Prije sam bila umišljena,sada sam savršena!!

Evo još jedna sličica kad mi je već krenulo...

Na mom blogu sve više ljudi ostavlja sve više komentara,uglavnom pozitivnih.U jednom je pisalo da trebam napisati više o sebi i objaviti koju sličicu.Moj opis imate u boxu a evo malo music sličica,samo za početak...

Primila sam loše vijesti:štrajk je gotov.To nije dobro.To definitivno nije dobro.A baš sam se nadala da bar sutra nemamo škole budući da moram pisati kontrolni koji nisam pisala kad smo izostali onaj utorak.
Srećom,već ga je čitav razred pisao i dobio rezultate pa sam vidjela sadržaj i uopće nije težak.Ne shvaćam kako to da nitko nije dobio pet.Najviši rezultat bio je 52/60.Kako smo mi pametan razred!
Opet sam pokušavala staviti neki dodatan sadržaj na blog i opet mi nije uspjelo.Šteta.Zato ću bar neku sliku staviti.Ovaj vikend bio je poprilično monoton.Doduše,sinoć smo išli u grad,preciznije,mama i tata su išli u grad a ja sam im se pridružila.Bilo je ok.Doduše nisam uzela starke kojima sam se iskreno nadala jer je mama odmah odbila bilo kakvu mogućnost nabavke tog artikla prije proljeća.Tata,kome je ta ideja i pala na pamet,pokušao se izvući govoreći da on ni ne zna što su to starke.Pa sam danas malo surfala po internetu i skinula jednu super sliku starki koja će mu ih prikazati(bar se nadam) u najboljem mogućem svjetlu.Ali strpiti ću se do proljeća.Recimo.Mama se sjetila da na zid zalijepi neki papir pa da će tu zapisivati moje želje za Božić.Dosad je promijenila već tri papira puna mojih dosadašnjih želja.Kad sam je pitala znali što to znači nije znala .Onda sam ja rekla:to znači da mi je lako izabrati poklon(e).

Danas je štrajk službeno započeo i za školu koju ja pohađam.Danas uopće nismo imali nastave.Jadni ravnatelj nije znao što bi pa je stavio utakmice.Mi smo se svi nakrcali na tribine u dvorani prije nego je uopće dovršio rečenicu.Bilo je nekih pomalo retardiranih tipova koji su igrali.Recimo,jedan dosta ružan tip je,umjestio da nabije loptu,spomenutu loptu promašio i dosta bolno pao na stražnjicu.Naš učitelj iz matematike je odmah ujutro pokrenuo bunu i na vrata zalijepio natpis ŠTRAJK.Ja sam jutros prespavala i kasnila na bus pa me je mama odbacila.Čim sam izašla iz auta Punxy se pojavila i pomalo histerično ali većinom euforično mi objasnila da je štrajk.Onda smo se svi okupili u holu škole čekajući neke vijesti i krateći si vrijeme vičući HOĆEMO ŠTRAJK! prilično glasno.Onda se pojavio ravnatelj.Iste sekunde kad je rekao da danas nema nastave uslijedila je galama kao da se Godzilla pojavila.Onda je rekao da je sutra redovna nastava ali nismo mu baš povjerovali budući da je koji sat kasnije na vrata prilijepljena obavijest o tome da štrajk traje do daljnjega.A draže nam je ovo drugo.Tako da mi sutra ipak idemo u školu.Ali za mjere sigurnosti ja sutra nosim samo teke i vježbenice,čisto radi sigurnosti.Jer nikad se ne zna.

