Evolucija na djelu
15.01.2007., ponedjeljak
Nedostaje mi jedno 2000 zvijezda
|
E bio sam u subotu navečer na Petrovoj gori. Nebo je tamo nevjerojatno. Kamo god pogledaš more zvijezda, Mliječna staza je bila protegnuta preko cijelog svoda. Orion se fenomenalno vidio. Sad kad god pogledam nebo kod sebe to više nije to. Prokleta bila ulična rasvjeta. Evo detaljnog izvještaja. Slike sam samo linkao. ... Nakon katastrofalnog prosinca nova 2007. godina počela je poprilično dobro. Početkom siječnja vrijeme se popravilo a komet McNaught je uzrokovao show na zapadnom nebu tik poslije zalaska Sunca. U svijetlu tih astro događanja Matija i ja smo se odlučili zaputiti u ekspediciju pod tamno nebo. Nakon kraćeg pregovaranja odlučeno je da 13.01.2007. idemo na Petrovu goru. Put do Petrove gore prošao je savršeno (samo jedno krivo skretanje) i nismo znali kakve nas sve situacije gore čekaju. Stigli smo oko 20:00 pod nebo ispunjeno zvijezdama. Mliječna staza je parala nebo, Orion je bio prepun zvijezdi raznih magnituda a neki Messierovi objekti poput M31, M44, M45 i M47 su se lako vidjeli golim okom. Nakon kratkotrajnog divljenja nebu krenuli smo slagati teleskop. Moja Betsy je bila složena nakon 2 minute ali Matijin Celestron i Eddy radili su probleme. Prvo je bilo problema s montiranjem Eddy-a na Celestron što je riješeno poprilično kreativno (vidi sliku) MONTAŽA Montiranje Eddy-a na Celestron-a BALANSIRANJE a nakon montiranja pojavio se problem balansa što je riješeno još kreativnije (vidi sliku). Kad nedostaje utega i ulje može dobro poslužiti Dok se Matija igrao sa svojim teleskopima ja sam se bacio na promatranje. Prvo sam teleskop usmjerio prema M31 i kompaniji. Predivan pogled, galaksija je ogromna, protezala se preko dva vidna polja 32mm Plössl okulara. Vidjela se barem jedna pruga prašine. Kad se sve zbroji, impresivan pogled. Sljedeća na redu je došla Orionova Maglica. Samo usmjeravanje teleskopa prema njoj uzrokovalo je trnce u mom tijelu. Kada sam konačno pogledao kroz okular pred očima mi se pokazao sjajan plavkasti oblak koji se protezao kroz cijelo vidno polje 32mm Plössl okulara. Vanjski dijelovi maglice zatvorili su prsten oko šupljine. Dimenzije maglice su identične fotografiji koje je snimio. Svi detalji su bili na svom mjestu, samo je boja nedostajala. Pogled kakav se pamti. Također, moram napomenuti da se vidjelo 6 zvijezdi u Trapezu. Nakon M42 teleskop sam usmjerio stupanj sjevernije i došao sam do Running Man maglice. Nakon kraćeg promatranja skicirao sam je i prešao na NGC2024. Scenarij s tom maglicom je bio isti kao i s Running Man-om. Kratko sam je promatrao i nakon toga skicirao. Matija je u međuvremenu neuspješno kombinirao Celestrona i Eddy-ja na jednoj montaži. Nakon uzaludnog truda odlučio je koristiti samo Eddy-ja i slikati M42. U međuvremenu uzeo sam dvogled i stao zujati nebom između Oriona i Blizanaca. Zujeći vidio sam Rosettu, M46, M47, M50, M35 i još hrpu skupova. Dalekozor sam tada usmjerio prema Kočijašu i gdje sam uspio smjestiti M36, M37 i M38 u jedno vidno polje. Fenomenalan prizor, očaravajući. Tri mrljice pružale su se po pravcu i svaka od njih je bila na svoj način predivna. M42 ORIONOVA MAGLICA Fotografija M42 i bliže okolice koju je snimio Matija Grobnu tišinu oko nas prekidali smo sami pričajući sve dok nam pažnju nije privukao mehaničku zvuk. Utišali smo se i naslonili uha na montažu - ništa. Okrenuli smo se prema autu a u njemu je treperila žaruljica. Odmah smo pomislili da je akumulator krepao jer je auto očito cijelo vrijeme bio u kontaktu. Probao ga je upaliti - nula bodova. Ajoj, što ćemo sad. Matija je sjeo u auto, prebacio u prvu