It was a long time ago. Some... five years ago... When our bodies were young and our spirits burning with dreams of money and street reputation. The booze, the guns, the gambling, we controlled it all. It was our little kingdom.

I can almost remember the blood boiling in my veins when we got word our delivery truck with 6000$ worth of licker was hijacked by some idiot.
I thought: "Nobody messes with the syndicate..."

~John Gotti Cvit feat. John Gambino Coil

sarajevo je tih grad. tihi su trajvani, ljudi su tihi, a ni trolejbusi nisu glasni. ljubav prema alkoholu gotovo i ne postoji i zasjenjena je u potpunosti onom prema cevapima.. samo pokoji pripiti stranac ili pijani jaro kasno u noci severi parkom kraj turskoga groblja..

sff

nas dolazak u sarajevo poklopio se s pocetkom 12. sarajevskog filmskog festivala.. filmovi koje smo pogledali su krajnje futilni, posebno jedan - 'zidane, portret 21. stoljeca' kojim je autor, cini se, pokusao poljuljati nasu ljubav prema nogometu (nemoguca misija) najvecom dosadom jos od casova hrvatskog u srednjoj skoli.



susret sa nickom nolteom nije prosao onako kako smo zamislili (natjecanje u ispijanju viskija i pljuvanju duhana). vidjeli smo jos mnogo poznatih lica iz sovbiznisa ali nikoga nismo prepoznali pa necemo o tome.

sajtovi

obzirom da je dio festivala koji smo mi okuslili gorak poput pelinkovca, okrenuli smo se razgledavanju. ima svega - glomaznih-poslovnih-staklenih-nebodera nasuprot rasturenim zgradama koje podsjecaju na neka ranija vremena.



obzirom da su sarajlije megalomani, nista malo ih ne zadovoljava (zato su nas sarajke dobro prihvatile): na srednjoj slici vidite gospodu kako igraju sah na golemoj sahovskoj ploci sa figurama velicine omanjeg leprikona. toga ima na vise mjesta po gradu, pa tako sah postaje punopravni sport koji osim mozga zahtjva i odredjene fizicke predispozicije (ne vise od 70%tne invalidnosti). aaa - bascarsija, mjesto koje nas podsjeca na jos uvijek svjeze strahote turskih osvajanja. puna je turista, djece koja kradu bejzbolske palice i standova na kojima se moze kupiti sve - od limenih dzezvi za 100 maraka do zeljinih salova i kamionskih tablica sa natpisom 'damir'. cevabdzinice su sve pune, buregdzinice prazne a turisti teku u rijekama, ukratko.


surf&fun

a sto ima ljepih cura u sarajevu! nama je kasika upala u med pa smo se nasli usred djevojacke u hacijendi. kako nam vjera brani preljub i blud, nismo ih dirali vise nego sto je potrebno, mada su nas htjele pojesti.



bludne misli istjerali smo puzanjem po hotelu, koji je inace 10 km udaljen od centra, iako na internetu ljepo pise: 4km, 15min - lazu.


rat
u sarajevu se ljepo vidi da je rat jos uvijek jedna od glavnih tema, tako imamo rupe na zgradama i sarajevske ruze:




domacini

na prospektima pise da su bosanci prijazan narod koji ce ostaviti svaki posao ne bi li putnika namjernika ponudili kafom ili cevapima. nas je ugostio stari drugar senad (ovo sa puno brade i kose) i cuvao nas od neprilika u opasnim kvartovima. taksisti su takodjer dosta ugodna sorta, ovaj momak u sredini nam je skratio put do hotela sa svojim golemim repertoarom vicova. necu sad pricati ni jedan (nije da se ne sjecamo), ali bili su za 5.



biti turist u sarajevu jest ljepo, a na plakatima pise da je tamo i ljepo zivjeti. sada tamo vise nismo ali jos uvijek preracunavam cijene u trgovini u konvertibilne marke. jarooOoOoo..


~cezar
~joghurt
~tuttle

Čini mi se da je ovaj blog postao malo previše svrhovit, razina futilizacije nije više kao prije...

U skladu s time, jel ima netko koju original audio kazetu od Elton Johna ili Pet Shop Boys? Ili ako znate nekog da bi mogao imat ili di bi se moglo nabavit?

Hvala, xmak.

I konacno, report sa suncanog nam Hvara iz perspektive zagrebacke silicijske mladezi i JITsetera!!!

