Massimiliano

srijeda , 28.05.2008.

Naš nadzorni je rođen na Siciliji. Zatim se preselio na Sardiniju a onda počeo turneju kroz Nigerijski Bush i ostale Nedođije da bi na kraju završi s nama u pustinji. Tipični Talijan, brz pri donošenju bilo kakve odluke. Kad stane na semaforu blica i trubi ovima ispred sebe, na siteu gazi Indijce i Koreance tako da oni kao u filmovima trče ispred njegove jureće Nissan Tiide bacajući sve što imaju u rukama u zrak. Kad uđe u kantinu Koreanke samo bježe. Neodoljivo me podsječa na jednog starca s crvenim sportskim autom. Jedino je malo mlađi i nikad nije čuo za Njegoša ili Gorski Vijenac. Shvatio je Massimiliano brzo našu patnju u Dohi i da tamanimo samo zamrznutu hranu pa nas pozvao kod sebe na večeru. Iako nam se baš ni nije dalo, uzesmo taksi i provozasmo se do njegovog Bavaria Hotela. Ogrome tri zgrade koje se nalaze u sjevernoj diplomatskoj četvrti Dohe odmah do Olimpijskog komiteta. Hodnik na katu je jedno tri metra širok i možda sto metara dugačak, i izgleda ko cesta. Apartman ili stan između 80 i 100 kvadrata, veeeelika spavaća soba sa kupatilom, manji dnevni boravak sa još jednim kupatilom, blagavaona i kuhinja. To je talijanski standard. Dok ostali, (Indijci, Rumunji), borave u 40 kvadrata po dvojica, i na posao idu autobusom, talijani svoje aute parkiraju u natkrivenoj garaži i kupaju se u velikom bazenu. Naravno stan potpuno namješten, LCD televizori (2 kom) mikrovalna, BESPLATNI pristup netu...Jakša se razveselio odmah pri ulasku kad mu je Massimiliano rekao da u frižideru ima 3 (TRI) pive i to one s alkoholom!!!A on, Massimiliano, ne pije alkohol. Massimiliano nam je ponosno pokazivao talijansku hranu koju je svu nabavio u Dohi. Onda je pripremi pola kile špageta i kisele paprike. Mi smo se kao gladni Balkanci bacili na posao i počistili sve što je bilo a onda shvatismo da je to sve bilo samo PRIMO, a glavno jelo, 30-ak dkg beefstakea tek se pržilo na laganoj vatri. Ali ništa nas nije moglo smesti. Satrali smo i to a onda udrili po nekim lošim turskim čokoladama koje sam nabavio u lokalnom indijskom dućanu. I tako, nakon dva tjedna konačno smo pojeli nešto pošteno u Dohi. Do slijedeće večere kod Massimiliana preostaju nam samo lazanje i špageti u domaćoj produkciji i naravno Nutella.:) U petak smo pozvani na bazen i to bi mogla biti prilika za još jedne bakanalije. Do petka ćemo se naravno još malo znojiti.