GALANTNA GOSPODA
11.12.2008., četvrtak
VESELO KREČENJE
|
Dakle, galantna gospoda su dobila poziv, pače molbu od strane svog cijenjenog člana Prxa da mu pomognu u krečenju jednog prostora. Prx je dan ranije imao nezgodu „na radu“, tj. šaku desnicu je ozlijedio dok je iskušavao samo njemu i njegovoj alatki znane „vratolomije“. Kako bilo, osigurao je i stavio na raspolaganje svoju alatku i alatke za krečenje. Svi smo ozbiljno pristupili poslu i udarnički maljali i paljali po zidovima te im na neki način dali novi život. Nakon sat vremena, prva ruka je bila gotova a oznojeni momci su odmarali i pili vodu. Sve dok… Mito je uzeo malo kreča i kao slučajno pokapao po Prxovim hlačama. Prx se nije naljutio, već je spremno prihvatio šalu te Bzua okrznuo po glavi sa četkom koja je imala kreča na sebi. Mito je potom, kao jako ljutito ustao, otišao do kante sa krečom, namočio prst u nju, prišao Prxu, snažno ga zagrlio da mi se ne otme te ga nježno podragao prstom po nosu ostavljajući bijeli trag na Prksovom nosu. Prks se isprva otimao, ali kako je Mito jak, nije mu mogao pobjeći pa se prepustio te naposljetku samo zažmirio. Mito se nesigurno nagnuo nad Prxovu glavu i ubrzo su se njihove usne spojile. Mito ga je držao u rukama i strastveno ljubio. Uskoro je strgao Prksov grudnjak. Nastavio ga je ljubiti po tijelu. Prx je shvatio što Mito želi i počeo se opirati i vikati: NEĆU, NEMOJ, TI SI LUD, ali u sebi je govorio: STAVI GA!!! Mito je brže bolje uhvatio Prxa za ruku i privukao sebi i otkopčao si šlic. Izvadio je svoju alatku, koja je bila toliko napeta da bi i sam dodir Prxovog jezika doveo do Mitinog svršavanja.Gurnuo mu ga je u usta, a Prx je neimavši kuda počeo pušiti. I sada veliki preokret dragi gledatelji, 16. minuta, Prks se diže i naglim i pravim Šukerovskim potezom obara Mitu na pod i naguzi ga! Ljudi moji, jeli to moguće?Prks pobjeđuje Mitu na Mitinom terenu!!? Sudac daje znak… Gotovo je!!! Bravo Prks!!! Treba biti velik i sportski čestitati Miti na pokazanom znanju. A vi dragi moji gledatelji, veselite se, zapjevajte pjesmu, pustite suzu, dignite visoko zastavu i glasno vičite: sretni smo što smo Hrvati! Budite ponosni i na naše dečke, jer oni to zaslužuju, oni su trenirali cijeli život za ovaj događaj. Još jednom: bravo Prks, bravo Mito, pružili ste nam obojica događaj kakav ćemo pamtiti do kraja naših života. Ja sam Ivan Blažičko aka Juks uživo iz jednog prostora koji se kreči. |
- 02:59 - Komentari (1) - Isprintaj - #
08.12.2008., ponedjeljak
VAnJSKozemAljci (kidnaPiRanje kaKvo Se ne viđa)
|
Vodeće domaće pero istraživačkog novinarstva ja ili ti ga Juks aka Gordan Malić je dobio nenajavljen anoniman poziv na mobitel u 2h i 47 min. Pozivatelj mi se nije predstavio, već je tiho zarežao: „Juks, dođi odmah na Savski nasip. Želim razgovarati s tobom…“ Još uvijek bunovan i uznemiren od poziva otišao sam u kupaonicu, umio se, počešljao, skratio brkove, bacio istovar, oribao kadu, stavio mašinu na centrifugu, okrečio kupaonu i zamijenio pločice. Izlazeći iz stana zapalio sam cigaretu, obukao vjetrovku i pozvao lift… Kada sam izašao van, podigao sam kragnu od vjetrovke i bacio pljugu. Bila mrkla noć, kiša je padala kao iz kabla, na uglovima ulice vjetar je raznosio smeće, pijanci i kurve su se derali a iz daljine se čuo lavež mačaka i mjaukanje pasa. Digao sam ruku i pozvao taxi. Vozaču sam kroz zube procijedio: „Slijedi onaj automobil!