Brazil i bicikli

subota , 22.02.2014.

Bicikli se u Brazilu ne koriste u onolikoj mjeri koliko bi prosječni Hrvat zamišljao da se koriste. Gradovi u unutrašnjosti nisu ravni, dapače uzbrdica ima puno i to strmih. Uz to ne postoji apsolutno nikakvo razumijevanje vozača motornih vozila prema biciklistima. Prema tome, voziti bicikl po gradovima je ekstremno opasno. Osim toga, voziti solo po noći nije preporučljivo niti zbog sigurnosnih razloga. A nekada ni po danu. Npr. jedna je biciklistica, članica reprezentacije, vozila specijalku po danu po Campinasu, prošle godine. Doma se vratila pješice, nakon što su je presreli motorom i oteli bicikl. U gradovima na moru, Santos, Rio de Janeiro, Recife... bicikli su zbog konfiguracije terena iapk nešto više korišteni. Koji bicikli se voze? Kao i nekada u bivšoj državi i ovdje je postojala jedna ili dvije velike tvornice za svaki tip proizvoda, pa tako i za bicikle. Caloi je tipa Rog, osim što im je godišnja prodaja par tisuća puta veća. Kako su u pravilu bili monopolist na ovom ogromnom tržištu i nisu se baš trudili napredovati tehnološki. Tako da je najpoznatiji model Barra Forte, koji je kao VW Buba u biciklističkom svijetu. Model postoji od kada postoji tvornica Caloi a proizvodi se uz vrlo male tehničke preinake sve do danas.

Caloi Barra Forte
Barra Forte je single speed bicikl, čelične rame, opako težak a prepoznaje ga se po krugu u sredini okvira. Osim ovog modela Caloi je proizvodio još nekoliko modela koji su ustvari bili svi bazirani na Barra Forte. Tako je bio model sa košaricom za žene, mali okvir za djecu... Takvo stanje stvari se održalo jako dugo, gotovo sve do danas. Brazil je daleko od svega i dosta je otporan na bilo kakve utjecaje iz vana, pa tako i na biciklističkom tržištu. Dok je u HR, Rog u velikoj mjeri istisnut stranim markama sa tržišta ovdje je Caloi još uvijek marka broj 1 sa tržišnim udjelom većim od 90%. Prošle godine je 70% dionica tvrtke prodano kanadskoj grupaciji Dorel, vlasnicima Cannondalea. To je u biciklističkim krugovima u Brazilu dočekano s oduševljenjem ali mislim da su očekivanja apsolutno nerealna. Svi oočekuju da cijene bicikla padnu i da im se kvaliteta poboljša. Kanađani ipak nisu dobri samaritanci nego kapitalisti koji gledaju samo dobit pa u tom svjetlu ne očekujem nikakve promjene u skorije vrijeme. Osim Caloia na domaćem tržištu ima i par manjih proizvođača nešto više sportskih bicikala. Najpoznatiji je GTS. Njihovi bicikli imaju nešto bolje dijelove ali su zbog uvoznih dijelova za hrvatske pojmove nevjerojatno skupi. Npr. bicikl Caloi sa Shimano Tourney dijelovima i katastrofalnom vilicom košta oko 3000 kn. GTS M1 je skoro duplo skuplji. Postoje naravno i uvozni bicikli, Specialized u prvom redu. Tako Epic Comp kao najjeftiniji Epic košta oko 40000 kn! Dok je isti u ZG samo 20000 kn. Osim toga ovdje nema oštrih zima tijekom kojih bi korištenje bicikla bilo ograničeno hladnoćom, snijegom i ledom. Dapače, glavna biciklistička sezona je po zimi kada su manje vrućine pa onda i nema nekih popusta na bicikle. Cijene su tijekom cijele godine jednake. Pa dobro kako onda lokalci voze bicikl? Tamo gdje se mi vozimo bome se voze samo Specializedi, Orbea, Cube, Cannondale i ostali. Desilo se jednom da sam na jednom mjestu vidio destak Epica jedan pored drugoga!!!! Prvo brdskim biciklima se ovdje voze samo bogati, oni koji bicikle voze na Mercedesima. A drugo ti bogati putuju po svijetu pa su svi bicikli dovezeni iz Amerike. Mi smo gledali prošle godine da kupimo jedan dječji bicikl od 24" ali kada sam vidio da bi me jedan preteški Caloi bicikl sa lošim dijelovima koštao oko 2100 kn odlučio sam potražiti isti biciklić u ZG. U Protea Jaski sam ubo Specializeda za 1800 kn. Rastavio strpao u kutiju i pravac Brazil.

