Godišnji

subota , 22.02.2014.

Konačno smo dočekali i to. Iscrpljen nakon Sao Silvestre, ušao sam u avion i zaspao. Probudio sam se negdje taman prije Pariza. Nova Godina, drugi kontinent. Godišnji. Imam trideset dana, što bi se nekome moglo činiti puno, jedino što po lokalnim zakonima i subote i nedjelje i praznici ulaze u računicu pa na kraju ispadne oko dvadeset i jedan radni dan. Kako mi je to malo, prodao sam para balkanskih fora, izišao tjedan dana ranije s posla i odlučio odraditi jedina dva radna dana prvog tjedna u godini u home officu. How yes no! Računalo upaljeno, notepad otvoren, gumica na backspaceu da ostanem zelen na mreži, tipa aktivan. I organizacija skijanja. Već prvog dana počinju posjeti, susjedi, Jura, uzimanje skija, pancerica, isprobavanje delicija napravljenih u kućnoj radinosti tijekom prošle godine.

Rakijestina, kobasice, šunka dobrodošlice
Osim što sam u jedina dva radna dana prvog tjedan morao držati gumicu na tastaturi morali smo organizirati i sve stvari za put. Zimske jakne, čarape, rukavice i sve ono što nismo koristili godinu dana jer u subotu već počinje hrvatski tjedan a onda su svi gore. Zar ne? Isti apartman kao i prošle godine ekipa skoro ista. Ove godine su nam se pridružili Martin i Milvija a otpao Tomislav.
U apartmanu sa hrpetinom djece
Atmosfera fantastična. Skijanje savršeno. Odmor genijalan. Hrpa snijega, vrhunski uređene staze, ljubazni domaćini, ne prevelika gužva. Sve funkcionira. Ovdje se ne mora misliti ni o čemu.

Na stazi

Raj
Ove godine sam došao ipak malo fizički pripremljeniji nego prošle godine ali ipak nisam moga održati korak sa Jurom i Martinom koji su se ganjali crnim stazama.
Piculin - najstrmija staza u okolici

Totalno opuštajuće
Djeca su prošla još jednu godinu škole. Prošli su par puta crnim stazama a da nisu ni znali. Uživali u snijegu. I dobro se izmorili.
Djeca uživaju na snijegu

Zar sam Hrvati piju?
Tjedan dana je brzo prošlo. Ali umjesto povratka u Zagreb idemo sjeverno, preko Insbrucka u Muenchen. U posjet starom prijatelju. Jamesu. James je s Malte. Živi u Njemačkoj. Žena mu iz Kolumbije. A iznajmljuju jednu sobu u stanu Talijanki. I onda dođemo mi u posjet. Prvi dan odemo na večeru gdje nam se pridruži njihov prijatelj iz Čilea koji je muzičar i svira sa nekim Brazilcima. Naravno da savršeno priča portugalski. Mješamo pet jezika za stolom. James se trudi objasniti nam jelovnik dok ne shvatimo da je konobar iz - Dubrave. Onda je nama bilo lakše a Jamesu ništa jasno. Drugi dan počinjem pravim bavarkim doručkom, bijele kobasice, slatki senf i pereci. I naravno talijanska kava.
Talijanska kava i bavarski doručak

Pereci
Dan smo proveli u posjetu dvorcu Neu Schwanstein. Dok su James i Vicky šetali psa po okolim brdima mi smo djecu odveli u dvorac. A nakon toga na neke životinje. Pečene s kumpirima. Mmmm...
Dvorac Neu Schwanstein

James, Victoria i mi
Naravno da smo dio vremena proveli u shoppingu. Nakon godine dana previsokih brazilskih cijena ovdje se sve čini kao na rasprodaji. Gotovo besplatno. A i izbor je beskonačno puta veći nego u BR. Nas je, sve skupa, najviše dojmio Lego dućan u kojem su se kockice mogle kupiti i u rinfuzi, onako na kile.

U Lego dućanu
Ostatak godišnjeg smo proveli u ZG u standardnom ritmu posjeta. Red obitelji, red prijatelja, red susjeda. Par treninga na nasipu i Bundeku. Ćevapi, kobasice, rakije, prava kava. Mjeseca dana brzo prođe. Nažalost. A sada slijedi ponovo jedanaest mjeseci rada do slijedećeg godišnjeg.
Povratak
Prvi dan nakon povratka odmah sam raspakirao par dijelova za bic koje sam ponio sa sobom iz ZG i odnio na slaganje bicikl. Uskoro slijede novi izazovi. :)
Dijelovi za bicikle