“ Vozač me izbacio van derući se da mi jebe milu majku, on radi 12 sati i sad ga zajebavam da slijedi auto u pustoj ulici. Osvrnuvši se, shvatio sam da je u pravu, čak nisam bio na ulici, nego na praznom parkingu ispred zgrade. Morao sam na pljusku čekati drugi taxi, koji je došao za sat vremena. Ovaj put sam rekao: „Savski nasip, vozi!“ Nešto kasnije, dvije siluete su se rukovale na Savskom nasipu, ispod mosta slobode. To nismo bili ja i misteriozni pozivatelj, nego vozači tramvaja koji tu razbijaju lozom krizu. Par sto metara dalje, ja sam pogledom prešao po grmu koji se tresao. Približivši se, prepoznao sam svog pozivatelja. S lažnom hrabrošću u glasu, glasno prozborih: „Jel ga zaguljuješ?“ Grm se prestao tresti. Nakon par sekundi iz njega izlazi spodoba kojoj je kapuljača prekrivala lice. Nije odgovorila na pitanje, samo je rekla: „Pomozi mi.“ Pitah ga: „a koji si sad ti?“, a spodoba otpočne svoju priču: Rođen sam u malom naselju (selu??! op.a.) kraj Zagreba. Rastao sam okružen roditeljskom ljubavlju i dobrim prijateljima. Jedino sam u srednjoj imao malu crnu epizodu, kada sam pao pod utjecaj zlog Lokija, ali to nema veze. Uskoro sam se počeo zanimat za žene, a žene su vragovi… Tako sam svojevremeno upoznao nju, Mia K. Uskoro sam se zaljubio u Miu, i iako me moja majka plačući upozoravala da nešto nije u redu s njom, uskoro sam postao romantično đubre. Jedne noći, oteli su me. Probudio sam se na planeti Skaa-Vaay, galaktika Duke-dina. Tamo je sve drugačije nego tu, neznaju za Velog Jožu, žene ne piju kave u bircu nego pivo, rakija se pije za ručak… I svi su seljačine, ne seljaci. Radili su mi najbrutalnije pokuse, željeli su ispitati granice prosječnog humanoida. Napijali su me od ranog jutra, ne bi li ispitali utjecaj alkohola na homo sapiensa, vodili su ljubav sa mnom kraj otvorenih vrata a pritom mi nisu dali da strastveni uzdah pustim, vodili me na domjenke gdje su svi bi bili primitivni a ja sam to morao gledati, vodili me na kafice kod nekih meni nepoznatih ljudi itd. Pobjegao sam im, dokopao se svemirskog broda „HŽ“ i vratio se u svoje naselje (selo??! op.a.). Sad sam tu, želim da objaviš reportažu o meni, da ne bi drugi pali pod utjecaj zlih svemiraca. Ovo dalje sad opet pišem kao Juks, kad smo to riješili idemo u revijalnom tonu dalje-u tom trenutku spodoba je podigla glavu a modrozelenkasta mjesečina obasjala je njegovo izobličeno i odvratno lice. Vidio sam mu suzu na obrazu… ili je to bila kiša koja je i dalje nesmiljeno padala, dugo, dugo u mrklu noć… |
- 22:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #
07.12.2008., nedjelja
Tko je torbao Tanju Torbarinu?