Specialized u kutiji
Trebalo mi je jedno sat vremena za slaganje cijelog bicikla i podešavanje brzina. Ali barem sada djeca voze pošteni bicikl. Jedino mi je bilo žao što se ekipa u ZG potrudila da ga lijepo podese, a ja sam ga onda rastavio u paramparčad. Naravno da sam ga time potpuno raštelao. Ali što je tu je.

Specialized u kutiji

Složeni bicikl
Sebi i svojim kolegama sam također kupio par dijelova. I to sve u njemačkoj na siteu Bike Discount. Uz to što i inače imaju izvrsne cijene mi smo dijelove kupili u Prosincu kada su i najveći popusti pa sam za sitne pare dobio vrhunske dijelove iz prošle godine. Cijela grupa XT i Rock Shox SID vilica. Kako nemam sve alate za montažu pogona, morao sam odvesti bicikl u servis i u roku par dana je skoro sve bilo složeno.

Novi bicikl

Novi bicikl

Novi bicikl

Novi bicikl
Cijena? Prema lokalnim cijenama prava sitnica. Samo vilica ovdje košta između 12000 i 13000 kn! A sada možemo na nove vožnje. Na vrhunskom biciklu.

Godišnji

Konačno smo dočekali i to. Iscrpljen nakon Sao Silvestre, ušao sam u avion i zaspao. Probudio sam se negdje taman prije Pariza. Nova Godina, drugi kontinent. Godišnji. Imam trideset dana, što bi se nekome moglo činiti puno, jedino što po lokalnim zakonima i subote i nedjelje i praznici ulaze u računicu pa na kraju ispadne oko dvadeset i jedan radni dan. Kako mi je to malo, prodao sam para balkanskih fora, izišao tjedan dana ranije s posla i odlučio odraditi jedina dva radna dana prvog tjedna u godini u home officu. How yes no! Računalo upaljeno, notepad otvoren, gumica na backspaceu da ostanem zelen na mreži, tipa aktivan. I organizacija skijanja. Već prvog dana počinju posjeti, susjedi, Jura, uzimanje skija, pancerica, isprobavanje delicija napravljenih u kućnoj radinosti tijekom prošle godine.

Rakijestina, kobasice, šunka dobrodošlice
Osim što sam u jedina dva radna dana prvog tjedan morao držati gumicu na tastaturi morali smo organizirati i sve stvari za put. Zimske jakne, čarape, rukavice i sve ono što nismo koristili godinu dana jer u subotu već počinje hrvatski tjedan a onda su svi gore. Zar ne? Isti apartman kao i prošle godine ekipa skoro ista. Ove godine su nam se pridružili Martin i Milvija a otpao Tomislav.
U apartmanu sa hrpetinom djece
Atmosfera fantastična. Skijanje savršeno. Odmor genijalan. Hrpa snijega, vrhunski uređene staze, ljubazni domaćini, ne prevelika gužva. Sve funkcionira. Ovdje se ne mora misliti ni o čemu.

