geomir

VISOVAC

I, .... E BAŠ HOĆEMO U ČAVOGLAVE



Sa slapova idemo na sjever pored rascvjetanog vinograda



Na putu prolazimo Miljevačkim platoom pored crkve u Drinovcima



do vidikovca



gdje stoluje Petar Svačić,



a pod nama Visovac kao na dlanu.



Spuštamo se serpentinama pored rascvjetanih grana,



taman na vrijeme kad kreće brod



do našeg cilja.



Najprije šetnja okolo,



sve skupa cca 400 m,



pored ribarske kućice,



i mjesta za odmor



do uređenog prostora pred crkvom,



uz koju je i muzej



sa raznim eksponatima uključujući i mene!



Pročelje crkve



i unutra sa dva glavna oltara



povezana sa samostanom



i njegovim klaustrom.



Ispred su grobovi s anđelom smrti,



mjesto za paljenje svijeća



i stari bunar.



Tu su dva momka, jedan crven



drugi plavi,



mali žuti pačići



i koka sa dječicom se valja u zemlji.



A kad se pojavi dama plavoglavog,



on se rašepuri i sprijeda



i straga,



uživajući u poziranju.

Sve u svemu .... Raj sada i tu. I ne triba ić dalje!
Nastavljamo osvajanje i drugih prostora.



Drniška crkva



koju čuva fra Julijan Ramljak.



I dalje Siverić, stanište jedne naše blogerice.



Penjanje uz brijeg do žute kuće, mogla bi bit mrtvačnica,



pred križem palim borcima,



crkvom sv. Petra



i grobljem.



Na povratku, zna se, pored Bevery hillsa



i već iz daljine nišanimo brijeg u Otavicama



pa preko Čikole



do podnožja mauzoleja



uh, uh,... puno skalinih,... do Crkve Presvjetlog Otkupitelja,



mauzoleja Meštrović, grobnice njegove obitelji.

Krećemo u posljednji okršaj i nakratko se gubimo,.....



ni ovima nije jasno ko in se to mota po ataru,



a i mi vidimo



da smo promašili metu.



Ipak, pronalazimo putokaze



i evo nas, kažu, na izvoru iako meni tako baš ne sliči.



Dalje, za svaki slučaj, koristimo tešku artiljeriju



i evo nas konačno tamo di, kažu, nećemo,



baš usred Zabrana