|
Kako najveću čitanost ovaj blog ima među ciljanom populacijom od 23 do 24 godine, vrijeme je da povećamo čitanost među djecom. U to svrhu, menadžment Galantne Gospode donosi detektivsku obiteljsku igru pod imenom: TKO JE TORBAO TANJU TORBARINU? Postani i ti privatni istražitelj i dokaži tko ga je stavio našoj Tanji. Tanja Torbarina je tri mjeseca trudna, a sama ne želi otkriti ime GG-a koji ju je oplodio. Njezin muž je platio tebi da otkriješ tko je ta protuha. Kada su priveli petoricu GG-ova svi su negirali prskanje u Tanjinu vulvu ali su priznali izvjesnu povezanost sa dotičnom gospodičnom: Steev je zadnjih 6 mjeseci osobni instruktor Tanje za Kjubeški jezik, Prx je voditelj kafića u kojem Tanja redovno pije jutarnju kavu već desetak godina, Lovro je Tanju upoznao na „Večeri poezije“ prije godinu dana te otada svakog četvrtka čitaju Goethea i zajedno plaču nad gorkom sudbom, Krpa i Tanja su se slučajno upoznali na Sljemenu kada je Krpa lovio šišmiše a Tanja šiš-ćevape i otad se viđaju nedjeljom popodne na grahu u Tomislavcu, Mito je osobni privatni Tanjin zubar. Detaljnim ginekološkim pregledom utvrđeno je da je Tanjino dijete začeto 14.9.2008.godine. Ovo su izjave Galantne Gospode što su radili taj dan: Steev: jebe mi se za nju, bio sam u Močvari tog dana! Krp: nemereš me jebat u mozak, ma ona je u kurcu, bio sam sa nekim sponzorima tražio pare za teren. Mito: kae buraz bio sam u kladi i Atlantisu cijeli taj dan. Lovro: miki, nisam al fakat nisam bio s njom, ne bi joj to nikada al nikada napravio, fakat mi je bed, ja sam bio u Nsb-u cijeli dan. Prx: spavao sam doma cijeli dan, nisam izlazio iz kuće, nemam pokaz. Kada je rođeno dijete: -bez beda spava u autu na parkingu plodina, -postaje pomoćnikom geodete -prva mu je riječ bila zmija -razbija se ko Branko Kockica -imalo uvijek spremnu frulu -non stop je šutjelo i gledalo ko tele u šarena vrata -bilo emocionalno -hvalilo se svojim dalmatinsko-purgerskim porijeklom -najveći kompliment mu je bilo: pa, solidno je -svako jelo mu je bilo „fino“ Tko je otac? |
- 19:47 - Komentari (1) - Isprintaj - #
04.12.2008., četvrtak
Juks aka Davor Butković
|
Opće je poznato da galantna gospoda vole „dobru kapljicu“ i fini zalogaj. Pogotovo hedonist Prx koji voli fino jesti. Njemu je jelo fino. Nije dobro, nego fino. Fino! Ja kao vodeći sommelier i gastroanalitičar Galantne Gospode u ovotjednoj recenziji predstavljam pekarnicu „Dinara“ i vrhunsko desertno crno vino „Ribar“. Recenzija pekarnice „Dinara“ Dakle, glavni kuhar u pekarni Dinara je Hamit Emiljazi, čovjek koji je pekao zanat kod vodećih prištinskih chefova. Kako pekarna u kojoj peče nije u njegovom vlasništvu, Hamit je prisiljen suzbiti svoju beskrajnu talentiranost, svojeglavost, prkos i priličnu beskompromisnost, jer to nisu osobito dobre reference za posao glavnog pekara u nečijoj tuđoj pekari. U Dinari bi Hamit trebao dokazati da nije samo talentiran, što mu nikada nitko nije osporavao, nego da je kadar ozbiljno i uspješno raditi u pekari. Prema prvim dojmovima - dosad sam dvaput jeo u Dinari - radi se o najvažnijoj pekarskoj premijeri u Zagrebu u posljednjih nekoliko godina. Dinarin se meni temelji na vatronetno temperamentnim a opet, razmjerno jeftinim sastojcima koje Hamit svakodnevno kupuje na tržnici. Meni se mijenja doslovno dnevno, s tim da je večernji ipak skuplji, opsežniji i s nešto čvrstih fiksova. Prošlog smo petka kod Hamita najprije jeli sočni, slatko-gorkatsti, bodljikavo ali neusporedivo sočniji burek sa sirom, slanac sa soba tjesteninom