©Udruga za onomatopeju 'Urlik dabra u žitu'
19.10.2007., petak
Gdje su oni i što rade, kad ne rade?
|
Fuzbekistanska inteligencija (fuzeri) je stasala početkom novog milenija na remižanskom tlu. Razvijali su se polako, kako i dolikuje, pod budnom paskom Doajena. U početku su to bili pristali momci skladne tjelesne građe. Na nekima su se mogli zamjetiti i obrisi trbušnih mišića. Školovali su se u najboljim školama, savladali sve matematičke operacije, donekle gramatiku materinjeg jezika, naučili barem jedan svjetski jezik ili barem najpotrebnije fraze da se mogu snaći u svakom kutku svijeta i okolice. Daleko su najviše naučili od starijih, koje su poštovali i poštuju kao neprijeporne autoritete i koji su ih, shodno tradiciji, uputili u sve tajne života. Za razliku od Doajena, koji su bili priprosti ljudi prekrasne duše, fuzeri su krenuli korak dalje i zakoračili u magičan svijet umjetnosti riječi, po njihovom mišljenju jedinog istinskog medija kojim se može izraziti smisao u besmislu. Spoznavši svoje limite, fuzeri su krenuli u skrnavljenje poezije, brušenje kvalitetne misli, a sve to uz neizbježan fuz, kao mjesto gdje su se mogli kvalitetno izraziti. Fuzeri kao vrhunac svojeg rada štuju dan kada su niti krivi niti dužni postali glavna vijest na jednom uglednom hrvatskom portalu, te je tada zabilježena i rekordna posjeta na službenoj web stranici kao i dan kada je interview sa jednim od njih osvanuo u jednim dnevnim novinama. Naravno, fuzeri su oduvijek radili u tišini i zavjetrini, pa su se ubrzo vratili u remižanski Andrgraund gdje svojim djelima i pojavama i pripadaju. Sredinom prve dekade novog milenija fuzeri na samo sebi svojstven način prekidaju tradiciju fuza i postaju lovci na dabrove na ubavom lovištu Žitarac koje se nalazi tamo gdje tuga prestaje. Tijekom tog perioda fuzerska inteligencija prima k sebi nekoliko istinskih stručnjaka na polju skrnavljenja poezije koji rodom, brojem i padežom ne pripadaju remižanskom, ali dušom i djelom svakako, te zajedno sa originalnom postavom fuzera dube ionako već duboke brazde Neodređenog... Danas, fuzbekistanska inteligencija djeluje u potpunom Andrgraundu, osluškuje prirodne mjene, gleda u Daljinu, piša uz vjetar... Centralni komitet Fuzbekistana, dakle ona sama srž pokreta koja stremi ka Neodređenom, priklonila se Andrgraundu ne želeći narušiti fuzbekistanski poredak, iako još uvijek ima štogod upitnog za reći.1. Zeljan Strucoglu, turski internacionalac - uglavnom provodi vrijeme gledajući u daljinu sa svog balkona na najvišem katu, te odgaja vlastiti pomladak u duhu Fuzbekistana, u zadnje vrijeme razmišlja o tome kako unaprijediti nešto što je već unaprijedio nakon što je to isto unaprijeđivao barem dvaput, još uvijek pije pivo, ali ne nosi jaknu sa nitnama, posjeduje pivski trbuh i igra inačicu fuza za momčad 'Lepi Žare i Slatki Greh' za koju je skladao himnu sa natruhama rappa. Živi na južnoj periferiji Remize. Sretno udan. 2. Vedrž Kraicewski, poljski intenacionalac - u zadnje vrijeme rastrgan kao da su ga bacili u kavez s gladnim lavovima, traži smisao u besmislu, pokušava se smjestiti u prostor koji ne razumije još uvijek dovoljno dobro, ali vjeruje da će ga taj prostor na kraju prigrliti kao svojega, svakodnevno prati zbivanja u Daljini i intenzivno razmišlja o Neodređenom, pomalo pije pivo i održava pivski trbuh, igra inačicu fuza za momčad 'Veliki Kule i njegove kućice'. Živi izvan granica Remize u samostalnoj Utrinskoj republici. Nije udan. 3. Ikko Orsagunnen, finski internacionalac - posljednjih godinu dana u egzilu negdje izvan granica Remize gdje nastoji iz praha i pepela izdići samoga sebe kao što je to jednom uspjelo mitskoj ptici Feniksu, prema posljednjim informacijama dobio je na masi što upućuje na to da je i pivska škemba dobro održavana kao i na to da ne gladuje već