geomir

RÍBAŠĆINA

LOV SRDELA
Ne mogu a da ne dozovem u sjećanje
svoje odlaske "na sardele" s ocem, tamo negdje pedesetih.
Bilo je desetak mriža svaka sa po dvanaest ljudi u družini.
Parun, barker, šest drugova, dva svićara i dva šijovca.
Vôga - šîja... U prijevodu: vozi napred, vozi natrag
i zato se onaj koji brod drži na veslima zove "šijavac!!
Tada je već brod s mrižom (leut) imao motor za kretanje
i potezao dvi barke (lojde) sa feralima (svićarice).
Prije i poslije WW1 brodovi su pokretani na vesla, a ako je bilo vitra, na jedra.
Prvi motor u moje misto je došo 1935 i u početku, za kraće ture, nije se palio;
razlog: da se motor ne pati, štedio se za duže relacije.


Zaposlenici fabrike sardina sa svojom djecom. Autor slike nepoznat

Na početku sezone lova srdela "bruškitom" (izvlačenje brojeva na sreću)
se određivalo kome će koja "pošta" (pogodno misto za lov) pripasti
i kako će se tokom sezone mreže rotirati po tim "poštama".
Bilo je tu kasnije i manjih bruškita, ali zanemarimo sada to.

Mreže su dakle išle, svaka na svoju poštu
Svićarice bi upalile ferale na međusobnoj udaljenosti cca 50 m,
a leut s ostalom družinom bi se usidrio malo podalje,
U svakoj svićarici je bio šijavac i svićôr
koji je pratio ponašanje ribe i procjenjivao vrstu i količinu.
Na mjesto svjetljenja bacao se uteg na špagu (škandoj) da sjedne na dno,
a na vrhu je plivala tikvica i to je bio sinjôl,
postojani znak koji nije mogao da se makne
te je šijavac veslima morao održavati lojdu stalno pored tikvice,
jer u moru postoje strujanja (kurenti) koji su kao rijeka
i bez orijentira nije moguće držati brod na mjestu.
Na kurenat se moralo računati i kada se bacala mreža
da je struja mora ne zapetlja.
Poslije nekoliko sati svjetljenja svićari bi odlučili da li se isplati bacat mrežu
i tada bi pozvali paruna u leutu koji je komandirao izvedbom.


Škatulavanje srdela u fabrici. Autor slike nepoznat

Daljnja procedura kao i danas s tom razlikom
da su plivarice bile manje, a drastična razlika je u tome
što se tada sve radilo na ruke, a posljedica toga je bila t i š i n a ! ! !



Istovar srdela. Autor Andro Damjanić majstor fotografije

U svićarici sam, svićar u purteli na provi i gleda kako srdele "igraju",
na krmi šijavac ne vadeći vesla iz mora drži brod u mistu.
Čuje se tiho šuštanje ferala, ljeskanje vesala i srdele koje igraju.
Uzimam štap od metra dužine isto toliko
na njemu vezanog jačeg crnog konca sa praznom udicom
Povlačin udicu po površini mora lijevo - desno i....
Skuša se zakači na udicu.
Bilo je tada skuša i u čas sam napunio krtol.



Istovar srdela. Autor Andro Damjanić majstor fotografije

Prije plivarica bile su u funkciji mriže potegače,
jer su se potezale s kraja (kopna) sa posebnom "napravom" - krok!!



Griemo opet na sardele. Družina je - sedam njih i ja!



Lanterna ostaje za nama,



izlazimo iz luke,



a ovaj put idemo



na sjevero zapad



u susret Suncu



koje "bježi" od nas.



Pratimo avion,



kapetan prati ribonalazač



i kad se pokaže zadovoljavajući signal



gasi se motor,



baca sidro.



U blizini smo Bola na Braču,



pali se agregat



i reflektori počinju da mame ribu.



Ista ekipa tuče po trešeti i briškuli,



a neki se povlače u podpalubje.



Poslije nekoliko sati reflektori



privukli ribu na površinu


Kaže se da srdela "igra" . Smanjiti ton jer zvuk agregata nije ugodan.



Kad Mjesec proviri pali se feral na pomoćnom brodu, a pogase na brodu s mrežom.



Tada se svićarica polako udalji pedesetak metara,



a brod , bacajući mrežu,



okruži svićaricu koja pod sobom drži ribu.



Tada se vinćom



istegne imbroj i mreža se odozdo zatvori.



Potom započinje istezanje mreže



i odmah slaganje iste za sutrašnju uporabu.



Sve se odvija bez komandi



jer svatko zna svoj zadatak



i sve ide automatizmom



u ne baš ugodnim uvjetima rada.



Tako se mreža zbije



između dva broda



i počinje crpljenje ribe saćcem,



dizanjem istog nad baju



i ispuštanje ribe u nju. Riba se blesira sitnim ledom iz ledenice.



Odmah se vidjelo da je srdela male veličine



pa se nije sve ni iscrpilo već se riba pustila.



Većinom je u mreži bila srdela



i rijetke lokardice i inćuni.



Izmjereno i izbrojano, 75 kom/kg. Bezobrazno mnogo.



Zato je komanda da se zadrži manji dio što će netko otkupiti,



a ostatak ide natrag u more. More dalo more uzelo!!


Smanjiti ton jer zvuk agregata nije ugodan.



Kako se približavamo kući svíće, a galebovi su zadovoljni s obilnim doručkom.



Oko šest smo doma,



a za ručak je, se razme, na gradele



nekoliko lokardica i srdela.