Skupina mladih zagrebackih entuzijasta za ljetnim provodom uputili su se ove godine na biser Jadrana zvan otok Hvar. Ekspedicija je krenula iz Zagreba, u sastavu Pivceta, Okrugljaka Evilicusa i Johna Gnoma Cvita (mene). John Tesla Coil vec je bio u izvidnici na moru (neke fotke su bile i ovdje ako se ne varam), ali s njim ionako nikad neznas di je.

Voznja u autobusu bila je sasvim ispunjavajuca, ja osobno sam ju proveo slusajuci ugodne zvuke iz radija (pretpostavite o kojoj stanici se radi) i mlacenjem glavom po zraku u polusnu, trazeci mjesto za oslonac, poput nekog drevnog rituala za dobrim vremenom na moru. Nakon par jutaranjih pivi i valovitog mora u katamaranu, nekako smo se pojavili u dragom nam odredistu.



Mnogi dolaze na Hvar u potrazi za divljim zabavama, trosenju tisuca kuna u karpe dijemu (krasna birtija cija web stranica ima nekoliko jezicnih verzija, ali nema i hrvatsku), skakutanju u lokalnim kaficima i disko klubu. ALI...

pivo, malo - 15-20 kuna
pelinkovac - 10-15 kuna
pizza - 40-ak kuna
stotine napornih talijana, kokosi i budala - NEPROCJENJIVO!

...
TO THE TERRACE WITH YOU!!!


Osim sto se ovdje nasla skupina elitne zagrebacke silicijske mladezi i JITsetera, ujedno to su bili i gastro-seksualci (oni koji vole dobro jest) i pivopije (oni koji vole piti pivo) stoga je svega bilo u izobilju (God bless Konzum)



No da ne mislite da se ovdje samo zabavljalo, evo i izvjestaja o radnim akcijama ove elitne skupine:

Zadatak #1:
- napraviti tsunami koji ce isprati preveliku koncentraciju kreme za suncanje sa hvarskih stijena i plaza.



Zadatak #2:
- Okrugljak Evilicus otkriva zakonitosti matrix-gibanja



Zadatak #4:
- Pivce volontira kao cuvar tamnice na hvarskoj Fortici



Zadatak #5:
- John Gnom Cvit (ja) proucava utjecaj ispijanja piva na razvoj trbusnih misica (plocica)



Zadatak #6:
- John Tesla Coil proucava tehnike hodanja po vodi (na rukama):



Zadnje navedeni zadatak mozda je malkice razljutio vise sile pa je i majka priroda pokazala sto moze, poslavsi nam vrijeme koje se mijenjalo brze cak i od vodostaja pive (pivostaj) u nasim flasama.



Osim toga pojavljivala su se razna druga cudnovata stvorenja sto nas je natjeralo na pomisao da se negdje na otoku pohranjuje nuklearni otpad. Naime, svi kukci na koje smo naisli su bili potpuno predimenzionirani, magarci su gledali hipnotizirajucim pogledom, psi su mislili da su nojevi i zakapali se u pjesak, a svako toliko se pojavio i poneki minijaturni zmaj.



Osim svih ovih zanimljivosti, uhvatili smo i priliku okupati se sa gospodinom predsjednikom, koji je bio vrlo susretljiv, a moramo napomenuti i u boljoj fizickoj kondiciji od svih nas skupa. :)



Toliko ukratko od ove znanstveno-gurmanske ekspedicije, puno pozdrava...

~ John Gnom Cvit

jos uvijek opijen dimom cigareta, alkoholnim parama i svirkom svatovskih muzicara u 'mo zrinski i frankopan' prisjecam se kako je sve pocelo. sacica entuzijasta odlucila je osnovati nogometni klub - NK INA PLIN. nekoliko stidljivih trenigna, poraza - ali i pobjeda, pa dresovi i prijava na turnir. vrhinski atlete, cvrsti momci jakih listova i svilenkastog osjecaja za tu famoznu kuglu od svinjske koze, s topom u nogama i vizijom u ocima dosli su do prvog kruga memorijalnog turnira za pale branitelje mjesnog odbora zrinski i frankopan. zdrijeb je bio strasan - nk dudinjak iz podvinja!



predvodjeni joghurtom i cezareom silovito su usli u utakmicu, bez respekta za podvinjske majstore lopte. akcije su naizmjence sijevale s obje strane, a publika je ubrzo pod svoje okrilje uzela NK INA PLIN. i kako to obicno biva, sreca, suci i vjetar su prevagnuli za manje zasluzne. siloviti startovi i krvnicki potezi od strane podvinjaca nisu bili kaznjavani, sudac je njihovu igru promatrao kroz debelu mrenu. samo jedna pogreska u napadu i otpocela je akcija dudinjaka koja ce dovesti do jedinog gola, gola dovoljnog da majstore zaustavi na inace sigurnom putu do (barem jednog) trofeja. nakon turnira neki clanovi kluba su utjehu potrazili u zagrljajima svojih mama, drugi su otisli spavati a treci su zavrsili na vasarskom derneku prepunom pecenke i piva, veselja i glazbe u toliko spominjanoj mjesnoj zajednici.


