geomir

ŠETNJA

PO LIPOJ NAŠOJ (1)



Još malo šetnje uz more



pored omladine koja se odmara



i kolonih,.......... starih



i novih,



crvene skulpture



i asa kupa.



Nakon pogleda na Duju s Matejuške



i na luku priko dva bovana na novoj rivi



krećemo na sjever.



Sveti Roko ne obećaje ništa lipega,



ali ipak i iza njega sunce sija,



a Macola i pjat fažola je neizbježan.



I na odredištu, Krapinskim toplicama, sunce sija,



a voda je ugodnih 34 Nivesa!



Sutra preko bregi



i dolina



uz križe



i hiže



stižemo do dvorca Trakošćan



s neizbježnim tragom nedavne prošlosti



Drvenim skalama



i okolo,



stižemo na glavni ulaz



s pokretnim mostom



koji bi mogao, ali se više ne diže.



Zatim kroz druga vrata



u dvorišće



do ulaza u dvorac, gdje nije dozvoljeno letratavat,
jer se unutrašnjost može lipo vidit na gore danom linku.



Spuštamo se do jezera



pored starih stabala pogodnih za orijentaciju,



i pored eutanaziranih,



idemo drvenim puteljkom uz samo jezero



i kraj plivajućeg restorana koji sada nije otvoren.



Sunce provlači zrake između debala,



a gore na brijegu dvorac je nesmetano osunčan



i pruža nezaboravnu i jedinstvenu panoramu.



A tek s odrazom,



u ovo doba godine,



u zaleđenoj površini jezera!!





Za kaznu u Lepoglavi



dobismo ručak u „Ivančici“ !

Nisu nas zadržali,.... šetnja se nastavlja.