sa solju koja ga prekriva poput debelog snježnog pokrivača, pitu sa svježim korijanderom, koja je bila apsolutno spektakularna (a košta 7 kuna). Zagrizavši u nju kao da se dogodila eksplozija okusa. Izazvala je ponovo buđenje apetita a intenzitet njezina okusa oživljavao je okusne pupoljke za koje nisam ni znao da postoje. Ništa manje uzbudljiva nije bila ni žemlja s kunjkama (Hamit katkad u žemlju stavlja i sipice), da bi zatim na stol stigao aposlutni Hamitov favorit, masni burek s mesom, pečen 27 minuta koji je dobio sve moguće komplimente. Moj je bio medeni, flambirani, sa korom od najsvježijeg tijesta, duplo rezani milanski mesni burek. Meso je imalo tako potpun okus mesa, bilo je tako jako i sočno, gotovo kao da je dimljeno; začinske masti su imale punu aromu i tražilesu samo gutljaj vina da upotpuni doživljaj. Burek je bio pomalo zasjenjen fenomenalnim, kremastim i al dente jogurtom s brokulama koji je bio mekan i njegov okus je malo podsjećao na travu, poput pare slatkog daha same krave iz koje je bio izmužen. Za kraj smo naručili krafnu sa marmeladom. Izgledala je hrskavo i savršeno elipsastog oblika kao da ju je isklesao Michelangelo, ali kad sam je zagrizao, pokazala se mekanom poput sladoleda. Isprva sam bio svjestan samo prekrasnog nepoznatog okusa, vodopada raznih okusa koji su se postupno rastvarali na pojedine elementa. Osjetila se slatkoća marmelade zajedno sa blagim voćnim mirisom raznovrsnog voća sa Vezuva na kojemu su se pčele hranile. Zatim se osjetila vrtoglava suncem ispunjena aroma štaub šećera, a tek nakon toga oštar okus same krafne Cijene u Dinari iznimno su niske za taj rang pripreme peciva i inih pekarskih proizvoda: za večeru su sva predjela koštala između 4 i 8 kuna, dok su tek luksuznija glavna jela (burek od sira, burek od mesa, pita „zeljanica) prelazila deset kuna. Jedina zamjerka Dinari ide na račun vinske liste, jednostavno fale ambiciozna crna vina. Vina su nedovoljno maštovita za tako razigrano kuhanje. Među desertnim vinima blješti jedino „Venus“. Želio bih da Hamit Emiljazi uspješno svlada posao vođenja pekare i da Dinara dugoročno uspije. Zagrebačkoj je pekarskoj sceni prijeko potrebna injekcija pravog, ozbiljnog (a opet tako zabavnog) pečenja. Ocjena: 8.5/10 Recenzija desertnog vina „Ribar“ Ribar je u samom vrhu Badelove ponude, a Graševina Original je, pak, razmjerno jeftina kupaža shiraza i grenachea. Industrijska vinarija Badel u svojim se brošurama i na web stranicama redovito i razumljivo hvali visokim Parkerovim ocjenama za svoja vina, bilo da je riječ o “icon wines”, poput uistinu izvrsnog shiraza Malvazije i caberneta Babića, koji redovito dobivaju više od devedeset bodova jer ih vole vinski kritičari. Badel-laboratories, stara vinarija iz Industrijske zone (južno od Pešćenice), apsolutno nenadmašno stoji i kod niza drugih svjetskih vinskih kiritičara, pa joj je tako Hugh Johnson u svom ultra popularnom vodiču za 2009. godinu dodijelio 278 zvjezdica (usporedbe radi, vina iz Bordeauxa dobili su četiri, iz Champagnea tri, dok su californijska vina dvije), što je sasvim dobro za ne odveć ambicioznog proizvođača iz zemlje čija vinska industrija ulazi u kulturnu ponudu. Izvoz Badelovih vina već dvije godine zaredom pada, a slika o njihovoj kvaliteti sve je narušenija. Ti trendovi, naravno, ne vrijede za apsolutno vrhunska vina poput Ribara ili Zlatne kapljice. Ribar apsolutno spada, pak, u sam vrh „Ina-benzinske postaje podrum ponude“. Ovaj cabernet sauvignon iz 2008. sada je, čini se, u optimalnom