©Udruga za onomatopeju 'Urlik dabra u žitu'
31.10.2007., srijeda
Kako se kalio ajvar 2 - Fuzerija uzvraća udarac
|
Doduše teškom mukom, uz mnogo premišljanja i spoticanja kojima su klasični fuzeri i inače skloni, Milovchichenko i Kraicewski su kupili 15 kg paprike po tada, za njih, izuzetno povoljnoj cijeni. Činilo se da su na neki način ipak uspjeli smekšati Šerifa da spusti cijenu, a da nisu rekli niti jednu jedinu riječ. Istina, planirali su se cjenkati ili barem pokušati se cjenkati, ali srećom nije bilo potrebno. Ionako su potpuni amateri za takve stvari i gotovo sigurno taj performans nebi dobro završio. Cijena 15 kg rogate parike se sa 150 kuna u sekundi spustila na 110 kn što je u ušima fuzerskim zvučalo sasvim obećavajuće ili bolje kao milozvučan ton. Ipak, teško je objasniti takav zaokret i ne upitati se da li su te paprike uopće ikad vrijedile 150 kuna, da li one zaista vrijede 110 kuna koliko su na kraju plaćene ili zapravo ne vrijede niti 50. Očito je Šerif shvatio da ovako neiskusne kupce kao što su njih dvojica teško da će ponovno sresti u ovome životu, pa se nekako prilagodio trenutku i zatomio ono od predatorskog što se dalo zatomiti. Fuzeri su, naravno, bili zadovoljni iz jednog sasvim jednostavnog i prozaičnog razloga - ipak će na kraju otići na Turpoljski kontinent i suočiti se sa nečime što su do sada uglavnom promatrali iz daljine kroz malu dioptriju ili vidjeli na tanjuru uz ćevape kao gotov proizvod. Sretni i veseli kao djete kada dobije Snoopyja u Kinder jaju fuzeri su utovarili teret u gepek osobnog vozila čiji je znak vrlo popularan među sljedbenicima emsihamera i krenuli ka Turopoljskom kontinentu popiti kavu i pojesti nešto sitno, onako zapodzub, čisto da se zavara organizam. Domaćin, ugledni fuzuki Dani El Tienda Trgovientes, koji se ističe hedonizmom više od ostalih fuzbekistanaca za čuperak kose i dužinu neobrijane brade, dočekao je fuzere kako i dolikuje. Istom ih je uveo u kuhinju u kojoj je mirisalo na kuhani karfijol, posjeo ih na stolice i pristavio im crnu kavu da se razbude, odnosno da rezimiraju ovih nekoliko sati nakon kojih više neće biti isti. Nedostajala je samo drvena daščica sa domaćim kulenom, rakija i repriza finala SP-a iz '86 između Argentine i SR Njemačke. Fuzuki Milovchichenko je suprotno očekivanjima odbio crnu kavu služeći se klasičnim izlikama koje više govore o problemima koji danas tište mlade u najboljim godinama, a manje o tome da crna kava već duži niz godina nije napitak već razlog ili čak nakana. Neovisno o biločemu složno su zaključili, neki uz srkanje, a neki uz ne, da će današnji dan biti upisan zlatnim slovima u povijest Turopoljskog kontinenta kao i udruge za onomatopeju. Fuzer Kraicewski je potom ispio ono što je ostalo od crne kave a da nije soc i izašao na zrak zapaliti smotuljak duhana, fuzuki El Tienda Trgovientes je ostao kuhati povrtnu juhu za potomke, a fuzuki Milovchichenko je razmišljao o svemu pomalo. Nešto kasnije su istovarili materijal od kojeg se uz manje zahvate trebao dobiti ajvar i duboko uzdahnuli. Vrijeme je bilo gotovo idealno za početi sa proizvodnjom. Fuzer Kraicewski je odnekud izvukao notes u kojem je neurednim rukopisom bio upisan recept. Trebalo je za početak oprati dogovorenih 15 kg rogate paprike (zapravo 10 kg, jer se 5 kg mislilo upotrebiti za nešto drugo) i iste posušiti prije pečenja. Bilo je oko 10 sati i svo troje su imali 'bugarke', potkošulje ponekad žutih rubova koju svaki muškarac koji drži do sebe mora imati u pretincu gdje se drži donji veš.Pranje paprika se pokazalo kao mukotrpan posao. Fuzeri su u samom startu vrlo mudro i prepredeno organizirali posao što se pokazalo kao vrlo dobar potez pa je tako fuzer Kraicewski prao, a fuzuki Milovchichenko sušio, dok se fuzuki El Tienda Trgovientes bavio odgojem potomaka te krajičkom oka promatrao kako napreduje posao. Već tada se vidjelo da će posao biti cjelodnevan i ispunjen kojekakvim zamkama, da će se proliti litre znoja i da će se znoj nastojati nadoknaditi hranjivom tekućinom koja se slučajno ili ne - hladila u špajzi. Pranje paprika (uz čišćenje peteljaka i slaganje suhih paprika u za to predviđena mjesta) je fuzerima oduzelo dragocjenih sat vremena života, ali su sada napokon spoznali smisao besmisla i shvatili trud svih onih prijašnjih generacija koje nisu imale tu sreću da žive u vremenu golemih šoping centara i tvornica specijaliziranih za 'zimnične' proizvode. Pećnica je u međuvremenu dosegla potrebnu temperaturu i fuzeri su uz slučajnu asistenciju domaćina stavili peći prvu rundu paprika nadajući se i vjerujući da se neće dogoditi ništa loše ili neočekivano. Paprike su se u dosluhu sa receptom trebale peći cca pola sata na temperaturi od 200°C. U tom trenutku spretni domaćin stavlja na drvenu daščicu jeger rezan na 1 cm pod 45° i nešto podravca rezanog na kockice 1x2 cm. Nakon pola sata fuzuki El Tienda Trgovientes desnicom izvlači užarenu tavu punu pećenih paprika i stavlja ih pred tročlanu komisiju na procjenu. Fuzuki Milovchichenko primjećuje na jednom pečenom primjerku da će se korica vrlo teško odstraniti i da će to na neki način zakomplicirati daljnji proces. U tom trenutku fuzeri jednoglasno odlučuju da neće doslovno pratiti recept koji su imali na raspolaganju. |