Sutra je divan dan.Ne idem u školu,kako ne bi bio divan.Samo što će mi simpa malo nedostajati.I one frendice koje ne mogu izostati.Nama je ravnatelj jedva dočekao dati opravdane.Razumljivo,mi smo tu istinski trn u očicama našeg milog ravnatelja.Tko mu je kriv,kakav režim u školi provodi,sram ga bilo.Pravi zločinački um.Usput,sutra pišemo kontrolni iz prirode.Znam da bih dobila čistu peticu.Ali knjigu nisam ni pogledala.Evo što se dogodilo.Fosil je preživio doba najgorih dinosaurskih terora pa je sada neustrašiva.Nju ipak nije lako zavarati sa onih nekih 500000000000000000000000000 godina iskustva.
Ona je i mojoj mami predavala.Pustimo sad nju.Punxy je danas u školu donijela svoj prsten raspoloženja.Kad smo se vratili sa tjelesnoga pocrnio je kada ga je stavio.Meni je bio ljubičast-to znači da sam jako sretna.Mislim da i sami shvaćate što crna znači.Svi smo od nje zahtijevali da vidimo koja će nam biti boja.Na kraju je ozbiljno požalila što ga je donijela.Danas smo imali rasku.Zapravo nismo jer je došla pedagogica da nam ga održi.Mi se jadni uplašili(pedagogica kod nas ima status troglavog zmaja) jer nam je raska baš neki dan tako reći prijetila da ako se ne poboljšamo i bla bla bla(pa ne mislite valjda da sam slušala?).Sve u svemu došla je pedagogica.Onda smo se kao podijelili u te neke grupe pa skupa pisali neka pravila itd. i lupi pedagogica tko ima lijep rukopis u razredu.I na mene jadnu pokazali,izdajice jedne.Tako da sam sad dobila zadatak(ma blago meni)da na neki tvrđi papir to nešto napišem.Zaključila sam da ću morati opljačkati kabinet likovnog da bih našla taj papir.Ma jesam pametna,tko će mene dati.

Ja ću doživjeti teški živčani.Zadnjih pola sata sam provela surfajući po internetu i uzalud pokušavajući pronaći neku od web stranica koje mi je prijateljica preporučila.I nisam uspjela.Prvo sam išla na onaj site na kojem izabereš nekakvu muziku za na blog.I onda sam ga morala resetirati negdje pedesetak puta jer ja počeo ozbiljno štekati.Zatim sam htjela virtualnog ljubimca.Ni to nije uspjelo.Opet je počeo ozbiljno štekati pa sam i od toga morala odustati.Došao je red za stranicu na kojoj si napišeš anketu i onda objaviš.Ali ta je bila na njemačkom.Iako učim njemački uspjeli su pronaći upravo one riječi za koje nikad u životu nisam čula.Pa sam htjela chat ubaciti.To je dobro išlo ispočetka ali od onog silnog resetiranja ostale su posljedice.A malo je falilo.
Dobro,amo o nečem drugom.Punxy mi je obećala da će možda napisati novi post.A ja sam George Washington!Bez uvrede za nju ali odavno se odvikla.Kaže da je to zato jer joj je sestra zablokala blog.hr jer za svaki novi post radi novi blog.Koji genije.Pa tako sad ima šest blogova.To znači da i ona rijetko piše postove.Kako njihov komp sad bloka za sve ne može doć do mog bloga.Sad joj ja moram prepričavat što napišem.Blago meni.Kad je čula da sam objavila on brojeve istovremeno se oduševila načinom osvete i zgrozila tim istim načinom osvete jer kako ona kaže,to može svatko na ovom planetu (i šire)pročitati i nazvati bilo kad.Dakle,bila je neodlučna treba li odobriti ali ipak jest.A nju je teško zgroziti.Ona je punkerica.

Danas je bilo pomalo jednolično.Zapravo dosta jednolično.Bila je tu i pokoja zanimljivost.Recimo to da sam došla na stanicu za bus praktički sa dušom u nosu,i to još pune tri sekunde prije samog busa(baš sam brza!)iako sam namjestila budilicu na vrijeme.Ali ja praktički spavam sve dok se ne umijem.Tata kaže da pokušam sa gimnastikom.I pokušala sam.Nije uspjelo.Jer prije toga nisam se propisno razbudila pa sam se skoro ubila jer sam zamalo pala preko kauča.Onda sam odustala od te ideje.Zatim je bila mogućnost da me mama polije kantom hladne vode svako jutro.Tata je bio neobično složan sa tom idejom(valjda zbog neuspjeha gimnastike)ali mama nije jer se ne diže kada ja.Blago meni,u cik zore ustajem.Moguće da se mi sada po Hitlerovom režimu predviđenom za židove moramo školovati jer nema drugog objašnjenja za naci-trenera ili šišmiša iz prirode.Tko zna.Ne bi me iznenadilo da se i to jednog dana otkrije.Dotad ovako moramo nastaviti sve dok se štetni učinci napokon ne pokažu.Ali doći će i to vrijeme.A dotad:crno-bijeli svijet,crno-bijeli svijet...