stanju. Pun svježine, bogat, moćan, s lako prepoznatljivim okusima tamne čokolade, koji su se fino uklopili s toplim voćnim elementima, i s puno svježine na aftertasteu. Riječ je o jednom od boljih caberneta koji se mogu kupiti u kioscima Tiska. Graševina Original je, pak, razmjerno jeftina kupaža shiraza i grenachea, čijoj rustikalnosti i izravnosti već godinama ne mogu odoljeti. Ribar je jedno od mojih najdražih svakodnevnih crnih vina, koje redovito izaziva neposredni okrepljujući učinak. S obzirom na cijenu, šteta je što se ne pojavljuje češće na restoranskim vinskim listama. Ribar je vino za pljeskavice i kotlete. Da vodim roštiljarnicu, tretirao bih ga kao kućno vino i točio u šampanjske čaše. Usto je snažni cabernet za bifteke, janjetinu ili jela poput pašticade. Međutim, fino se slaže i s vrlo crnom, recimo 85-postotnom čokoladom. Ocjena: 10/10 |
- 22:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #
03.12.2008., srijeda
Pravi galantni gospodin
|
Slika na linku ispod prikazuje Mitu aka Bzu i njegovu ženu Zubić Vilu kako uživaju u prijepodnevnoj šetnji. Živjela jednakost spolova, dolje seksualna diskriminacija! To je moto i deviza našeg Bzu-a http://www.go-mrav.com/slike/pictures/albanac.jpg |
- 15:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #
02.12.2008., utorak
Krvava svađa
|
Makar mnogi misle da je to nemoguće, ipak i to se dogodilo! Sudar titana, sraz univerzuma, bitka junaka... Ja i moj drugar Pera smo se posvađali. Bilo je to ljeto 2007, kada su galantna gospoda u krnjem sastavu (juks, prx i krpa) odlučila provesti ljeto na Cresu, Osor, 3 km od civilizacije, u kamp kućici! samo moreno obilježeno je malim milijunom "smijem se da mi pluća ispadaju van" situacija, od samog početka (još u zg-u smo morali natočiti batmobil, pa smo stali na pumpu, a krpa je odlučio da mora usput kupiti pivkene za sebe i prxa, a meni sok jer ja ipak vozim, pa je odletio u prodavaonicu i izašao sa dva kjupeka od 2 i pol litre za sebe i prksa. Kad sam mu rekao da je trebao kupiti manje pakiranje (jebote,nismo ni krenuli, a ova dvojica će već biti mortus), ciljajući na piksu od pol litre, kmica me ozbiljno pogledao i samouvjereno rekao da nije bilo onih od litre i pol! jebem ti koja kmica, brijem da ni dan danas nij svjestan koju je prejebenu provalu izvalio) Kako bilo, sretno smo došli do Cresa, brčkali se, zajebavali, malo pivkana u umjerenim količinama, malo noćnog kupanja, malo šlatanje drugog kad misliš da je zaspao i svega ostalog što se događa kad ostaviš same trojicu mladića koji su se tek počeli seksualno istraživati. bio je to jedan od onih savršenih odmora. sve dok jednog dana... odlučili smo za večeru ispeći ribu na ka ono brale gradele. kupili smo dvije mrcine od riba kod nekog dede ribara iz Osora koji škilji kad gleda i vratili se u našu malu kamp kućicu našu slobodicu. tu smo odmah podjelili zadatke, ja ću naložit vatru, prx će peći a krpa će ga zaguljivati (mislim, nije mu to bio zadatak, al se nemrem sjetit koji je bio, zaguljivanje ziher nije,jer smo to radili kolektivno). i sada dolazi klimaks cijele večeri: tata loži vatru, prx me cjelo vrijeme snima, i popizdi i dođe do mene i veli mi da ložim prejaku vatru. Sada, tu se u meni događa onaj moment: koji kurac ti meni imaš srat majmune, di si ti bio kad je tata ložio vatre i pekao roštilje, ja znam najbolje! U prxu se paralelno događa moment: koji kurac ova seljačina juks, prvi put je na moru, zapalit će makiju okolo,samo ću moći pjevati: Gori gora, gori borovina gori duso nasa