Na stazi

Raj
Ove godine sam došao ipak malo fizički pripremljeniji nego prošle godine ali ipak nisam moga održati korak sa Jurom i Martinom koji su se ganjali crnim stazama.
Piculin - najstrmija staza u okolici

Totalno opuštajuće
Djeca su prošla još jednu godinu škole. Prošli su par puta crnim stazama a da nisu ni znali. Uživali u snijegu. I dobro se izmorili.
Djeca uživaju na snijegu

Zar sam Hrvati piju?
Tjedan dana je brzo prošlo. Ali umjesto povratka u Zagreb idemo sjeverno, preko Insbrucka u Muenchen. U posjet starom prijatelju. Jamesu. James je s Malte. Živi u Njemačkoj. Žena mu iz Kolumbije. A iznajmljuju jednu sobu u stanu Talijanki. I onda dođemo mi u posjet. Prvi dan odemo na večeru gdje nam se pridruži njihov prijatelj iz Čilea koji je muzičar i svira sa nekim Brazilcima. Naravno da savršeno priča portugalski. Mješamo pet jezika za stolom. James se trudi objasniti nam jelovnik dok ne shvatimo da je konobar iz - Dubrave. Onda je nama bilo lakše a Jamesu ništa jasno. Drugi dan počinjem pravim bavarkim doručkom, bijele kobasice, slatki senf i pereci. I naravno talijanska kava.
Talijanska kava i bavarski doručak

Pereci
Dan smo proveli u posjetu dvorcu Neu Schwanstein. Dok su James i Vicky šetali psa po okolim brdima mi smo djecu odveli u dvorac. A nakon toga na neke životinje. Pečene s kumpirima. Mmmm...
Dvorac Neu Schwanstein

James, Victoria i mi
Naravno da smo dio vremena proveli u shoppingu. Nakon godine dana previsokih brazilskih cijena ovdje se sve čini kao na rasprodaji. Gotovo besplatno. A i izbor je beskonačno puta veći nego u BR. Nas je, sve skupa, najviše dojmio Lego dućan u kojem su se kockice mogle kupiti i u rinfuzi, onako na kile.

U Lego dućanu
Ostatak godišnjeg smo proveli u ZG u standardnom ritmu posjeta. Red obitelji, red prijatelja, red susjeda. Par treninga na nasipu i Bundeku. Ćevapi, kobasice, rakije, prava kava. Mjeseca dana brzo prođe. Nažalost. A sada slijedi ponovo jedanaest mjeseci rada do slijedećeg godišnjeg.
Povratak
Prvi dan nakon povratka odmah sam raspakirao par dijelova za bic koje sam ponio sa sobom iz ZG i odnio na slaganje bicikl. Uskoro slijede novi izazovi. :)
Dijelovi za bicikle

Sao Silvestre 2013 - Novogodisnja utrka

petak , 07.02.2014.

Kraj je godine. Obečao sam sebi da ću istrčati novogodišnju utrku Sao Paula. Ponovo. Nakon dvije godine. Ipak je to veliki događaj. 15 km, 28000 sluzbeno prijavljenih i oko 50000 ljudi na startu. Prije dvije godine sam učestvovanje u takvoj utrci smatrao samoubistvom ali ovi Brazilci od svega naprave feštu i karneval neviđenih razmjera pa tako i od ove utrke. Koliko sam onda bio nervozan danima prije utrke očekujući opći kaos i poznatu Brazilsku neorganizaciju, toliko sam ove godine bio opušten očekujući opći kaos i poznatu Brazilsku neorganizaciju. Ustvari, utrka je savršeno organizirana, pogotovo kada se uzme da na startu stoji 50000 ljudi. Koliko policije, ljudi u organizaciji, koliko osvježenja... Ali nije ni čudno, ova utrka se organizira od 1925 i najtradicionalnija je cestovna utrka u Brazilu i ponos svih građana ovog gradića. Ali da je kaos, bome je. Pripremao sam se tri mjeseca, napravio program i nisam izostao ni jedan trening :) Na utrku smo krenuli minibusom iz Campinasa, prije 6 ujutro. Start je u 9 i to je detalj koji smeta sve u Sao Paulu. Nekada se utka trčala u ponoć na samu Novu Godinu, tipa kao ona u Varaždinu ali onda su zbog potreba televizije Globo prebacili u jutarnje sate. Da ne smetaju najgledaniji prijenos dočeka Nove Godine. Meni je to super. Taman da otrčim pa na avion za Zagreb. Opća gužva u centru grada. Pola ulica blokirano, ali nitko se previše ne uzbuđuje. Rijeke ljudi idu u smjeru muzeja moderne umjetnosti na centralnoj aveniji grada.