Ovih dana u mom rodnom mjestu jako je monotono.Jako.Jer pada kiša.Puno kiše.Jako puno kiše.:To nije dobro.To je loše.Jako loše.Ako vam je tekst dosadan znajte da nemem inspiracije.Ali bilo je nešto osrednje zanimljivo u mojo miloj ustanovi.Nestalo je struje.Valjda su one puste ptice koje se sele k'o imigranti preopteretile žice.Jer mi imamo benzinske crpke,fast foodove,kafiće i što ja znam što već gdje nabavljamo nezdravi junk foodkad se umorimo od samih grickalica koje smo prethodno naveliko konzumirali u autu pa ptice za zamjenu(čitaj:utjehu)koriste žice umjesto onoga što mi imamo.Skrenula sam s temeDakle,nestalo je struje.Mi sretnici nismo to odmah primijetili jer nas je onaj naci-trener mučio na tjelesnome.Na našim ima svlačionicama prozor a i bili smo zauzeti sa ocrnjivanjem naci-trenera pa smo nedostatak primijetili tek na malom odmoru.Jer kako nije bilo struje nije ni zvono zvonilo pa je jadni dežurni morao po školi bronzati sa nekim zvonom(nagađam da ga je skinuo sa bakine krave).Srećom,poštenjačina kakav jest,redovito je bronzao deset minuta ranije a odmor je bio iznenađujuće dug.Jer on je jako nesebičan.Jako.

Ja sam pomalo i popularna u školi.No to ne mora nužno biti uvijek dobro.Jer sad su se neke dosade dočepale mog broja mobitela pa me u ponoć bude,kreteni moronski!Ako imate mobitel i ako vas netko nekad zeza sa skrvenim brojem razumijete me.Srećom one budaletine što me zezaju(dvoje ih ima!) pozivima sa sakrivenog broja sada me zezaju sa porukama a broj sakriti ne mogu,Stoga vas svesrdno molim da nazivate brojeve 0989879974 i 0989916594do mile volje.No ima i onih koji nemaju mobitel i hteli imati.Samo da znate,nije ni mobitel big deal kad se na njega navikneš.Pogotovo ako nemate tri čiste pa sa mobom ne znate što ćete nego nekog zezati.Netko kome sam simpatija vjerojatno me ne zeza jer sve sam uživo odbila.Ja sam vjerna samo jednome.Bez iznimki.

Neki ljudi su ful sretni.Neki nisu.U Hrvatskoj ima otprilike 200 000 blogova.Jučer sam bezveze utipkala neku adresu i dospjela na nečiji blog.Ja nisam tako sretna da imam kratko ime ili adresu blog da bezveze upišem nešto što valja.Nema mnogo mojih prijatelja internet uopće.Onima rijetkima koji imaju nije jednostavno objasniti kako do mog bloga uopće doći.Ali se zato oni ljudi za koje ja ne želim da pročitaju moj blog dočepaju moje adrese.Bio to broj mobitela,e-maila ili bloga,kad tad se sazna.
Ali nisam o tome htjela pisati.Pretpostavljam da i u vašem razredu,ekipi i drugim skupinama ljudi koji vas okružuju i s kojima se družite ima ljudi koji vas živciraju.Bilo da vam smeta njihov način odijevanja,neki stavovi,ponašanje i razni postupci,uvijek u svojoj okolini imate bar jednu ili dvije osobe koje vas živciraju.Jer kako da se dogodi suprotno?Ako vi ne volite,Naprimjer,da vas netko prekida kad govorite neće vam se svidjeti upravo zbog toga.Najgore je kad je netko umišljen zbog boljeg novčanog položaja. To je odvratno.A kako se blago meni zbog moje sreće,ja imam oko sebe puno iritantnih osoba.Jer ja inače imam puno sreće.Posve.

Ne shvaćam kako neke osobe uopće mogu ostavljati komentare na drugim blogovima.Mene upravo fascinira kako oni uopće dođu do komentara uzimajući u obzir to da moraju uključiti kompjuter,spojiti se na internet i na kraju doći do bloga a onda još i komentirati.Pretpostavljam da im za taj proces treba negdje tri sata,ako se požure.Jer ipak,ima tu posla.Neki ljudi,s druge strane bar mogu shvatiti o čemu na blogu uopće piše.Recimo,ako ja pišem o školi i prilično jasno dajem do znanja da ju ne volim,kako netko može pomisliti da ja imam više od dvadeset godina?Taj netko očito uopće ne gleda ni tekst prije nego ostavi komentar.I mene živo zanima zašto neki ljudi ostavljaju komentare ispod navedenog teksta ako je po samom komentaru očito da nisu niti pokušali zaposliti svoje moždane stanice da bi tekst razumjeli barem površno.Ali ljudska glupost nikad nije izmjerena.I neće.

