Zadar - Zagreb: Dan drugi - Gamba Blog

Zadar - Zagreb: Dan drugi

srijeda , 25.08.2010.

Prvi dan smo se jedva dovukli do Gospića, što nam je bio cilj. Uzeli sobu u hotelu Ana i neizmjerno se obradovali tuš kadi sa masažom. Imali smo dvoljno snage tek za tuširanje i pliticu mješanog mesa. Drugi od tri planirana dana je počeo nešto kasnije. Što zbog bolova što zbog želje do posjetimo Teslin memorijalni centar u Smiljanu a u kojem je prva prezentacija u deset. U devet pokušavamo lagano, tj. vrlo lagano sjesti na bicikle. Boli! Krećemo prema Smiljanu. Plaćamo ulaznicu 50 kn i već pripremljeni očekujemo prezentaciju sa visokonaponskim Teslinim trafoom od 1 MV i 55 kHz, Teslinu turbinu uronjenu u potok, Teslin brod na daljinsko upravljanje koji veselo putuje između dvije platforme na potoku, film i posjet rodnoj kući. Sve nabrojano je fino popisano na internetskim stranicama centra.

Šetamo se po centru u očekivanju početka prezentacije. Nestrpljivo u sebi ponavljam već pripremljena pitanja koja ću postaviti na kraju, jer ipak sam sličnu prezentaciju prije puno godina vidio i u Tehničkom muzeju u ZG, ali onda mi kao kvalitetnom studentu energetike apsolutno ništa nije bilo jasno.

Počinje prezentacija. Nabildani tip objašnjava osnove pokusa u jednoj i pol jednostavnoj rečenici i naglašava da će pokus trajati 20 sekundi. I zaista. Prođe dvadeset sekundi unutar kojih se florescentna žarulja u mojoj ruci upalila pod utjecajem Teslinog transformatora dok sam ja bezuspješno pokušavao pronaći skrivene žice i odgovor na pitanje kako nas to Tesla vara. Pa tko je vidio da se energija prenosi bežićno? Upale se svjetla, ja zaustim moje prvo pitanje a narogušeni domačin objasni da je prezentacija gotova i da se izvolimo uputiti na prikazivanje filma o Tesli. Hm... Film je više bio o Teslinoj psihi nego o otkričima ali zato odmah nakon filma jurimo vidjeti na potok njegovu turbinu u radu.

Teslina turbina je niz paralelnih glatkih diskova koji se vrte oko iste osovine. Postiže vrlo visoke brzine ali joj je snaga manja. Šteta što više ne postoji, pa ćete mi morati vjerovati na riječ. A ne plovi ni brod na daljinsko upravljanje, već je izložen na stalaži u centru. Sigurno nikad nije ni plovio. Sve mi se više čini da ono sa bežićnim prijenosom energije nije jedina Teslina obmana.

Kuća i crkva izgledaju lijepo. Ispod kuće je spomenik na kome piše...

Ako ne znate engleski na drugoj strani piše na hrvatskom...

Pa jer ima ovdje nešto da valja? E pa da bome da ima. Imaju žarulje. I to ne bilo kakve, nego punjene rakijetinom. A svaki dobar biciklist zna da se dugačka vožnja mora započeti s jednom ljutom...



U Teslinoj kući u prizemlju ima nešto njegovih knjiga i malo priče o njemu i njegovima dok na katu, u potkrovlju ima par njegovih izuma.



A ispred kuće, Tesla himself.

Dakle, izgradnja ovakvog centra je jedna izvrsna ideja ali na ovaj način kako se održava čini mi se da za nekoliko godina centra neće biti. Zato preporuka svima koji imaju vremena, volje i mogućnosti, posjetite Smiljan dok još nešto ima za pogledati. Mi idemo dalje prema Perušiću u prekrasnom krajoliku uz rijeku Liku, "drugu najdulju ponornicu u Europi". Jura baš komentira kako bi tu bilo lijepo kampirati kad eto znak "Zabranjeno kampiranje". Prekrasno. Dolazimo u Perušić oko dvanaest i sjedamo u birtiju na kavu i odmor. I eto dva komada sjedaju pored nas za stol. Budući da mi se Juru više nije dalo slušati, slušam ja njih kako laprdaju. I kaže jedna drugoj kako oni razvijaju turizam u Perušiću i kako imaju dvije spilje pa će minirati između da se napravi jedna velika pa tu razvijati turizam. I onda u nekom trenutku počne pljuvanje po kamperima kako šugavi kaperi samo bi kampirali okolo u prirodi a ništa novaca ne bi ostavili. I ja već pomislim pitati a zašto ne naprave kamp pa da zarade nešto od tih šugavih kampera ali se suzdržah kad odem kod konobarice po upute kako da dođemo do Vrila Gacke kad će ona meni. Pa, pitaj ti jednog od ona dva komda što besposleno petkom oko podne ispijaju kavu pored nas. Pitam ja a što baš nju, a konobarica odgovara da ova radi u Turističkoj zajednici Perušić. A meni pjena na usta. Dakle to je ured koji sam zvao cijeli jedan radni dan a da mi se nitko nije javio. Bitno da ona pije kavu u radno vrijeme i plače kako eto turizam dosta slab, da bi tu nešto trebalo malo investirati, izminirati malo krških spilja i tako to. A DA SE JAVIŠ KOJI PUT NA TELEFON, A? I putniku namjerniku daš koju korisnu informaciju? To bi ipak bilo malo previše zar ne? Ljut odlazim dalje prema Otočcu, skrećemo prema Vrilu Gacke na ručak a kad ono pravi sportski jelovnik. Punjena pastrva sa šljivama umotanim u špek. I onda još malo špeka oko cijele ribe. Mmmmm... za prste oblizati. Preporuka.


Nakon dobrog ručka vozimo se prema Otočcu kroz prekrasan kraj pun vode i mlinova.

Umorni dolazimo do Otočca, sjedamo na kavu i sladoled i počinju filozofske rasprave o smislu života i ovog našeg puta. Plan nam je bio danas preći Malu Kapelu, a mi tek u Otočcu a već je pet popodne a mi mrtvi. Jura bi preko Dabra ili Plitvičkih jezera. Aha! Ja bih se držao originalnog dogovora preko Male Kapele. Konačno se teška srca odlučujemo ustati i odvesti do Brinja a onda slijedeći dan preko Male Kapele. Naš trodnevni put je upravo dobio četvrti dan. Nakon sat i pol vožnje dolazimo do Brinja i tražimo smještaj. Od kampa naravno ni ovdje nema niti k. Već smo izgubili i svaku nadu u bilo kakav drugi smještaj kada dolazimo do restorana Victoria prije samog uspona za Križpolje. Pitamo za sobe - imaju. Cijena povoljna. Masažna tuš kada još bolja nego u Gospiću. Masažne tuš kade su u Lici neki standard? Pregenijalni konobar, dobra pizza. I ponovno pitanje, jel nam ovo sve zaista bilo neophodno?