naprotiv, zapostavio je fuz, u zadnje vrijeme intenzivno razmišlja o nastavku karijere. Bio udan. 4. Alanis Papasuracopulos, grčki internacionalac - brine brigu o svemu pomalo, ali vrlo dobro zna da je život nepredvidljiv pa ne živi pod stresom, iako je u samim počecima djelovao i u literarnom smislu danas je to, što se tiče umjetnosti, vrlo zapušten čovjek, koricu kruha zarađuje odgajanjem novih generacija sportaša kojima je đon na sportskoj opremi naramčastav, igra inačicu fuza za momčad 'Lepi Žare i Slatki Greh' gdje je potvrdio status jednog od najvećih špicpapaka u povijesti fuza. Sretno udan. 5. Draez Boltenberg, belgijski internacionalac - jedan od najboljih primjera kvalitetnog skautiranja, odrastao na zapadnoj periferiji Remize gdje već godinama sije sjeme fuzbekistanske misli, igra inačicu fuza za momčad 'Veliki Kule i njegove kućice', ne briljira, ali po svakom njegovom potezu vidi se da je školovan fuzer impozantne tehnike, u zadnje vrijeme ne posjeduje pivsku škembu što mu kvari ugled, ali ako je vjerovati svjedocima i suprotno očekivanjima, pije pivo. Još uvijek živi na zapadnoj periferiji Remize. Nije udan. 6. Gorr Van der Kuloff, nizozemski internacionalac - polako ali sigurno brusi fuzbekistansku misao sa ciljem da sve to što zna, što će znati i što nikada neće znati prenese na prostore Turopoljske države, bitan element pokreta, iako je literarno potpuno promašen slučaj i vrlo netalentiran, sjajan je taktičar, a njegovo viđenje igre prerasta okvire sadašnjosti i ulazi u budućnost. Igra inačicu fuza za momčad 'Veliki Kule i njegove kućice'. Ima masu, nema ubrzanje. Sretno udan. 7. Bart Bojanovski, makedonski internacionalac - ulazi u red onih koji ne skrnave poeziju, ali koji kvalitetno kontribuiraju na drugačiji način, sklon je boravku ispred štednjaka, te voli otvarati vrata od frižidera i koristiti kuhaču, smion i odvažan kada je u pitanju biti ili ne biti, kontrolira masu i na neki način uzgaja pivsku škembu, s vremena na vrijeme pije pivo, ali uglavnom uz nagovor, igra inačicu fuza za momčad 'Veliki Kule i njegove kućice'. Živi u Republici Remizi. Nije udan, al' sa' će, samo što nije. 8. Pelis Miroslauskas, litavski internacionalac - da je neko drugo vrijeme ti bi bio Alfa, a on bi bio Romeo, međutim nije drugo vrijeme već prvo, uništen ubitačnim tempom modernog poslovnog čovjeka sve je skloniji ozljedama koje ga na taj način udaljavaju od fuzbeskitanske misli, jedan od onih koji je pokušao skrnaviti umjetnost, a svoj vrhunac je doživio objavljivanjem tekstova u jednom od vodećih dnevnih listova, jedan od rijetkih fuzera koji nosi kravatu, a možda jedni koji je nosi oko vrata. Neredovit što se tiče fuza. Živi na južnoj periferiji Remize. Nije udan. 9. Pelet Romanescu, rumunjski internacionalac - siva eminencija cijelog pokreta, rijetko kada viđen kako skrnavi poeziju, iako se ne može reći da nije pokušao i da ti pokušaji nisu prerasli u jedna od najuvjerljivijih djela suvremene fuzbekistanske misli, jedini istinski profesionalac, pa je samim time raspra o masi i pivskoj škembi potpuno suvišna, sjeluje na pjesku gdje uz pomoć istomišljenika pokušava udarcem rukom prebaciti loptu preko mreže. Ne igra fuz, barem ne u onoj mjeri koja bi ga svrstala pod zajednički nazivnik sa preostalim fuzerima. Živi u Republici Remizi. Nije udan. 10. Sesto 'Il Grande' Chrstianssen, talijanski internacionalac - kao i uvijek djeluje na određenoj distanci spram fuzbekistanske misli što ga čini jedinstvenim, ali ne manje voljenim članom fuzbekistanske zajednice. Igra inačicu fuza na nekoliko mjesta no nismo upoznati gdje niti s kim. Ponekad istrči kao špicpapak momčadi 'Veliki Kule i njegove kućice'. Uzgaja pivsku škembu i vjeruje da je to najbolje što može učiniti za svoj ukupni izgled, pije gemište rađe nego pivo. Živi u Republici Remizi. Sretno udan. |
