Marketing
Sao Silvestre 2013 - Novogodisnja utrka
Kraj je godine. Obečao sam sebi da ću istrčati novogodišnju utrku Sao Paula. Ponovo. Nakon dvije godine. Ipak je to veliki događaj. 15 km, 28000 sluzbeno prijavljenih i oko 50000 ljudi na startu. Prije dvije godine sam učestvovanje u takvoj utrci smatrao samoubistvom ali ovi Brazilci od svega naprave feštu i karneval neviđenih razmjera pa tako i od ove utrke. Koliko sam onda bio nervozan danima prije utrke očekujući opći kaos i poznatu Brazilsku neorganizaciju, toliko sam ove godine bio opušten očekujući opći kaos i poznatu Brazilsku neorganizaciju. Ustvari, utrka je savršeno organizirana, pogotovo kada se uzme da na startu stoji 50000 ljudi. Koliko policije, ljudi u organizaciji, koliko osvježenja... Ali nije ni čudno, ova utrka se organizira od 1925 i najtradicionalnija je cestovna utrka u Brazilu i ponos svih građana ovog gradića. Ali da je kaos, bome je. Pripremao sam se tri mjeseca, napravio program i nisam izostao ni jedan trening :) Na utrku smo krenuli minibusom iz Campinasa, prije 6 ujutro. Start je u 9 i to je detalj koji smeta sve u Sao Paulu. Nekada se utka trčala u ponoć na samu Novu Godinu, tipa kao ona u Varaždinu ali onda su zbog potreba televizije Globo prebacili u jutarnje sate. Da ne smetaju najgledaniji prijenos dočeka Nove Godine. Meni je to super. Taman da otrčim pa na avion za Zagreb. Opća gužva u centru grada. Pola ulica blokirano, ali nitko se previše ne uzbuđuje. Rijeke ljudi idu u smjeru muzeja moderne umjetnosti na centralnoj aveniji grada. 
Mi se guramo negdje taman kod muzeja, jedno kilometar iza starta. Čuje se pucanj iz pištolja i opće oduševljenje među gomilom. Elita je startala. Kenijci i jedan Brazilac, Dos Santos. Mi stojimo. Nakon jedno pola sata radimo prve korake prema startu a onda prije samog starta počinjemo lagano i trčkarati. Opaka gužva. Više trčim lijevo desno nego prema naprijed. Imam silnu želju za postizanjem osobnog rekorda ali ne ide. Osim gužve i temperatura se diže na nekih tridesetak celzijusa. Za Sao Paulo vruće, ali ipak je ljeto. Cijelo vrijeme uz stazu stoje gledaoci i bodre trkače. Deru se, a trkači im uzvračaju na isti način. Opća buka i kaos. Prolaze me trnci. Trčim ok, ali oko desetog kilometra osjećam krizu. Teško je, ali biti će još teže. Nakon dvanaestog kilometra slijedi kilometar i pol uzbrdice na aveniji Brigadeiro. Puko sam ko kokica, ali ne odustajem, trčim do kraja iako bi najrađe stao. Ljudi oko mene plaču, ridaju, vesele se, grle se dok trče. Sve je nabijeno emocijama. Kao što je jedan tip rekao prije utrke, ovo nije utrka za obaranje rekorda. Ovo je utrka kojom se slave sva postignuća u protekloj godini, svi porazi i pobjede. Toga mi je ove godine bilo dosta, i previše. Stigao sam u travnju do neslavnog osobnog rekorda, 102 kg. Odlučio da je vrijeme da smršavim i da se počnem baviti ponovno sportom. Pokrenuo sam biciklističku grupu na poslu, koja trenutno broji dvadesetak ljudi. Dao časnu pionirsku da više neću raditi po noći i trošiti dvije litre kole, jedne kokice i čokoladu od 100 g dnevno, da ću smanjiti obroke za ručak. Počeo sam trčati i uspio povezati tri mjeseca bez izgubljenog treninga. Plivanje sam planirao ali nažalost nikako stić. Na poslu sam počeo uzvračati udarce a ne sam primati ih, iako sam još uvijek plav koliko me tuku. Mislim da sam konačno savladao jezik. How yes no. Našao sam opaku ekipu za sport i za izlaske. I tako razmišljajući o svemu tome, o skijanju koje slijedi i svim dobrim stvarima koji me čekaju na godišnjem prošao je i taj Brigadeiro. Skrenuo sam na glavnu gradsku aveniju i ušao u cilj.
Vrijeme? Nije bitno ljudi. Sam prolazak kroz cilj za mene je pobjeda. Povratak do minibusa, ekipa vadi prijenosni frižider koji su na moje opće snebivanje donjeli iz Campinas. Vade ledeno pivo za sve. Nazdravljamo. Ipak je Nova Godina. Sve najbolje svima u 2014.
A za one koji žele znati više uvijek postoji službeni link utrke http://www.saosilvestre.com.br/. I da... trenutno sam na 85 kg :).....
Post je objavljen 07.02.2014. u 23:59 sati.