Danas sam bila u školi.Opet.Pa da je svaki dan,to bih već razumjela.No ovako...Ali na što bi onda naša država sličila kad se ne bi išlo u školu?Jer mi jadni ipak moramo uraditi nešto od sebe i postati radno sposobni,pa čak i ako ta ustanova uništava generacije mladih.Evo danas,jedan krasan primjer traćenja vremena,nepovratno izgubljenog upravo u školi.Naš fosil od učiteljice iz prirode,za koju nagađam da se sjeća zašto su dinosauri izumrli,danas je nas milu dječicu podučavala,ili bar pokušavala podučavati,o razmnožavanju životinja.U našem mirnom i pitomom razredu pažnja je inače na 65%,a i to je puno.Kako je nama bilo dosadno,samo smo se povremeno uključivali jer baba ne vidi dalje od druge klupe.Tako da smo mi skovali pakleni plan.Naprijed sjede štreberkusi kojima je to zanimljivo,a otraga oni kojima je dosadno.I život je lijep.Uglavnom.

Moj bratić sada isti ima blog.Pola smo sata smišljali kako da mu stavimo nick.Dosta je dugo trajalo.Na kraju smo upisali nick koji sam ja na početku predložila.Jedino što smo brzo smislili jest lozinka a i to tek iz trećeg pokušaja.Kad je trebao napisati post sav se zbunio,jer to mu je sve novo.Kad sam mu ja rekla da bi to zapravo trebalo pisati što češće,zapravo,svaki dan po mogućnosti,e onda je već htio odustati.Ja mu nisam dala pa sam mu onda još pola sata objašnjavala da ne treba svaki dan već kad stigne ili kad ga je volja.Onda je krenuo pisati prvi post a i to je loše napravio.Napisao je samo jednu nesuvislu rečenicu a to je-ej disi disi-.Ako želite vidjeti njegovu smijuriju od bloga idite na manukatche.blog.hr.Ali bolje nemojte.Možete se ozbiljno ozlijediti od smijeha kad mu vidite blog.Ja sam skoro ruku slomila.

Ja sam veliki fan,bez zezanja.Ja sam veliki fan Harryja Pottera.I Black Eyed Peasa.I Pussycat Dollsica.I RHCP-a.Ja sam stvarno veliki fan.Pa valjda me razumijete.Neki ljudi mi kažu da nije normalno što bih ja na svoj top 10 pjesama stavila istovremeno My humps od Black Eyed Peasa,Beep od Pussycat Dollsica i Fortune Faded od RHCP-a.Ja sam nekima od njih odgovorila da za mene nije normalno što bi oni na svoj top 10 stavili nešto od Tokio Hotela ili US5.Bez uvrede ali meni se takva glazba gadi.Ali nema veze.Ukusi su različiti i o njima se ne raspravlja.Većinom.

Ako vi idete u školu,bilo kakvu,onda znate što su patnje.Jer čovjek se mora pošteno namučiti za pristojnu ocjenu.Ja ne moram.Budući da sam totalni hendikep što se tiče košarke,nogometa i tenisa ja sam se okrenula svom intelektu.Pa sad berem petice ko kruške.Ako vi slučajno niste te sreće kao naprimjer moja najbolja prijateljica s kojom ja sjedim,e onda tek znate što su muke.Jer ona ima prosjek 3,3 na jedvite jade.Ali što ćeš.Jer mogla je i ona ispočetka učiti,ali eto.Zato će ona vjerojatno otkriti neki talent i proslaviti se a ja ću biti negdje iza.Nema veze.Ni to nije tako strašno.Recimo.Zato ću ja otkriti lijek za...ma za nešto ću već otkriti lijek.Sad,za što,to ću naknadno smisliti.Da,baš.

Za početak da kažem da je ovo super.Ideja mi je došla kad mi je frendica iz škole rekla da ima blog i da je besplatan.Onda sam i ja morala nabaviti blog.Meni je dopisivanje na netu super pa kad mi je Punksy objasnila kako se to radi odmah sam si izradila blog.Ali ja sam još uvijek maloljetna pa kad mi je mama obznanila da će ona to kontrolirati morala sam prihvatiti njen uvjet jer nemam para da unajmim odvjetnika za tromjesečnu parnicu o mojoj emancipaciji.Ali ja sam to u redu prihvatila jer nije sad da ću ja osnovati klub za samoubojstvo ili dijeliti savjete kako sakriti anoreksiju od roditelja.Jer ja sam dobro i poslušno dijete.Moš mislit.