a ja sam dobio zadatak da guram auto. Tonu i pol teškog Passata uspio sam pogurati nakon čega je Matija ga probao zapaliti ali bez uspjeha. E onda me jeza prošla, i to gadna. Matija je otišao po akumulator od montaže i probao je pomoću njega pokrenuti auto - bez uspjeha. Nakon dva neuspjeha odlučio je nazvati tatu da pita za savjet a ja sam mirno stajao i gledao okolo. Pobojao sam se da će mi šuma postati dom dok nas netko ne nađe. Nakon što je dobio par savjeta opet smo probali pokrenuti auto guranjem. Ja sam gurao auto ali ovaj put je bilo problema jer smo došli do blage uzbrdice. Nakon što sam nekako pogurao i došao do početka velike nizbrdice pustio sam auto i gledao kako Matija odlazi s njime u mrak. Jedini izvor svjetla je bila baterija koju je imao u ustima. Gledao sam tih pet sekundi kad je tišinu proparao zvuk diesel motora. Taj traktorski zvuk mi se najedanput posebno dragim učinio. Urlali smo kao dvije budale od veselja. Matija je provozao auto da napuni akumulator a ja sam se vratio promatranjima. Već je bilo prešlo 23:00 i Lav se visoko dignuo. Pogledao sam u smjeru M95 i M96. Nakon što sam vidio M95 i hrpu galaksija oko nje prešao sam na Berenikinu Kosu i potražio M98. Pohvalio sam se Matiji da su mi još samo dva Messierova objekta ostala - M68 i M83. Lutajući tako morem galaksija došao sam do M81 i M82. Obje galaksije bile su predivne a detalji u M82 su me očarali, morao sam je skicirati. Lunjao sam po repu od Velikog Medvjeda dok se nisam spustio do M51 koja je pokazala jasnu spiralnu strukturu. Pozvao sam Matiju da pogleda galaksiju i on je odmah zamijetio spiralu. Dok je bio tamo prešli smo na M101 koja je pokazala izdanke spiralnih krakova koje je i Matija bez problema uočio. Matija je trebao pomoć oko pronalaženja M81 i M82 pa je mene pozvao. Dok sam namještao teleskop začuo sam neki šuštavi zvuk. Pogledao sam i nešto bijelo je išlo prema nama. U strahu sam viknuo iz sveg glasa "MARŠ". Nakon toga se vrećica smirila i stala je kraj rubnjaka parkirališta. Matija se nasmijao jer je odmah skužio o čemu se radi dok sam se ja isprepadao na smrt i nije mi bilo toliko smiješno. Nakon te napete situacije vratio sam se uz teleskop da bi skicirao M51. Kad sam završio skicu odvezao sam se do Djevice i pogledao Markarianov lanac. Na prostoru od jednog stupnja prebrojao sam čak 9 galaksija. Zanimljiv prizor. Kakav je tek negdje pogled iz M87 na te galaksije. GALAKSIJE M81 & M82 M81 & M82, fotografirao Matija Pozojević Pogledao sam malo južnije od Djevice te sam uočio da se zviježđe Gavrana pojavilo na šumom. U par kratkih poteza usmjerio sam teleskop prema M104 koja je jasno pokazala svoje "klobučarske" atribute. Šteta što je bila tako nisko. Vratio sam se uskoro do Lava i pogledao M65, M66 i NGC3628. Dok su to kod mene većinom tek svijetle pjegice ovdje su pokazivale puno bolje svoju strukturu. Dok sam ih gledao na pamet mi je pala i galaksija M64. Brzo sam usmjerio teleskop i pogledao je u okularu. Coool!!! Crno oko ispod jezgre se vidjelo jasno kao na slikama. Tad sam primijetio i sjajnu narančastu zvijezdu. Zapitao sam Matiju - "zar je Jupiter već izašao?" Kratak pogled pokazao je da se radi o Arkturu. Bilo me malo sram što sam fulao ali kad su ovdje sve zvijezde par puta sjajnije nego kod mene doma. Arktur me odmah podsjetio na M3 kojeg sam bez problema našao jer se naime vidio golim okom. M3 je sa svojim zvjezdicama bio i posljednji objekt te noći jer je Matija dovršio fotografiranje M81 i M82. Polako smo se spremili i krenuli doma puni dojmova, punih gaća (od straha) i sjećanja na predivne prizore. Autor članka sam ja a objavljen je na ZVJEZDARNICI.com |
