krenuo smo na planinu a kako smo malo kratki s planinama krenuo sam na sljeme.
nisam ni pošteno zagazio u šumu kad protrči kordon biologa jureći nekog guštera.
među njima prepoznam starog gada krpa koji odjebe guštera te odluči poći samnom do vrha.
kako je predložio da krenemo prečicom zalutali smo.
šuma je bila mračna a od svuda su dopirali jezivi zvuci ko iz ošini po prašini samo mračnijeg prizvuka.
iz obližnjeg grma iskoči bend a frontman se zadere živio skred.
odmah nam je bilo jasno zašli smo u domenu ludog loxa. bojeći se batina nabacimo neki pogo sa drvećem.
lox oduševljen tom gestom odluči poći s nama do vrha.
izašavši na pravi put ugledamo rastamana mitu kako sjedi na panju i stavlja nesto u neke papiriće pa to onda pali i smije se. dok smo mu prilazili naiđe medvjed i pojede ga a mi nastavimo svojim putem.
stigavši do vrha ugledamo juksa. priđemo mu i protrljamo mu nožni palac svaki naizmjence, za sreću.
nato naiđe pravi juks i nasloni se na svoj kip pa i on protrlja palac ali svoj i ne za sreću nego ga malo svrbi.
časkajući dođemo do bijelog spusta i ugledamo steva sa dvije lavine blizanke.
iz poštovanja prema istom skinemo kape a krp reče: ko su ovi ljudi?
nakon toga se izljubimo (neki pederluk) i svak krene svojim putem.
Post je objavljen 01.12.2008. u 17:16 sati.