Marketing
Veliki leteci leshinari bijelih glava
Pretprosli tjedan smo JBW, par djevojaka (Ziva, Stepa, Sonjecka, Boja), Matko, Makedonac i ja volontirali u Eko centru "Caput Insulae" Beli na Cresu.
Beli je maleno mjesto na sjevernom dijelu Cresa, koji se po sjevernom vjetru koji ga tuce naziva Tramontana. Preko zime ima samo par desetaka stanovnika. Caput Insulae je organizacija koja opstaje zahvaljujuci entuzijazmu nekolicine ljudi koji su joj se potpuno posvetili, volonterima, koji su u svako doba godine i vise nego dobrodosli, i sponzorima, koji cine ono sto bi drzava trebala ciniti - financijski podupiru Centar. Glavni cilj Centra je briga za bjeloglave supove. A kako je opstanak supova usko vezan uz ocuvanje njihovog prirodnog stanista i uz tradicionalno ovcarstvo Centar je aktivan i na tim frontama. Treba spomenuti i edukaciju, kako skolske djece tako i turista koji svakodnevno obilaze tamo postavljenu izlozbu. Vise informacija o Eko centru mozete naci na njihovoj stranici, a ja cu se ovdje koncentrirati na svoje utiske.
Kao prvo bili smo smjesteni u staroj talijanskoj skoli. Talijani su takve skole gradili po cijeloj obali ne bi li ju talijanizirali. No nasi ljudi, dovitljivi kakvi jesu, su se dovinuli zlim namjerama poluotocnih susjeda i jednostavno izumrli. Ili se iselili. Tako je skola izgubila glavnu klijentelu (dijecu, op. aut.) te je postala savrseno utociste Eko centru. Kao sto na slikama mozete vidjeti (ako ne vidite dobro kliknite na sliku pa cete dobiti veci primjerak iste na uvid) prostor je odlicno uredjen, prekrasno oslikan i sve. Zgrada je organizirana u cetiri spavaonice, s po cetiri kreveta na kat, cetiri kupaone, izlozbeni prostor i, glavno najglavnije, veliku kuhinju i blagovaonicu/sobu za sastanke.
Iza glavne zgrade nalaze se karantena i oporaviliste. U karanteni se nalaze supovi kojima je potrebna svakodnevna njega: posebna hrana, ljekovi i pregledi. Kako se ne bi nepotrebno uznemiravalo sve ptice tijekom ovakvih posjeta, supovi koji nisu kriticno se nalaze u vecem kavezu (mislim da se zove avijarij). Njih se tamo drzi dok ne ojacaju dovoljno za povratak u prirodu.
Volonterski poslovi su: kuhinja (David kuha, ostali gule, rezu, peru, spremaju...), vodjenje turista po izlozbi i fizicki rad. Tijekom naseg boravka u Eko centru fizicki se radilo na jednoj jami. To su prirodne ili umjetno stvorene rupe koje su stanovnici Cresa odrzavali, nabijali dno ilovacom i cistili ih od mulja, ne bi li u njima uhvatili stogod dragocjene kisnice. Pa su tu dolazile ovce na pojilo. Ali kada mladi odu u Ameriku/Njemacku/Zagreb, a stari se porazboljevaju i poumiru nema se vise tko brinuti o jamama. Ovce nemaju sta piti. Ovce izumru. Supovi slijede. E pa nece, kaze Eko centar i posalje volontere da spase jamu. Jako blatan posao, ali meni se svidio i vecinu dana na Cresu sam proveo u jami. Cetiri sata dnevno krampanja i vozanja tacki nije puno, a razgibavanje je pravo temeljito i napredak opipljiv.
Eko centar je uredio i predivne staze te labirinte uz njih. Svakoj stazi je pridjeljena jedna boja. Mi smo obisli ljubicasu i crvenu stazu. Ovdje prilozene slike su s setnje ljubicastom stazom, prije no sto je pocela padati kisa negdje oko sredine staze. A duga je 7km. Iako smo skroz pokisli nisam ni u jednom trenutku pozalio. Prekrasno, jednostavno prekrasno.
Jedno popodne nas je Franz (shef volonterima) provozao gumenjakom uz staniste supova. Turizam nije bio jedina svrha te voznje jer je primljena dojava o stradalom supu, a i inace treba propatrolirati ne bi li se pronasla koja stradala ptica. Neki dobri ljudi su uz obalu uocili nemocnog supa, pokusali mu pomoci te kada nisu uspjeli nazvali Eko centar. Pokupili smo pticu i Franz ju je odvezau u karantenu. Tamo su joj pokusali pomoci ali je nakon dva dana uginula. Vjerojatno otrov kazu.
Kada nismo radili ili se setuckali stazama kupali smo se, sta cemo drugo. Beli ima cetiri plaze mastovitih imena Nulta, Prva, Druga i Treca. Druga i Treca su nam bile predaleko pa smo se kupali na prve dvije. Na slikamam mozete vidjeti Nultu, najljepsu i najskriveniju.
Posljednji dan nas je Franz provozao gumenjakom uz sjevernu stranu otoka. Uvezli smo se u dvije spilje (u jednoj od kojih smo navodno obitava zmaj:) i malo se okupali.
Evo jos nekih slika koje nisam mogao ne staviti. Tu jos fali slika Franza obucenog u supa (s celavom glavom obojanom u bijelo, kljunom i supovskim kostimom) kako pjeva i svira svoje "djavolje gajde". Kartica je nazalost presusila, a nisam jos nabavio slike od ostalih iz ekipe.
Zakljucak: preodlicno, sljedece godine idem opet ako ikako bude moguce. I vodim svoju malu.
~tuttle
Post je objavljen 14.08.2006. u 10:01 sati.