hladovina nije meni zao borovine vec je meni zao hladovine ja, revoltiran prxovim patroniziranjem i suptilnim davanjem do znanja da mi je vatra za kurac, hvatam najveću jebenu granu koju sam našao i bacam je na vatru. evo ti sad kmico! prx je lud, žuć mu radi i kreće me daviti! moram priznat da sam se već vidio na traumatologiji u Rijeci, a prx mi je kasnije priznao da je i njemu bilo mrma, da se već vidio sa Schantzovim ovratnikom. Tako bi bogami i bilo da se nije umješao prst sudbine. u biti, krpa, ali prst sudbine zvuči puno dramatičnije Krpa prozbori: daj prestanite biti pičkice obadvojica, nemreš me jebat tak u mozak! i uzme krpa ovu granu i izvadi je, a nas dvojicu pošalje na hlađenje. i zasjeli ja i pera jedan kod drugoga, šutimo, gledamo ispred sebe i proklinjemo Cres i jadransku obalu i Mlečane što nisu razorili osor tamo negdje 1486g. za dvadesetak minuta je sve bilo cool, pojeli smo ribu i počeli pumpat trbušnjake! |
- 12:50 - Komentari (2) - Isprintaj - #
01.12.2008., ponedjeljak
steeve ratni profiter
|
dok se mnogi boje rata i inih sranja steve mu gleda u oči i smije se. jednom sam mu u razgovoru spomenuo strah on me pogledao i upitao: šta je to? naime u kanadi ne znaju za strah samo za javorov sirup. čim je počeo balkanski rat steve se kao pravi pas rata vratio i otišao na prvu crtu u maksimir. kako je ustanovio da neprijatelj ne može probiti prvu crtu otišo je na kebab. prilikom plaćanja istog shvatio je koncept trgovine. odlučio je zaraditi koji dolar na crnoj burzi. imao je doma na lageru neke rabljene rakete koje je odlučio utopiti pod svaku cijenu ali ne i za svaku cijenu. kako nije mogao prodati rakete kod nas odlučio je pomoći kanadskoj vojsci i njima prodati te rakete. kako ih ni oni nisu htjeli kupiti steve im ih je odlučio pokloniti. Nakon toga niko se nikad nije zajebavao s kanadom ni s njihovom vojskom. Demonstracija te zastrašujuće sile dostupna je na niže navedenom linku. http://www.youtube.com/watch?v=0r38JNjFh0c&NR=1 |
- 23:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #
juks aka daju
|
nakon što je potrošio sve škude na fliperu odlučio se objesiti o obiteljsko stablo tj. žalosnu vrbu. probudio se tokom noći i shvatio da je postao nosferatu. dobio je nadljudske sposobnosti kao što su šiljasti zubi kojima može otvoriti svaku konzervu ili kao rapidografom nacrtati poprečni presjek mosta. osim toga dobio je i iskonski strah od češnjaka i još nekih vrsta povrća koje se uzgaja na kolcima te se bas ne veseli krizevima kao ni danjem svjetlu. osim toga ostao je isti. (znam šta dragi čitatelj pomišlja ali ne mito nije vampir.) isprva je bio utučen i lutao je noću od grada do grada tada je naišao na novogodišnji koncert poznatog umjetnika, ne nije riječ o loxu koncert je održavao elio pisak. to je bio kraj njegove depresivne faze i početak novog života. prvo je ubio elia a zatim mu je isisao krv iz piska. tu sreće svog mentora zdravka tomca koji je stojički na sva pitanja odgovarao sa: e nje bude! tu juks nasao mnoge odgovore. kad se vratio u zagreb kako nije mogao na danje svjeto zaposlio se kao noćni portir u eko ini. tu je naišao na veliku knjižnicu koja bi se dala usporediti sa onom u alexandriji pa ja kao i kršćani onu on zapalio ovu. nakon toga na scenu stupa primorac koji još i danas pokušava popraviti situaciju u školstvu. kako je u kasne sate na poslu ubijao vrijeme gledajući televiziju na ekranu se ukazao šišmiš naravno pogađate emisija se zvala rekonstrukcija. čelava spodoba na ekranu plakala je nad ubojstvom 13to