navijanje je bilo gromoglasno

ono sto veseli je rastuca forma nekih prvotimaca i cinjenica da se jezgra kluba nece raspasti, vec prosiriti pojacanjima iz drugih gradova, drzava, mozda cak i kontinenata. i sto reci na kraju nego - lopta je okrugala, utakmica traje 90 minuta i mi smo spremni dati 120% od sebe.


heroji ne placu, i kad gube - pobjedjuju

~cezar
~joghurt

--> sluzbene stranice kluba

Pretprosli tjedan smo JBW, par djevojaka (Ziva, Stepa, Sonjecka, Boja), Matko, Makedonac i ja volontirali u Eko centru "Caput Insulae" Beli na Cresu.

Beli je maleno mjesto na sjevernom dijelu Cresa, koji se po sjevernom vjetru koji ga tuce naziva Tramontana. Preko zime ima samo par desetaka stanovnika. Caput Insulae je organizacija koja opstaje zahvaljujuci entuzijazmu nekolicine ljudi koji su joj se potpuno posvetili, volonterima, koji su u svako doba godine i vise nego dobrodosli, i sponzorima, koji cine ono sto bi drzava trebala ciniti - financijski podupiru Centar. Glavni cilj Centra je briga za bjeloglave supove. A kako je opstanak supova usko vezan uz ocuvanje njihovog prirodnog stanista i uz tradicionalno ovcarstvo Centar je aktivan i na tim frontama. Treba spomenuti i edukaciju, kako skolske djece tako i turista koji svakodnevno obilaze tamo postavljenu izlozbu. Vise informacija o Eko centru mozete naci na njihovoj stranici, a ja cu se ovdje koncentrirati na svoje utiske.





Kao prvo bili smo smjesteni u staroj talijanskoj skoli. Talijani su takve skole gradili po cijeloj obali ne bi li ju talijanizirali. No nasi ljudi, dovitljivi kakvi jesu, su se dovinuli zlim namjerama poluotocnih susjeda i jednostavno izumrli. Ili se iselili. Tako je skola izgubila glavnu klijentelu (dijecu, op. aut.) te je postala savrseno utociste Eko centru. Kao sto na slikama mozete vidjeti (ako ne vidite dobro kliknite na sliku pa cete dobiti veci primjerak iste na uvid) prostor je odlicno uredjen, prekrasno oslikan i sve. Zgrada je organizirana u cetiri spavaonice, s po cetiri kreveta na kat, cetiri kupaone, izlozbeni prostor i, glavno najglavnije, veliku kuhinju i blagovaonicu/sobu za sastanke.





Iza glavne zgrade nalaze se karantena i oporaviliste. U karanteni se nalaze supovi kojima je potrebna svakodnevna njega: posebna hrana, ljekovi i pregledi. Kako se ne bi nepotrebno uznemiravalo sve ptice tijekom ovakvih posjeta, supovi koji nisu kriticno se nalaze u vecem kavezu (mislim da se zove avijarij). Njih se tamo drzi dok ne ojacaju dovoljno za povratak u prirodu.





Volonterski poslovi su: kuhinja (David kuha, ostali gule, rezu, peru, spremaju...), vodjenje turista po izlozbi i fizicki rad. Tijekom naseg boravka u Eko centru fizicki se radilo na jednoj jami. To su prirodne ili umjetno stvorene rupe koje su stanovnici Cresa odrzavali, nabijali dno ilovacom i cistili ih od mulja, ne bi li u njima uhvatili stogod dragocjene kisnice. Pa su tu dolazile ovce na pojilo. Ali kada mladi odu u Ameriku/Njemacku/Zagreb, a stari se porazboljevaju i poumiru nema se vise tko brinuti o jamama. Ovce nemaju sta piti. Ovce izumru. Supovi slijede. E pa nece, kaze Eko centar i posalje volontere da spase jamu. Jako blatan posao, ali meni se svidio i vecinu dana na Cresu sam proveo u jami. Cetiri sata dnevno krampanja i vozanja tacki nije puno, a razgibavanje je pravo temeljito i napredak opipljiv.