Mjesto starta i dočeka Nove Godine

Jel' ovo samo zbog mene?
Mi se guramo negdje taman kod muzeja, jedno kilometar iza starta. Čuje se pucanj iz pištolja i opće oduševljenje među gomilom. Elita je startala. Kenijci i jedan Brazilac, Dos Santos. Mi stojimo. Nakon jedno pola sata radimo prve korake prema startu a onda prije samog starta počinjemo lagano i trčkarati. Opaka gužva. Više trčim lijevo desno nego prema naprijed. Imam silnu želju za postizanjem osobnog rekorda ali ne ide. Osim gužve i temperatura se diže na nekih tridesetak celzijusa. Za Sao Paulo vruće, ali ipak je ljeto. Cijelo vrijeme uz stazu stoje gledaoci i bodre trkače. Deru se, a trkači im uzvračaju na isti način. Opća buka i kaos. Prolaze me trnci. Trčim ok, ali oko desetog kilometra osjećam krizu. Teško je, ali biti će još teže. Nakon dvanaestog kilometra slijedi kilometar i pol uzbrdice na aveniji Brigadeiro. Puko sam ko kokica, ali ne odustajem, trčim do kraja iako bi najrađe stao. Ljudi oko mene plaču, ridaju, vesele se, grle se dok trče. Sve je nabijeno emocijama. Kao što je jedan tip rekao prije utrke, ovo nije utrka za obaranje rekorda. Ovo je utrka kojom se slave sva postignuća u protekloj godini, svi porazi i pobjede. Toga mi je ove godine bilo dosta, i previše. Stigao sam u travnju do neslavnog osobnog rekorda, 102 kg. Odlučio da je vrijeme da smršavim i da se počnem baviti ponovno sportom. Pokrenuo sam biciklističku grupu na poslu, koja trenutno broji dvadesetak ljudi. Dao časnu pionirsku da više neću raditi po noći i trošiti dvije litre kole, jedne kokice i čokoladu od 100 g dnevno, da ću smanjiti obroke za ručak. Počeo sam trčati i uspio povezati tri mjeseca bez izgubljenog treninga. Plivanje sam planirao ali nažalost nikako stić. Na poslu sam počeo uzvračati udarce a ne sam primati ih, iako sam još uvijek plav koliko me tuku. Mislim da sam konačno savladao jezik. How yes no. Našao sam opaku ekipu za sport i za izlaske. I tako razmišljajući o svemu tome, o skijanju koje slijedi i svim dobrim stvarima koji me čekaju na godišnjem prošao je i taj Brigadeiro. Skrenuo sam na glavnu gradsku aveniju i ušao u cilj.
Cilj utrke

Prvi shopping Sao Paula, Conjunto Nacional u novogodišnjem ruhu
Vrijeme? Nije bitno ljudi. Sam prolazak kroz cilj za mene je pobjeda. Povratak do minibusa, ekipa vadi prijenosni frižider koji su na moje opće snebivanje donjeli iz Campinas. Vade ledeno pivo za sve. Nazdravljamo. Ipak je Nova Godina. Sve najbolje svima u 2014.
Proslava Nove s mrzlim pivom

I superheroji trče
A za one koji žele znati više uvijek postoji službeni link utrke http://www.saosilvestre.com.br/. I da... trenutno sam na 85 kg :).....