godišnje djevojčice a nakon toga rekla:a sad reklame i otišla trgnut mirogojček u pauzi. juks se poveselio da je nakon stoljeća lutanja naišao na jednog od svoje vrste. svojim nadnaravnim moćima ustvrdio je da se zajebao jer valdec je samo ružan a nije vampir. dao je otkaz i odlučio se posvetiti noćnom životu. prvo se naslikavao u noćnoj patroli sa nemirnom berent pa malo kasnije sa njezinom najboljom frendicom alkom kujicom. nakon tog se povukao iz javnog života i preselio u malu tršnu baraku u kozari bronxu. tamo je širio smrt noću a veš danju. tako je jednom prilikom pao na sunce i izgorio. nakon toga je farizej bozanić blagoslovio baraku i "istjerao" đavla iz zgodnog ministranta. nakon toga je umro papa ali sreća je bila kratkog vijeka jer ubrzo je došo novi. duga starost teška bolest |
- 22:49 - Komentari (1) - Isprintaj - #
Motovun
- 21:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Evanđelje o Prxu
|
Lovro ako ćeš ikada ovo čitati, preskoči ovaj članak, jerbo bi ti mogao poremetiti duševni mir! Prxovi roditelji su dobili Prxa u vrijeme velikog popisa stanovništva koje je organizirao kralj Tito, a koji je bio organiziran u Zagrebu. Kako bi malog Njega uveli u knjige, Josip aka Panstje je uprtio svoju trudnu ženu Mariju aka Snuve na volovska kola i pravac ZG. Kako su tada zbog popisa sva konačišta bila prepuna ljudi Panstje je morao noć provesti u štali blizu Gračana. Igrom slučaja, Snave je dobila trudove i On je ugledao mrak noći. Prx je rođen, daklem, u maloj štalici na obroncima Zagrebačke gore. Upravo ta činjenica će odrediti njegov daljnji život, tj Njega će Medvednica uvijek zvati k sebi, Prx će omiljena melodija biti „na sleme na sleme“, te će On uvijek tražiti i najbanalnije razloge da se vrati svojoj gordoj planini, u sigurnost i vlažnost njezine maternice. Kako bilo, par dana nakon rođenja Onog, došli su Krpa, sa darom malim čmarom, Mito, s darom malom kitom i Đeki, s darom evo me na tvojoj seki. Svi su se poklonili Njemu. Kada je Panstje shvatio da mu mali može pretvarati vodu u vino, njegovoj sreći nije bilo kraja. Organizirao je Martinje svaki dan. Ali On je znao da je predodređen za puno veće stvari. Uskoro je počeo blebetat o svom Nebeskom ocu i istom takvom kraljevstvu. Skupio je samo nekoliko svojih istomišljenika, među kojima sam bio ja, Juks aka Daju (u dupe), te bauljao sa nama i šatro mudro trkeljao. Uskoro sam mu jedne prilike uvalio jezik u ćube i po Njega je došla marica i odfurala u Remetinec gdje i dan danas baca sapune po podu i diže ih. A ja? Pitaš li se neznani čitaoče moj, gdje li sam ja? Dal´ u tuđini, gdje roda svoga jezik znati neće, nadničarim za hljeb sa sedamnaest kora? Ili mi usne miluje med što ga pčela kusa sa latica petunije na livadi okupanoj kapljicama najsvježije rose zore bijele? Oh sumrače, sjetan li si... |
- 20:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #
starac i more
|
krenuo smo na planinu a kako smo malo kratki s planinama krenuo sam na sljeme. nisam ni pošteno zagazio u šumu kad protrči kordon biologa jureći nekog guštera. među njima prepoznam starog gada krpa koji odjebe guštera te odluči poći samnom do vrha. kako je predložio da krenemo prečicom zalutali smo. šuma je bila mračna a od svuda su dopirali jezivi zvuci ko iz ošini po prašini samo mračnijeg prizvuka. iz obližnjeg grma iskoči bend a frontman se zadere živio skred. odmah nam je bilo jasno zašli smo u domenu ludog loxa. bojeći se batina nabacimo neki pogo sa drvećem. lox oduševljen tom gestom odluči poći s nama do