Jednom prije mnogo godina, kada su se smotuljci duhana još uvijek samo smotavali, kada su osobna vozila bila statusni simbol buržoazije i kada se alkohol nosio u pljoskama, dvije malo pretile siluete vidno okuražene sa nekoliko promila i masnih brada, dični kralj Demosten VI. Propuhalo i njegov vjerni sluga Đemdo Remiz, pripadnici visokog plemstva Centralne Remize, stupili su nogom na tle koje će se kasnije prozvati Fuzbekistan. Opčinjeni ljepotom krajobraza koji se prostirao pred njihovim očima i krasotom djeva bajnih, koje su niti ne sluteći da ih se gleda iz prikrajka, ispirale rublje na strmim obalama potoka P-1, koji se pod blagim nagibom i sasma ortogonalno spuštao prema rijeci u samim daljinama Juga, a koju su drevni Remižani prozvali Prljavom Rijekom. Kralj Demosten VI. Propuhalo je, nakon što je skinuo naočale debelih okvira i obrisao ih o donji dio košulje od flanela, napomenuo da će od sad, pa na dalje i ubuduće Remižani zaposjednuti i ovaj kraj plodne zemlje te ga prema regulama asimilirati sa ostatkom kraljevstva. Đemdo Remiz, gotovo uvijek postavljen tako da se kao pravi podanik nalazio u sjeni gordog kralja, je nošen golemim entuzijazmom karakterističnim za ljude kockaste glave, ali točnošću atomskog fizičara predvidio da će u bliskoj budućnosti u glavnu ulogu imati dućani s mješovitom robom - što se na kraju pokazalo apsolutno točnim...
|
