciji i evo njegov tlocrt i uzdužni presjek.
Tunel je građevinsko-geodetski pothvat za divljenje.
Dug je 1268 m raznih profila presjeka, uglavnom visine čovjeka, a širine cca 1 m.
Paralelno s bušenjem tunela probijane su vertikalne štolne njih 38,
od kojih je samo 9 (označene crveno) probijeno do površine zemlje.
Tunel nije iskopan baš u pravcu,......
sa onom tehnikom vidio bih vas kako bi vam ispao!!
Oni su ga iskopali samo 4 % više od dužine koju bi iskopali da su ga kopali po pravcu.
Recimo, ako ćemo lagat, da sam ga obaša uzduž i popriko. ........
nije diplomski pa neću stavljat izvore di sam drpija slike.
Autori mi neće zamirit, nadan se!!
Jedan mogući ulaz kroz vertikalnu šahtu je u ovom parkiću iza ograde
(po Google maps 43 31 11,35 S 16 28 22,42 I)
i da napravim slijedeću sliku morao sam planinariti,
jer su vrata u ogradi zaključana.
Ovu zgradu Vodovoda čuva ovaj bunker,
a pozadi je kanal kuda je išla voda do palače.
Dalje kroz grad stari vodovod je nestao osim nekih fragmenata koji su pronađeni pri gradnji kuća.
U gradu ova zgrada je iz 1897-me kada je vodovod obnovljen
i ponovo pušten u eksploataciju, a i danas su u njoj službenici vodovoda.
Na krovu su kameni ukrasi, a centralno mjesto zauzima
glava Dioklecijana, jedini kip imperatoru, Cezaru, koji je Split učinio svjetski poznatim,
ako ne računamo novovjeku crtariju na zidu kuće iza teatra.
Na putu prema palači obnovljena prva česma iz 1897 g.
I na kraju šećer, fontana "Bajamontuša" nekada.
Sam Bajamonti, kažu, nije htio da fontanu zovu po njemu, a on, iako žestoki talijanaš,
radio za dobrobit Splita i umro kao siromah, jer je i svoje novce davao za opće dobro.
Isti pogled danas.
Još jedna stara razglednica
i kulisa za potrebe snimanja "Velog mista"
i današnji pogled na sv. Franju.
|