vrha. izašavši na pravi put ugledamo rastamana mitu kako sjedi na panju i stavlja nesto u neke papiriće pa to onda pali i smije se. dok smo mu prilazili naiđe medvjed i pojede ga a mi nastavimo svojim putem. stigavši do vrha ugledamo juksa. priđemo mu i protrljamo mu nožni palac svaki naizmjence, za sreću. nato naiđe pravi juks i nasloni se na svoj kip pa i on protrlja palac ali svoj i ne za sreću nego ga malo svrbi. časkajući dođemo do bijelog spusta i ugledamo steva sa dvije lavine blizanke. iz poštovanja prema istom skinemo kape a krp reče: ko su ovi ljudi? nakon toga se izljubimo (neki pederluk) i svak krene svojim putem. |
- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Usnio sam Rohatinskog
|
Dakle, sinoć sam sanjao izuzetno neobičan san. Sanjao sam da me na mobitel nazvao Rohatinski i rekao: Juuuukkks ssstari ggaaade, mmmorammmo se nnaaaći naaa pivkkkaaanu da mi daaaš pppaar sssavijeeeta. Odgovori mu: joj Roha sunce ti jebem, dođi bundek za pol ćuke sve ćemo rješit. i evo mene standardno upadam u brc, stisnem čvoku Rohatinkom u prolazu, naručim pivkana i sjednem mu se nasuprot i pitam: reci žac šta te muči? kaže on meni: Jjjullliusss kkkrrrriza jeee!ja mu odgovorim: e ako je kriza zovem svog čovjeka prx, kontraobavještajca za ekonomska pitanja. zovem prxa na mob, lik spava, zovem ga doma i nakon zvonjenja se mamurno javlja:halo? rekoh: Prx Žac me zove, jebe me da je kriza dolazo i da riješimo tu situaciju! prx se momentalno razbudi kaže: evo me za pol čuke, dolazim sa odborom za krizne situacije: krp- po pitanju macaklina, mito-pitanje vanjske trgovine željeznicom, steeev-vanjski poslovi sa Kanadom i Lovrom-pitanja umjetnika i pjesnika. rekoh prxu da je to cool. Kada sam obzanino Rohatinskom ko dolazi samo je guknuo: sssaaavvvrrršeeennno! i dolazi odbor, već su pod gasom jer su stali na tifonu i kupili par bombica pelina. svi malo ćušnu rohatinskog u stilu "di si majmune stari" sjednu i naruče pivkane, jer treba prerezati pelinkovce s nečim. Miti aka bzu teško pada alkohol, pa počinje šlatat konobaricu i pjevat neke ustaške. mi složno prihvatimo jer se u kriznim situacijama uvijek treba igrat timski. samo rohatinski šuti. Krpa mu objasni da će dobit po lijepoj pičkici ako se ne pridruži jer kakav je to način? jel to ljepo Željko? i žac muca i pjeva i malo mu je neugodnu. tada uvijek trezveni steev reče: dosta je momci,bacimo se na posao! bacili smo par kvalitetnih rješenja krize, Roha sve odbija. rekoh rohi : slušaj vamo ti monetarna kmico, bundek nije HNB stari moj ovo je geto, ova ekipa je preživjela sirova sranja, mi smo ludi, zvonimo susjedima na portafone i bježimo, bacamo petarde po kaslićima nemožeš se s nama tako zajebavat. jesi se kad ti Željko ispišao po liftu?nisi?e pa onda slušaj inače te neće spasiti sve kmice s wall streeta. tu mi se san prekinuo i počeo sam sanjat neke žene sa planete Vikler! |
- 13:54 - Komentari (0) - Isprintaj - #
Kolovoz 2009 (1) Siječanj 2009 (2) Prosinac 2008 (12) Studeni 2008 (4) Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
interno-inteligenti (h)umor. sirove kmice bacaju sirov text bez cenzure ako nisi zajebana kmica, bolje ne čitaj! (ve)SELJACI Intrigantni Juks aka kmicaskojomseboljenezajebavat ponovo jaše... www.geocities.com/gadjuks stranica je imala rekordnu posjećenost od 4 klika u tjedan dana! Julius je dobio pojačanje u vidu najbritkijeg i najpromućurnijeg pera današnjice. PRX aka кмицакојаучичирилицујермујеженаизсрбије ponovo jaše |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||