Orijentacijska utrka Rio Claro

subota , 28.05.2011.

Prva moja orijentacijska utrka na drugom kontinentu ikad. Pripreme obavljene. Upisali se u novi klub Clube de Orientacao Pirassuninga - COPIRA, uplatili članarinu 300 kn, uplatili članarinu savezu 60 kn, uplatili startninu 150 kn, uplatili iznajmljivanje čipova 36 kn iako smo donjeli svoje. I naravno, zakasnili na utrku. Rio Claro je nekih 80 km sjeverno od Campinasa pa sam ja predvidio da je to sat vremena auto cestom osim što nisam računao na brazilske autoceste i nekada ograničenja na 80 km/h kojih se vozači drže jer inače dobiju kaznu doma.

Dakle utrka se održala u parku/šumi u Rio Claru. To je neka stara farma koju su uspjeli očuvati jer se tamo naselila policija a šumu u okolici su zaštitili. To je navodno tipična šuma eukaliptusa u ovim krajevima. Problem je da nema zime, zime kakvu ju mi očekujemo u HR sa mjesec do dva hladnog vremena, pa podrast preživi cijelu godinu. Zelena boja na karti zaista je zelena boja i tu nema prolaza. Koliko sam ja vidio boje zaista odgovaraju našim bojama. No prvi problemi su nastali kada sam pročitao poziv. Naime u pozivu nisu popisane kategorije nego je napisan link na pravilnik saveza. Zato sam uzeo rezultate prve utrke za kup ove godine i prijavio se po njima. Također nije bilo ni karte za dolazak do mjesta okupljanja, već je karta objavljena dan prije same utrke kao i startne liste. Startne liste su objavljene u čudnom formatu, po abecedi a ne po kategorijama i to na stranicama saveza a ne kluba. Odmah smo otišli na cilj i ja sam pokušao zamijeniti brojeve čipova za naše. Ali, ne može. Program to ne podržava:)

Kao što sam već rekao na utrku smo uspjeli zakasniti. Tako da sam poziciju starta uspio slikati tek kada su start već raspremili. Pozicija starta je bila na OK mjestu. Na sredini ceste u hladu. Na startu je bio samo jedan sat, digitalni koji je bio na početku prvog od 3 koridora i koji je davao zvučne signale zadnjih 5 sekundi u minuti i označavao start. U drugom koridoru sam dobio posuđeni čip i pogledao opise kontrola. U trećem koridoru sam dobio kartu, dakle minutu prije starta. Ali ju nisam smio pogledati. Osim što mi je glavni organizator rekao da ju otvorim i provjerim kategoriju. Dakle ipak sam pogledao kartu. A onda sam shvatio da nema sata u trećem koridoru pa sam se koncentrirao na zvuk sata iz prvog koridora. I sve bi to još bilo ok da se ne štanca sam start. Dakle sport ident ne uzima vrijeme iz startne liste već prvo štancanje na startu.

Kada sam krenuo pogledao sam kartu i smotao ju. Sve je bilo po putevima. Nema greške. Na petu sam filozofirao da bi ja kao išao po kamenju od puta do kontrole ali sam brzo odustao. Neme šanse da bi se prošlo kroz nešto tako zeleno. Nastavio sam dalje po putu i ispalo je da ima hrpa ljudi koji mi dolaze u susret. Staza od 21B bi trbala biti jednostavna ali ovo je bilo stvarno prejednostavno, bez imalo orijentacije. Na kraju je idealna varijanta do predzadnje vodila preko starta što mi se činilo malo neobično i nezgodno jer sam trčao hrpi ljudi ususret.

Cilj standardan, onakav kakav bi trebao biti. Ništa specijalno osim što hrpa ljudi nije štancala finish, pa su se iz koridora morali vračati natrag. Ciljni prostor je bio na lijepom mjestu. Veliki natkriveni prostor koji se mogao koristiti za proglašenje u slučaju kiše. Doduše ovdje je sada zima pa kiše nema ali nikad se ne zna. Temperatura prava zimska 22 C i sunčano. Taman da ti na suncu nije vruće.


I tako mrtav, sa tragovima upale pluća čekam proglašenje kad eto glavnog organizatora, simpatičnog Marcela. Kaže da proglašenje malo kasni jer ne mogu isprintati rezultate! I kaže da savez Sao Paula, FOSP, iznajmljuje svim klubovima kontrole i na svaku trku dođe njihov čovjek, iz saveza, koji se bavi obradom rezultata. Dakle klub nije odgovoran ako neka kontrola ne radi, ako se smrzne, ili npr. ako se ne mogu isprintati rezultati :) Ali zato klub nema utjecaja na kvalitetu mjerenja vremena.

O ovakvom natjecanju bi se u HR mjesecima raspravljalo. Pisali bi se komentari i prozivali odgovorni. Ovdje je sve proteklo u opuštenom ozračju u kojem glavni organizator hoda okolo i priča viceve i raspituje se kako izgleda orijentacija u Europi. Karta mi se čini malo prezelena za organizaciju prave utrke. Ovako je elita imala sličnu stazu kao B s time da su na jednom mjestu ušli u bijelo područje sa podrastom, lagano šrafirano zeleno. Jedino što im je staza bila dosta duža. Rezultati su pokazali da postoji previše kategorija. Mnoge kategorije imaju samo jednog trkača. A proglašenje je bilo gore nego na bilo kojoj trci u HR jer se 95% natjecatelja pokupilo prije početka doma, i trajalo je oko sat vremena. Treba sve te kategorije pročitati! Pitao sam Marcela tko je napravio toliko staza za sve te kategorije a onda je ispalo da je bilo samo 8 različitih staza, tj. 4 a svaka od te 4 je bila napravljena u oba smjera. Što objašnjava zašto mi je hrpa ljudi trčala u susret. Na kraju mi se čini, ne da mi se čini nego je tako, da je zadnji Vihorov trening u Maksimiru bio puno bolje organiziran od ove utrke. Valjda će na sljedećem natjecanju 19.06. u Taubateu biti bolje.