Eko centar je uredio i predivne staze te labirinte uz njih. Svakoj stazi je pridjeljena jedna boja. Mi smo obisli ljubicasu i crvenu stazu. Ovdje prilozene slike su s setnje ljubicastom stazom, prije no sto je pocela padati kisa negdje oko sredine staze. A duga je 7km. Iako smo skroz pokisli nisam ni u jednom trenutku pozalio. Prekrasno, jednostavno prekrasno.





Jedno popodne nas je Franz (shef volonterima) provozao gumenjakom uz staniste supova. Turizam nije bio jedina svrha te voznje jer je primljena dojava o stradalom supu, a i inace treba propatrolirati ne bi li se pronasla koja stradala ptica. Neki dobri ljudi su uz obalu uocili nemocnog supa, pokusali mu pomoci te kada nisu uspjeli nazvali Eko centar. Pokupili smo pticu i Franz ju je odvezau u karantenu. Tamo su joj pokusali pomoci ali je nakon dva dana uginula. Vjerojatno otrov kazu.





Kada nismo radili ili se setuckali stazama kupali smo se, sta cemo drugo. Beli ima cetiri plaze mastovitih imena Nulta, Prva, Druga i Treca. Druga i Treca su nam bile predaleko pa smo se kupali na prve dvije. Na slikamam mozete vidjeti Nultu, najljepsu i najskriveniju.





Posljednji dan nas je Franz provozao gumenjakom uz sjevernu stranu otoka. Uvezli smo se u dvije spilje (u jednoj od kojih smo navodno obitava zmaj:) i malo se okupali.

Evo jos nekih slika koje nisam mogao ne staviti. Tu jos fali slika Franza obucenog u supa (s celavom glavom obojanom u bijelo, kljunom i supovskim kostimom) kako pjeva i svira svoje "djavolje gajde". Kartica je nazalost presusila, a nisam jos nabavio slike od ostalih iz ekipe.






Zakljucak: preodlicno, sljedece godine idem opet ako ikako bude moguce. I vodim svoju malu.

~tuttle

jucer smo bili na utakmici jer nam na srcu pise d za dinamo. na putu:



smo upoznali mnoge zanimljive ljude i odmah se iznenadili cinjenicom da dinamo ima i mnogo vise od 100 navijaca. u opremu su spadali salovi, dresovi, rakija, pivo, sunka i kulin. neki su pjevali i bilo nam je ljepo u vlaku a onda smo stigli u metropolis:



tamo smo se okrijepili nektarom bogova, takozvanim pivom koje nam je ulilo novu snagu za navijanje protiv londonskih cigana, englezaca. u drustvu smo imali i huligana i pravih drukera kojih bi se uplasila i engleska superbaka (vidi sliku i uplasi se).
tribine bijahu dupkom pune, iako su nas sterali na zapad gdje je bila gotovo iskljucivo kazalisna publika. bez obzira, pridruzilo se navijanju nas 50ak najjacih drukera i tifosa ne bi li podjarmili slabasnu englesku publiku.



i unatoc svemu, izgubili smo.. ali to nam nije slomilo duhove:



tako da smo ispijali zlatno pivo do sitnih jutarnjih sati ispod najvece crkve u hrvata, zivjela hrvatska i dinamo.
neki su nakon utakmice i bili toliko iscrpljeni od grickanja kospica i setanja do wca i natrag da su spavali po uzoru na americke propalice (bums):



i na kraju pohvala svim dusama koje su gromoglasno navijale i nakon svakog gola sve glasnije (hvala).

~ChoRb@
~joghurt

trening kamp 'naselje inaplin' u kojem zive i treniraju clanovi NK INA plin je jedan od najboljih na svijetu, usporediv sa milanellom i bespucima hitrec-kacijana, medjutim, tamni oblaci su se nadvili nad 'naselje'.



naime, vise nije moguce odrzati trening ili utakmicu a da nam se lopta ne probusi. razlog su ostre zice koje strse iza golova i koje su izgubile svoju primarnu funkciju (zaustavljanje projektila upucenih prema golu, nepreciznih):



prva probusena lopta bila je adidas teamgeist replica. druga probusena lopta bila nike mercurial speed, stvarno brza lopta. ova je izdrzala 120 minuta. nakon toga je na red dosla 'ozujsko pivo poklon-lopta' a zasad cekamo da nam se probusi 'noble' cetvorka. na slici vidite najkvalitetniju, a, ironicno, najkratkotrajniju:



nismo sigurni da li je stvar u nazubljenim zicama iza golova ili mi jednostavno imamo topove u nogama.. ili gacicama. ovaj kos ne sluzi nicemu:



~cezar
~joghurt
~lopte